PRELOMLJENO VRIJEME

PRELOMLJENO VRIJEME

25. siječnja, 2012.
Print Friendly, PDF & Email

Piše: Ante Matić

Tonči Petrasov Marović, Sram i strah, Profil, Zagreb, 2011.

Jedan od najznačajnijih hrvatskih pjesnika druge polovice dvadesetog stoljeća, Tonči Petrasov Marović nije dočekao da za života vidi svoje najbolje književno ostvarenje, roman naslovljen Sram i strah. Pisao je ovaj roman u teškim životnim okolnostima. Bila je to borba s bolešću i s pričom, koju je dugo nosi u sebi i je htio ispričati najprije samome sebe, a potom onima koji će doći kasnije u pripovjedačev svijet Ovaj roman je ostao u njegovoj ostavštini i objelodanjen je točno dvadeset godina nakon njegove smrti. Marasovićeva priča počinje buđenjem mladog pastira u pećini. On je zaspao od umora, jer dugo je tragao za izgubljenim ovcama. Tako će taj njegov glavni junak čitav život za nečim tragati i tražiti nešto zauvijek izgubljeno u prostoru i vremenu. To traganje je smisao njegova postojanja. Na kraju priče Marović kaže kako je taj dječak koji se probudio u špilji, Priča pomalo asociralana na Koehlova Alkemičara, u kojem pastir također traga za svojim izgubljenim ovcama, ali to je samo priča na nivou fabule. … Hodao dosta dugo i daleko, a hodao je isto tako njegov vjerni pas za nečim po zemlji, dok je soko visoko iznad njih letio šupljinom nebeskom za nečim.
Poruka je jasna do nejasnoće i upitna do neodgovora. On je hodio zemljom, plovio vodom, a sokol je letio nebeskom prazninom. Na kraju su i jedan i drugi prelamali vrijeme i označavali ga svojim početkom i krajem. Taj utržak vremna označen je postojanjem jednog ljudskog bića, životinje, ptice, ribe ili biljke. Tako je svako vrijeme označeno nekim životom, bilo da je čovjek, ptica, životinja ili biljka. Na 203 stranici Marović napisa veliku besmrtnu ljudsku istinu : Čovjek ide u kuću svoju vjećnu…I vrati se prah u zemlju, kako je bio, a duh se vrati Bogu, koji ga je dao.
Za života Marović je objelodanio dvadeset knjiga proze i poezije: pjesme, romani, drame, eseji, a posthumno izišle su mu tri knjige od kojih je ovaj roman za koji tvrdim da je najbolje što je napisao. I Tonko Maroević kao recezent tvrdi da je roman Sram i strah nešto najbolje što je Marović napisao, a bih naveo i zbirku pjesama  Smokva koju je Isus prokleo.
Nije lako upoređivati i vrednovati Marovićevu prozu i poeziju. Jer, kad vam se učini da ste prokužili ona najbolje u peoziji, otkrijete da je sam sebe nadmašio u prozi.  

DEŽELIĆEV PRVI KRALJ

Velimir Deželić, Prvi kralj, Verbum, Zagreb, 2011.

Poznati Deželićev roman Prvi kralj, nekoć prava nacionalna uspješnica, privjenac je u Verbumovoj novopokrenutoj biblioteci Popurlarni hrvatski roman. Povijesno gledano Hrvati nisu još uvijek na čistu tko je njihov prvi kralj. Predaja kazuje da je to bio kralj Tomislav, koji se navodno krunio na Duvanjskom polju 925. godine. Nešto manje od dva stoljeća prije krunidbe kralja Tomislava, neki ljeopisci napisaše (pop Dukljanin) da je 753. godine rex Budimir održao Sabor na brdu Lib (Brdo nadomakVran planine na kojem su ruševine Delminija prijestolnice ilirskog plemena Dalmata te da je na tom Saboru pet plemena donešen Zakon sudjem ljudjem, podijelenja zemlja na županije, odnosno banovine. Pustimo to povjesničamima i vratimo se Deželićevu romanu o hrvatskom kralju Tomslavu.
Pišući ovaj svoj roman, Deželić je ispleo napetu i zanimljivu priču prožetu političkim intrigama, vjerskim previranjima i ljubavnim zapletima, ocrtavši tako prijelomno razdoblje hrvatske nacionalne povijesti, ističući istodobno moralnu, vjersku i domoljubnu poantu čelnih Hrvata u novonastalom hrvatskom kraljevstvu, koje je obuhvaćalo čitavu današnj Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru, onda zvanu Duklja.
Kroz idelastički ocrtane likove prvog hravtskog kralja Tomislava i borca za bogoslužje na narodnom hrvatskom jeziku Grgura Ninskog, Deželić je predočio i približio moć i slavu nekadašnjeg kraljevstva, ističući posebno važnost koju je  vjerska pripadnost odigrala u očuvanju hrvatskog indentiteta.
Nastao u vrijeme borbe Hrvata za emancipaciju i oslobođenje od kuenovske mađarizacije, ovaj roman snažno ističe i danas aktualnu poruku da Hrvatska nije i neće biti ničija provincija ni kolonija, nego da je u Hrvata bila i ostala snažna svijest o samostalnosti, samobitnosti i slobodi. Premda je snaga Deželićeva idealizma u ovom romanu došla do potpunog izražaja, može se reći da je roman umjetnički uspješan, posebno u nekim dijalošklim dijelovima i opisima duševnih stanja glavnih nositela  radnje.
Roman je prvi put objelodanjen 1903. godine. Onda je zavladala dugogodipnja šutnja o Deželićevoj priči o prvom  hrvatskom kralju, njegovu moćnu kraljevstvu i vremenu. Drugo izdanje izišlo je u vrijeme hrvatskog proljećča 1971. i treće  prošle godine.
U ovom trećem izdanju učinjene su neke manje jezične preinake kako bi se prilogio tekst današnjem izričaju i suvremenom hrvatskom pravopisu.
[1]
Petras je nadimak književnikovog djeda Petra, čiju je izvedenicu Petrasov, književnik stavio u svoje ime i prezime. Marović je prvi hrvatski pjesnik koji je objavio haiku pjesme. Godine 1961. u književnom časopisu Mogućnosti br. 6, tiskano mu je 13 haiku pjesama iz neobjavljene zbirke 101 haiku.[2]
Iza sebe je ostavio brojne radove, od kojih je jedan dio razasut po časopisima.
logom, “Antigona, kraljica u Tebi” praizvedena je u Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu, 19. siječnja 1981., zatim prikazana na Sterijinom pozorju u Novom Sadu, 6. lipnja 1981. te je napokon snimka predstave emitirana na Televiziji Zagreb, 23. prosinca 1981 tT

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

<