PRECJENJENE BORBENE SPOSOBNOSTI RUSKOG ČUDESNOG ORUŽJA

PRECJENJENE BORBENE SPOSOBNOSTI RUSKOG ČUDESNOG ORUŽJA

19. veljače, 2023.

 

Prema oskudnim informacijama, najveća prepreka za punu operativnu uporabu jesu problemi s tenkovskim motorom i automatskim sustavom za punjenje topa. Snaga motora podignuta je s 1200 na 1500 konja upotrebom dvostrukog turbo punjača. Ukupan resurs motora gotovo je prepolovljen. Čak je jedan tenk T-14 Armata ostao pokvaren na prilazima Crvenom trgu tijekom generalne probe tradicionalne parade za Dan pobjede.

 Osim teroriziranja civila i neselektivnog gađanja gradova, rakete ispaljene iz Smerča nisu se pokazale pretjerano vojno korisne. Nakon prvih mjeseci rata, upotreba višecijevnih bacača raketa kalibra od 300 milimetara svedena je na minimum. Prvi vjerojatan razlog je nedostatak valjanih i pravovremenih informacija o ciljevima.

 Rusko ratno zrakoplovstvo nije se usudilo poslati svoje najsuvremenije borbene avione dok su Ukrajinci imali samo stare sovjetske protuzrakoplovne sustave. Sad kad ukrajinsko nebo brane sve moćniji zapadni PZO sustavi, šanse za upotrebu Su-57 u ukrajinskom zračnom prostoru gotovo da i ne postoje. Izbjegavanje prodiranja Su-57 u branjeni zračni prostor Ukrajine, samo potvrđuje njegove ograničene borbene sposobnosti

 Napisao: Goran Redžepović

Rusi će konačno upotrijebiti svoje “čudesno oružje” i preokrenuti rat u svoju korist. Je li to realan scenarij ili propagandni mit po uzoru na nacističko Wunderwaffen? Još u ožujku prošle godine, kada je postalo očito kako ruska vojska ne postiže zadane ciljeve, moskovska propaganda počela je prijetiti uvođenjem novog, razornog, devastirajućeg i gotovo presudnog oružja koje će riješiti problem zaglavljenih ruskih tenkovskih kolona na prilazima Kijevu.

Nevjerojatno je izgledala količina internetskih trolova, izvan Ruske Federacije, koji su “popušili” rusku promidžbu o gotovo nadnaravnoj moći ruskog naoružanja. Ako je vjerovati moskovskim izvorima, najsuvremeniji ruski tenk T-14 Armata prvi put se pojavio na ukrajinskom ratištu tek u veljači 2023. godine.

Snimka prikazuje tenk, na nepoznatoj lokaciji, kako ispaljuje granate iz topa čija je cijev podignuta u odnosu na horizont, najmanje 20 stupnjeva. Za tenkove, koji primarno koriste top za neposredno gađanje, takva elevacija cijevi ukazuje na posredno gađanje nekog dalekog cilja.

Ako se i stvarno nalazi na ukrajinskom ratištu, to znači da je ruski najsuvremeniji oklopnjak pozicioniran daleko od linije fronta. Deklarirani domet topa s glatkom cijevi, koji je ugrađen u tenk T-14, iznosi 8 kilometara. Ako se iz topa ispaljuju laserski vođene rakete tipa Sprinter, efektivni domet – prema izjavi proizvođača – iznosi 12 kilometara. Slika Armate puštena je u javnost vjerojatno kako bi se neutralizirao učinak najave saveznika da će Združene snage Ukrajine opskrbiti suvremenim zapadnim tenkovima Challenger 2, Leopard 2 i M1 Abrams.

Prvi operativni korisnik novog ruskog tenka trebala je biti Druga gardijska motorizirano-streljačka divizija, poznatija kao Tamanska divizija. Ova elitna divizija, iz sastava Prve gardijske Armije, još nije izravno sudjelovala u ratnim operacijama u Ukrajini. General armije Valerij Gerasimov navodno sprema njeno uvođenje u borbu. Ipak, nema informacija da je tenk T-14 uspješno prošao operetno testiranje unutar oružanih snaga. Viđen je na poligonu na kojem se obučavaju mobilizirani rezervisti, ali nije uočeno zajedničko uvježbavanje.

Problem s transmisijom

Od planiranih 2300, do sada je potvrđena isporuka dvadeset predserijskih komada za potrebe testiranja. Prema oskudnim informacijama, najveća prepreka za punu operativnu uporabu jesu problemi s tenkovskim motorom i automatskim sustavom za punjenje topa. Snaga motora podignuta je s 1200 na 1500 konja upotrebom dvostrukog turbo punjača. Ukupan resurs motora gotovo je prepolovljen. Čak je jedan tenk T-14 Armata ostao pokvaren na prilazima Crvenom trgu tijekom generalne probe tradicionalne parade za Dan pobjede.

Pretpostavlja se da je nastao problem s transmisijom. Automatski punjač topa, koji se koristio na ruskim tenkovima, modificiran je za kupole bez posade tenka T-14 Armata. Pouzdanost ovog sustava izuzetno je važna. U slučaju zastoja automatskog punjenja, ne postoji mogućnost intervencije posade tijekom bitke. Tročlana posada tenka nalazi se izdvojena od kupole, zaštićena u posebnoj oklopljenoj kapsuli u prednjem dijelu tenka. Svaka manualna internacija posade u ciklusu punjenja topa zahtijeva izvlačenje tenka iz borbe.

Tenk T-14 Armata prepun je koncepcijskih i tehnoloških inovacija. Primijenjena je nova generacija oklopa. Aktivna zaštita treba uništavati sve nadolazeće projektile. Prvi put u ruskom dizajnu tenka stavljen je naglasak na sigurnost posade. Automatiziran je sustav upravljanja vatrom. Nova generacija laserski navođenih projektila, koji se ispaljuju iz moćnog topa, treba garantirati prvi pogodak u srazu s tenkovima NATO članica.

Međutim, njegova uloga u rusko-ukrajinskom ratu može biti isključivo promidžbena. Još će proći dosta godina do operativne upotrebe ovog ruskog borbenog stroja nove generacije, ako ikad i bude. Naime početna očekivana cijena proizvodnje bila je oko 2,5 milijuna američkih dolara. Posljednje informacije govore da je trošak proizvodnje jednog tenka T-14 Armata skočio na preko sedam milijuna zelenih novčanica.

Strašno termobaričko oružje TOS-1, u formi višecijevnog bacača raketa, trebalo je spržiti ukrajinske branitelje s lica zemlje. “Žarko sunce”, kako ga od milja nazivaju obožavatelji ruske vojne moći, pokazalo se učinkovito u Afganistanu, Drugom čečenskom ratu i Siriji. Uglavnom ondje gdje je protivnička strana bila slabo naoružana, loše organizirana, višestruko slabija u vatrenoj moći. Osim za spaljivanje cijelih sela i gradskih kvartova, TOS-1 korištene su i za sijanje panike.

Međutim, u Ukrajini ratna zvijezda “žarkog sunca” ne blista baš punim sjajem. Maksimalan domet raketa punjenih termobaričkom smjesom, ispaljenih iz TOS-1 lansera, iznosi svega pet do sedam kilometara. Zbog toga se mora približiti liniji fronta. Kao i svaki višecijevni bacač raketa, nakon lansiranja prvog projektila, TOS-1 demaskira svoj položaj istog momenta, danju ili noću. To Ukrajinci vješto koriste i neutralizirali su lansirne uređaje minobacačkom vatrom. Vrlo brzo, lanseri TOS-1 prestali su se koristiti u zoni djelovanja drugog artiljerijskog oružja.

Invazijske ruske trupe TOS-1 uglavnom koriste u spaljivanju pojedinih dijelova urbanih cjelina u borbi za naseljena mjesta. Međutim, zbog nemogućnosti precizne vatre i slučajeva spaljivanja vlastitih trupa tijekom uličnih borbi, TOS-1 sad se vrlo rijetko koristi. Od ukupno 45 komada, koliko je imala ruska vojska, potvrđen je gubitak najmanje šest sustava. Posljednji lanser TOS-1 nestao je u plamenu kad se pokušao približiti ukrajinskim položajima kod Vuhledara.

Borbeni stroj za podršku tenkova, BMPT, popularnog naziva Terminator, također je jedan od borbenih strojeva koji je trebao osigurati rusku nadmoć. Na šasiju tenka T-72 nasađena je vatrena stanica s dva automatska topa kalibra od 30 milimetra, dva bacača granata, jedna strojnica i četiri protuoklopne rakete. Osnovna namjena BMPT-a trebala je biti zaštita tenkova u urbanim borbama. Prva operativna upotreba, u Ukrajini, primijećena je tek krajem 2022. godine.

Usamljen borbeni sustav BMPT djelovao je samostalno, bez tenkova, u Serebjenskim šumama. Osim ogromnog volumena vatre iz dva automatska topa, neki uočljivi borbeni učinak nije registriran. Tamo je i uništen prvi primjerak. Ruska vojska, pred početak rata, raspolagala je s deset do dvadeset komada ovog hibridnog borbenog sustava krajnje dvojbene koncepcije primjene.

Problematična upotreba Šmerča

Višecijevni bacač raketa BM-30 Smerč, i njegova novija verzija Tornado, kalibra od 300 milimetra, trebali su osigurati uništenje ukrajinskih snaga duboko unutar pozadine. Domet raketa je 70, a neke varijante gađaju i do 120 kilometara. Smerč raspolaže raznim tipovima bojevih glava, mase od gotovo četvrtine tone.

Međutim, osim teroriziranja civila i neselektivnog gađanja gradova, rakete ispaljene iz Smerča nisu se pokazale pretjerano vojno korisne. Nakon prvih mjeseci rata, upotreba višecijevnih bacača raketa kalibra od 300 milimetara svedena je na minimum. Prvi vjerojatan razlog je nedostatak valjanih i pravovremenih informacija o ciljevima.

Drugi razlog je mala učinkovitost u odnosu na količinu utrošenih projektila. Na krajnjem dometu, greška u pogađanju ciljeva iznosila je do 700 metara. Primijećena je vrlo ograničena upotreba raketa tipa 9М542, koje za navođenje koriste ruski satelitski navigacijski sustav GLONASS. I konačno, osim neposredno pred napad, Ukrajinci vrlo rijetko rade masovnija grupiranja snaga. Na taj način smanjuju količinu unosnih ciljeva za upotrebu BM-30 Smerč.

Višenamjenski lovac pete generacije, Suhoj Su-57 – NATO naziva Felon – još je jedan primjerak ruskog Wunderwaffena koji bi trebao osigurati apsolutnu nadmoć u zraku i brzu pobjedu ruskih snaga. Naime, Su-57 Felon, što u prijevodu znači zločinac, predstavljen je kao najveći ruski napredak u “stealth” tehnologiji. Prema tome, trebao bi biti nevidljiv za neprijateljske radare. Superkrstarenje omogućava dugotrajni let na nadzvučnoj brzini, bez upotrebe dodatnog sagorijevanja, duboko unutar neprijateljskog teritorija.

I konačno, mlazni motori s vektoriranim potiskom garantiraju ekstremno visoke manevarske sposobnosti aviona čija masa prelazi 30 tona. Takva sposobnost Su-57 treba omogućiti siguran prodor unutar neprijateljskog teritorija i apsolutnu nadmoć u bliskoj zračnoj borbi, odnosno izbjegavanje udara neprijateljskih protuavionskih raketa.

Što je pokazala praksa dosadašnjeg rata u Ukrajini? Najmoćniji predstavnik ruske frontovske avijacije Su-57 stvarno je dokazao svoju nevidljivost, kako za radare tako i za ostale tehničke i ljudske

senzore. Nikad do sada nije se pojavio u zračnom prostoru Ukrajine. Iako je u provođenje “specijalne vojne operacije” Su-57 uključen još od lipnja 2022. godine, ne postoji niti jedan dokaz njegove penetracije unutar branjenog zračnog prostora.

Djelovanje “zločinca” limitirano je isključivo na lansiranje raketa zrak-zemlja i zrak-zrak velikog dometa iz ruskog zračnog prostora. Također, avioni Su-57 baziraju na sigurnoj udaljenosti od ratišta, preko 500 kilometara istočno od ukrajinske granice. U zrakoplovnoj bazi Akhtubinsk, sjedištu 929. Državnog opitnog centra Čkalov, razmješteno je desetak primjeraka sposobnih za letenje.

Avion Su-57 pokušaj je ruskog odgovora na američki lovac F-22 Raptor. Sličnost oblika trupa i geometrije krila ukazuje na pokušaj kopiranja koncepta američkog lovca. Za razliku od Su-57, čije uvođenje u operativnu uporabu još nije na vidiku, američki F-22 Raptor nalazi se u naoružanju američkog ratnog zrakoplovstva još od 2005. godine.

Rusko ratno zrakoplovstvo nije se usudilo poslati svoje najsuvremenije borbene avione dok su Ukrajinci imali samo stare sovjetske protuzrakoplovne sustave. Sad kad ukrajinsko nebo brane sve moćniji zapadni PZO sustavi, šanse za upotrebu Su-57 u ukrajinskom zračnom prostoru gotovo da i ne postoje. Izbjegavanje prodiranja Su-57 u branjeni zračni prostor Ukrajine, samo potvrđuje njegove ograničene borbene sposobnosti.

Proruski Z-kanali i internetski trolovi najveću ekstazu doživljavali su kad je ispaljena prva raketa Kh-47M2 Kinžal. Hipersonični projektil Kinžal, što u prijevodu znači bodež, leti brzinom 12 puta većom od brzine prostiranja zvuka. Izvorno je dizajniran za savladavanje svih poznatih NATO protuzrakoplovnih sustava kao što su MIM-104 Patriot i Aegis borbeni sustavi razvijeni za zaštitu flote od napada iz zraka. Da je “Bodež” sposoban savladati navedene PZO sustave, još uvijek je teoretska pretpostavka. U praksi se nije potvrdio.

Međutim, Ukrajina nije imala sredstva za obranu od Kinžala. Prva operativna upotreba u Ukrajini dogodila se 10. ožujka 2022. godine kad je ruska strana javila o uništenju podzemnog skladišta oružja kod mjesta Delijatin, u Ivano-Frankivskoj oblasti. Neovisne potvrde o stvarnom učinku nema. Ruska strana objavila je sposobnosti rakete za gađanje stacionarnih i pokretnih ciljeva, nuklearnom ili klasičnom bojevom glavom, mase od 500 kilograma. Pored toga, ogromna kinetička energija projektila osigurava duboku penetraciju u objekt.

Izuzetno moćno oružje koje je dizajnirano za uništenje američkih nosača aviona. Međutim, upotreba ovog projektila, koji nosi klasičnu bojevu glavu, protiv točkastih ciljeva, isto je kao gađanje vrapca tenkovskim topom kalibra od 125 milimetra. Do sada je zabilježeno desetak slučajeva upotrebe hipersoničnog projektila Kinžal. Kao lansirne platforme, uglavnom su korišteni modificirani lovac MiG-31K i supersonični bombarder Tu-22M.

Međutim, sigurnosna statistika ne ide baš u korist upotrebi ovog relativno novog projektila. Prilikom polijetanja s baze Belbek na Krimu, avion tipa MiG-31K nekontrolirano je izletio u produžetku uzletno-sletne staze i eksplodirao. Navigator se uspio spasiti, ali je pilot poginuo. Iznad Rostovske oblasti otpao je jedan projektil Kinžal. Ostaci nađeni u stepi ukazuju kako je jednostavno došlo do nekontroliranog odvajanja rakete, a ne lansiranja.

Ipak, najveći nedostatak projektila Kinžal je njihov mali broj i izuzetno visoka cijena proizvodnje. Kinžal je napravljen na bazi tehnologije balističke rakete Iskander čija je proizvodnja na kritičnoj razini. Kinžal se već dugo ne koristi u Ukrajini, a tehnički ispravni avioni MiG-31K prebačeni su u Kalinjingrad, rusku enklavu na Baltičkom moru.

Dakle, svi oni koji se boje, a i oni koji s čežnjom iščekuju primjenu ruskog Wunderwaffena moraju biti razočarani. Navedeni “moćni” ruski borbeni strojevi neće imati nikakvu značajnu ulogu u ruskoj invaziji na Ukrajinu. Za to postoje različiti ograničavajući faktori. Mali broj, nemogućnost masovne proizvodnje zbog sankcija, precijenjene borbene sposobnosti, tehnološka i tehnička nezrelost, samo su neki od razloga. Dakle, nema nikakve razlike između nacističkog i ruskog Wunderwaffena. Too little, Too late! T

 

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code