GLAVNE TEME PRIČA

POVRATAK MARIJANA SA SLIKE KOJA JE OBIŠLA SVIJET

26. rujna, 2023.

Malo podsjeća da  se ratna hrabrost mjeri tek od trena kad zasmrdi barut. Za pokojnu Leu Krivošić drži da je stvarno majstorski obavila svoju novinarsku zadaću i da joj se snimka s pravom svrstava među antologijske. Štoviše da ju je kustos Gradskoga muzeja Sisak Ivica Valent s puno razloga kao prvu postavio na izložbi “Život u objektivu”

Napisao: Josip Frković

Malo je dana u tjednu tijekom kojih  na biciklu ne prevali razdaljinu od veteranskog stana na Zelenom Brijegu do trgovačkog centra “Spara” i u njemu kafić “Tutto bene”. Malo Siščana iz svih  dijelova grada koji u tom prosijedom čovjeku prepoznaju jednog od tisuća ratnika koji su pet godina branili i pobjedonosno obranili domovinu nam Hrvatsku. Prijeratni je mehaničar, službenik HŽ-ova Glavnog i Ranžirnog kolodvora u Zagrebu, prosječni – kako veli – seljo beljo. Nije član braniteljskih i stradalničkih udruga. Zove se Marijan Horvat (60) i u mnogo čemu se razlikuje od ostalih sugrađana. O ratu ne priča često i ne prisjeća se gorkih, ali i slatkih trenutaka iz Druge  bojne “Banijske oluje”, dijelove policijske i vojne odore poput drugih ne koristi za neke od ozbiljnijih civilnih poslova. Čak ni onda kad ga pozovu u zavičajnu turopoljsku Pešćenicu, nadomak Lekenika i Vukojevca. Tek bio je policijski dragovoljac od početka 1991. koji je s ostalima iz 2.A brigade ZNG-a, kasnijih “gromova”, hvala Bogu, žive glave i s ranom jednog gelera kod grada Libertasa, prošao sva hrvatska ratišta.

Večernjakova snimateljica

Skrećemo vam pozornost, dragi čitatelji, na ne tako davni nadnevak 11. kolovoza 1995., kada je s ostalim bojovnicima stigao u samo središte Siska. Taj trenutak su, nakon Pounja, Novske, Petrinje, Gline i drugih dijelova Banovine i Korduna medijski poslenici bilježili i u drugim dijelovima zemlje. Ipak, fotografija prerano preminule (2021.) “Večernjakove” snimateljice Lee Krivošić, usudimo se kazati, obišla je svijet. Na njoj umorni i razdragani ratnik Marijan Horvat opružen okomito s kamiona dijeli poljupce s djevojkom Irom Rimay iz Crnca u Capragu…”

Banijska oluja”, na žalost, ušla je u grad hrvatskih pobjeda bez zapovjednika, pukovnika Predraga Matanovića, Marijanova uzora i brata bez iste majke. Poginuo je prvoga dana pobjedničke “Oluje”, sedam dana ranije kod Češkoga Sela i na ulazu u četverogodišnjom okupacijom četnika teško utvrđenu Petrinju. Zamjenik mu je bio skromni zapovjednik Druge satnije, a poratni satnik Marijan Horvat, kasniji suprug Ire Rimay i otac Tee Horvat, stanovnik naselja iza bivše tvornice kožne galanterije, zaštitne obuće i rukavica. Naš sugovornik svako malo podsjeća da  se ratna hrabrost mjeri tek od trena kad zasmrdi barut. Za pokojnu Leu Krivošić drži da je stvarno majstorski obavila svoju novinarsku zadaću i da joj se snimka s pravom svrstava među antologijske. Štoviše da ju je kustos Gradskoga muzeja Sisak Ivica Valent s puno razloga kao prvu postavio na izložbi “Život u objektivu”.

Rane devedesete

Ipak, s velikim iznenađenjem Marijan Horvat prima sjećanje novinara na rane devedesete, kada je gemištom “okriješeni” željezničar Stjepan Horvat iz Kolodvorske ulice u Pešćenici (gdje s obitelji živi i legendarni Alojz Bajc, čiji su kamioni-cisterne uspješno ispraćali “esembejce” iz maršalove vojarne – op.a.) zaglavio u milicijskoj postaji Dvora na Uni. Pendrekom ga je nasmrt pretukao zloglasni četnik Gojko Galijaš. Uvidjevši da spomenuti milicajac nije postupao profesionalno, u skladu s propisima službe, tajnu brutalnoga stradanja oca troje djece novinaru “Večernjaka” otkrio je načelnik operative  sisačkoga SUP-a Marko Vuković. Da bi bili još uvjerljiviji, Galijašev brat milicionar, upozorio je telefonskim putem članove novinarove obitelji “da će ih sve poklati, ako ne prestanu novinske objave pounjskoga zločina…”. Braća Galijaši, međutim, hrabro su napustili Hrvatsku i priključili se bradatim spodobama Novoga Sada. Tijekom ratnih operacija, pak, Marijan Horvat je  doznao da se i bratić Željko, sin ubijena strica Stjepana, nalazi u “Banijskoj oluji”. T