POSLANI NOVAC PREKO TISKA JE TEŠKO PODIĆI

POSLANI NOVAC PREKO TISKA JE TEŠKO PODIĆI

23. studenoga, 2016.

 

 

U jednoj “Tiskovoj” poslovnici u Pothodniku Glavnoga kolodvora doznali smo da ima novac, da sve štima s popratnim papirima i dokumentima, ali je kompjutor ustvrdio kako je dnevni limit novca potrošen… Otišli smo do još jednoga prodajnog mjesta u Pothodniku, ponovo ćorak. Premda na kiosku stoji obavijest o novčarskom poslovanju, prodavač reče da je na zamjeni i da ništa ne zna o potrebnim operacijama. Ispod spomenika kralja Tomislava na istoimenom trgu kiosk je “Tiska”, ali u njemu i onom pod kupolom kolodvora nemaju dosta novca (preračunano iz eura cijelih 5.475,95 HRK, nap. a.)… Na prvom katu Autobusnoga kolodvora u Držićevoj i u peronskoj poslovnici još jedno razočaranje: djelatnik firme koja je iza Domovinskoga rata trebala pripasti hrvatskim veteranima i koja je ubrzo završila u stečaju nema pojma kako isplatiti pretvorene eure

Napisao: Josip Frković

Danas već davne 2002., kad kao završeni veterinarski tehničar u poduzetništvu privatnika nije uspio naći stalan, uredno i pošteno plaćen posao, Siščanin Ivan Pavlek (37) prviput se temeljito razočarao. Prateći tisak i putopisne TV-reportaže, odlučio se za odlazak iz zemlje. Sreću je potražio na francuskoj Azurnoj obali i, unatoč nepoznavanju jezika, sezonski posao pronašao u lučkim instalacijama. Radio je sve i svašta, učio izuzetno težak francuski i maštao o uspjehu u životu. Kad je napokon prošao na testiranjima za Stranačku legiju, ni otprilike nije znao što će sve proći u vojničkom drilu i očuvanju vojničkom čizmom političkih interesa Francuske Republike diljem negdašnjih kolonija na tlu Afrike i njenih banana-država i državica.

Posredstvom MonayGrama

Doputovao je na uobičajeni kraći odmor u Sisak i baš se u rodnom gradu, nakon desetodnevnoga boravka, još jednom temeljito razočarao, priča nam Ivanov otac Ladislav Pavlek (64).

Na izmaku donesene gotovine, posredstvom MoneyGrama, htio je na kioscima Todorićeva “Tiska” preuzeti oko 700 eura potrebnih za putovanje i povratak u Francusku. Na žalost, sve je krenulo po zlu. U kiosku “Tiska”, ispred Opće bolnice dr. Pedišića, na koji je glasila uputnica i brojčana šifra za novac poslan iz grada na Saini, nisu imali dovoljno novca. Tek, pokazavši dobru volju, pomislili su na moguću večernju isplatu. Službujuća prodavačica svega i svačega, telefonski je u pomoć pozvala kiosk koji se MG-om, opet bez rezultata.

Rasplakani prodavači neznalice

Slijedi potom odlazak u kiosk “Tiska” na netom otvorenoj pješakoj zoni, kod “Alpine” i ureda javne bilježnice Sanje Čubelić Šimac. Zamolili smo ondje “Tiskovu” djelatnicu može li nam povjeriti telefonski broj voditelja poslovnice, našto se gospođa rasplakala, tvrdeći kako to ni u kom slučaju ne smije učiniti. Da ima novac, veli, isplatila bi, a tko se krije iza magičnog telefonskoga broja uopće ne zna i boji ga se koristiti. Ostalo je na njenim suzama, pa sam i nehtice pomislio kako bi “Agrokorovu” koncernu bilo bolje da se ostavi konkurencije poštanskim i inim monopolskim servisima države, da se vrati počecima, cvjećarstvu i vrtlarijama. Sutradan sam, međutim, s Ivanom krenuo u Zagreb, u potrazi za hrvatskim kunama. U jednoj “Tiskovoj” poslovnici u Pothodniku Glavnoga kolodvora doznali smo da ima novac, da sve štima s popratnim papirima i dokumentima, ali je kompjutor ustvrdio kako je dnevni limit novca potrošen… Otišli smo do još jednoga prodajnog mjesta u Pothodniku, ponovo ćorak. Premda na kiosku stoji obavijest o novčarskom poslovanju, prodavač reče da je na zamjeni i da ništa ne zna o potrebnim operacijama. Ispod spomenika kralja Tomislava na istoimenom trgu kiosk je “Tiska”, ali u njemu i onom pod kupolom kolodvora nemaju dosta novca (preračunano iz eura cijelih 5.475,95 HRK, nap. a.)… Na prvom katu Autobusnoga kolodvora u Držićevoj i u peronskoj poslovnici još jedno razočaranje: djelatnik firme koja je iza Domovinskoga rata trebala pripasti hrvatskim veteranima i koja je ubrzo završila u stečaju nema pojma kako isplatiti pretvorene eure. Da bismo nama velik problem konačno riješili, na katu molimo upućena prodavača da siđe u prizemlje i uputi kolegu o nužnim operacijama. Na žalost, on ne smije napuštati radno mjesto, reče, i petljati po tuđem kompiću. Onako uzrujani, nakon uzaludnih obilazaka jedanaest kioska “Tiska” i poslovnica MoneyGrama, vratismo se u Sisak neobavljena posla. Ivan je bio prisiljen od bake posuditi novac za povratak u Francusku, a ja sam, vozajući se do Zagreba, potpuno nepotrebno potrošio 150 kuna za gorivo. Neisplaćen u Hrvatskoj, sin je svoj novac ipak konačno preuzeo tek na obali Atlatnskoga oceana, gdje radi kao brodski kapetan, ispričao nam je vozač Ladislav Pavlek. T

4 komentara

Uskoči u raspravu
  1. Meryl Daniels
    #1 Meryl Daniels 9 srpnja, 2018, 12:14

    Tražite poslovni kredit, osobni zajam, stambeni kredit, auto
    zajam, studentski kredit, dug konsolidacija zajam, unsecured kredita, venture
    kapital, itd .. Ili ste odbili zajam od banke ili financijskog
    ustanove za jedan ili više razloga. Na pravom ste mjestu
    Vaše kreditne rješenja! Ja sam privatni zajmodavac, dajem zajmove
    poduzeća i pojedinaca po niskoj i povoljnoj kamatnoj stopi od
    2%. Interes. Kontaktirajte nas putem e-pošte
    [email protected]

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. Oligarh
    #2 Oligarh 23 studenoga, 2016, 20:59

    Neki dan sam na kiosku Tiska fotokopirao jedan dokument. Kada sam vidio da nedostaju dijelovi teksta i da je dokument potpuno nečitljiv, bacio sam sve u smeće i otišao u privatnu kopiraonu. Za deset puta manju cijenu, dobio sam odlične kopije. Potplaćene i iscrpljene djelatnice Tiska uskoro će morati šišati, mijenjati gume, mjeriti tlak i vaditi krv. A sve to za minimalac.

    Odgovorite na ovaj komentar
  3. bojnik
    #3 bojnik 23 studenoga, 2016, 11:17

    zato vlasnik tiska živi u dvorcu ispod sljemena…

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code