Pametan čovjek će radije odšutjeti nego se dovesti, u najmanju ruku rečeno, u neugodnu situaciju. Ja očito nisam dovoljno pametna. Naime, nikako, uza sve moje mentalne napore, ne mogu odoljeti porivu, da progovorim o nedavnoj situaciji i društvenoj pojavi, ne prvoj takvoj, nažalost, koju neki smatraju velikim demokratskim dosegom, a velika većina običnih građana se zgraža i pita u kakvoj to državi živimo. Riječ je o javnom nastupu gospodina Zdravka Mamića, u svezi njegova prepoznavanja sebe, nakon napisa tjednika Nacional, u kojem se iznosi slučaj pokušaja organiziranog atentata, ni manje ni više, nego na glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, gospodina Dinka Cvitana.
Nakon toga trebalo bi se zaista, zapitati rade li određene državne institucije svoj posao.
Gospodin Mamić, njegova osobnost, renome, nastupi, ponašanje i stil su svima poznati, ali sad je prevršio sve mjere pristojnosti, dobrog odgoja, prosječne civilizacijske parametre i elementarnu kulturu.
Ne bih ponavljala što je rekao i nakoji način je to rekao, kao ni tko je sve u tom monologu, na koji način i u kom kontekstu, bio spominjan, od pape Franje do predjednice države Kolinde Grabar Kitarović.
Nije mi namjera to analizirati. To mogu samo stručnjaci iz više područja i disciplina društvenih znanosti.
Gospodin Mamić vjerojatno zna što je s tim htio postići. To čak nije niti bitno, niti važno.
Bitno je i važno jesmo svi stvarno ili samo deklatorno pravno jednaki, ili su neki ipak, zbog mnogo čega i koga jednakiji?
Mogu li ja ili netko drugi, običan, normalan, većinski građanin, jedno jutro potražiti toga Cvitana (ispričam se na ovakvom obraćanju), nešto mu u vezi sebe priopćiti i pri tom ga priupitati za nešto. Kakvo glupo pitanje! Naravno da ne mogu, iz više razloga. Prvi je razlog što nemam važne informacije iz sustava, drugi što se ne bih usudila, treći bilo bi me sram, četvrti poštujem državne institucije, peti ne bih opterećivala javnost,…, n-ti ne želim biti baja. Razloga ima bezbroj, kao i pitanja. Može li se nešto slično dogoditi u bilo kojoj suverenoj, samostalnoj i demokratskoj državi? Voljela bih znati kojoj. Mislim, da nema takve države u kojoj je nešto slično moguće napraviti., bez odgovarajućih posljedica. Državne institucije smo svi dužni poštovati, čak i onda kada ne cijenimo ljude koji obnašaju visoke i najviše funkcije u njima. Nestajemo li mi to, ne samo etnički, već i institunacionalno? Državne institucije se ne poštuju, ne reagiraju i s njima neki brišu pod, po svom osobnom nahođenju i potrebi.
Kuda to ide ili je otišla Lijepa Naša?
Ankica Benček, učiteljica u mirovini T
2 komentara
Uskoči u raspravuMitre, ta četnikuša – benček – nije novinaraka. Iako i novinarke niosu nimalo bolje. Tko zna odakle je izdžikljala?
Drzavne institucije bi trebale konacno zastititi doticnog gospodina od bezobraznih novinara koji ga neprestano,vec godinama provociraju.
Mamic radi jedan posao u sporu koji treba puno novaca i to on uspjesno postize,pa ga neki ne mogu smisliti jer nije pod njihovom kontrolom.
Nista drugo nije u pitanju……..