PETA OPTUŽNICA PROTIV “OFICIRA I DŽENTLMENA”

PETA OPTUŽNICA PROTIV “OFICIRA I DŽENTLMENA”

8. svibnja, 2013.

 

Prihvati li sud akumulirane zahtjeve DORH-a – i donese li adekvatne presude – elokventni gospodin Sanader, “oficir i džentlmen” (s obzirom na njegov vojni čin, zarađen u diplomatskoj službi),  lako bi mogao ući u povijest kao najveći gangster među zapadnom premijerskom kastom. Afričke pučiste i nedodirljive vođe nekih carstava izostavit ćemo iz ove komparativne analize. Govorimo prije svega o političkim običajima koji su na snazi u starici Europi. i njezinoj kćeri-pokroviteljici Americi. Spomenuta titula svakako nije za podcjenjivanje. Veliki gangsteri ulaze u povijest, jednako kao i istaknuti državnici, a ako se te dvije karakteristike uspiju objediniti u istom liku, dobiva se socijalno-historijski raritet bez premca. Kako već bilo, protiv gospodina Sanadera – koji već dulje vrijeme živi u bitničkome stilu “on the road”, na relaciji Remetinec-Zrinjevac – upravo je podignuta i peta optužnica (zbog krađe struje iz HEP-a za račun DIOKI-ja), čime se dodatno pojačava impresivnost sveukupnoga niza.

JEŽIĆEVI LOGISTIČKI POSLOVI

Kompjuterima je potrebna dodatna memorija za spremanje cjelokupnog dossiera. Mito za Hypo, mito za INA-MOL, operacija Fimi-media, mito za Planinsku, i sad – kao poseban kulinarski začin gulašu ili mali završni “touch” – dirigirani popust na cijeni državne struje za DIOKI, kako bi se olakšao ekonomski položaj tadašnjem vlasniku tvrtke Robertu Ježiću, svjedoku USKOK-a (iliti pokajniku) koji je za premijera Sanadera obavljao specijalne logističke poslove i marljivo zarađivao njegovu naklonost. Moglo bi se zaključiti da se na Sanaderu danas prelama cjelokupna tiranija bezakonja na kojoj je stvorena hrvatska država. Pokojni Tuđman institucionalizirao je režimski kriminal kao način vladanja, i na izvlačenju državnoga novca formirao bogatašku oligarhiju koja je prema njemu zauzvrat iskazivala bezgraničnu političku lojalnost. Pokojni Račan ni u minimalnom segmentu nije želio taknuti u taj naslijeđeni sustav, strahujući od financijske moći njegovih nosilaca, od prijetnje desničarskim udarom kojom su ga neprestano ucjenjivali, a i zbog osobnoga komoditeta po kojem je bio čuven.

NASLIJEĐENE NAVIKE

Kad je došao na vlast, Sanader je preuzeo i usavršio obilježja režima u kojem je stasao, instiktivno vjerujući u njegovu nepromjenjivost. Ako je Tuđman – uz posredovanje svojih komesara – mogao od državnih poduzeća uzimati koliko je htio, zašto ne bi mogao i on? Ako je Tuđman mogao ubirati tajne provizije od prodaje državnih tvrtki, zašto ne bi mogao i on? Radilo se o naslijeđenim navikama koje nikad nisu bile dovedene u pitanje. Sve do trenutka dok nije intervenirala međunarodna zajednica, suočila Sanadera s preciznim podacima da korupcija započinje u njegovom kabinetu, i naredila mu da odmah podnese ostavku na sve dužnosti, državne i partijske. S njegovim ostankom na položaju premijera Hrvatska nikad ne bi mogla biti primljena u Europsku uniju, a takav scenarij nisu željele ni Europa, ni Amerika.

Sanader je po nalogu podnio ostavku uvjeren da time plaća dovoljnu cijenu za svoje skrivene aktivnosti, ali iznenadio se kad je shvatio da sustav (njegove nasljednice Jadranke Kosor) – opet, nesumnjivo, pod protekcionizmom međunarodne zajednice – namjerava pokrenuti istrage širokih razmjera, koje će izravno zahvatiti i njega. Pao je tad u afekt; prijetio je ovlastima koje mu navodno daje status “počasnoga predsjednika HDZ-a”; tražio da Jadranka Kosor prekine istrage ili ode; sve je bilo uzalud. Pjesnički rečeno, neumoljivo ga je sustizao malj pravde, jer nitko više nije imao razloga da ga štiti. Zar ni njegovi najbliži poslušnici, poput Ježića, Barišića i drugih koji su surađivali s istražiteljima ? Dakako. Kad su vidjeli da gospodin Sanader nastoji pobjeći iz Hrvatske, da ih hladnokrvno ostavlja na cjedilu, i da ga za njihovu sudbinu boli đon iako su mu bili najvjerniji paževi, odlučili su otvoriti karte i spasiti svoju kožu, koliko je moguće.

Bio je nelojalan prema svojim ljudima koliko i prema zemlji koju je vodio, a sve drugo je – kako se to lijepo kaže – stvar “pravne države”. T

 

 

1 Comment so far

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code