Piše: Mladen Pavković
Više nema Jugoslavije, ali neki poput navodnog ratnog dezertera koji vodi teatar pod nazivom Ulysses na Brijunima neprestano Hrvatsku trpa u nekakvu – regiju. Riječ je o Šerbedžiji, koji je, zajedno sa svojim suradnicima, čak ovo ljeto organizirao i gostovanje kazališta „iz zemalja regije“, a to su za njega: Hrvatska, BiH, Srbija, Makedonija, Crna Gora i Slovenija, dok je sjedište regije – Beograd!
Kod Šerbedžije gostuje i „bosanski“ teatar!
Riječ Hrvatska
Otkako je nestalo Jugoslavije, odmah nakon smrti prvog hrvatskog predsjednika i utemeljitelja RH dr. Franje Tuđmana sve se češće čuje da „živimo u regionu“, što je još jedno zlo na koje nas privikavaju.
Šerbedžija, Pupovac, Pusić, Teršelić, Jakovina, Klasić i brojni drugi, poput novinara u propagandnom srpskom biltenu Novosti, gotovo nikada ne koriste imenicu „Hrvatska“, već se opredjeljuju za „zemlju“, „pokrajinu“….
Kad se pak i u informativnim emisijama HRT-a izvještava recimo koliko je turista i vozila došlo i ušlo u Hrvatsku, obično se kaže da je „u zemlju ušlo i iz zemlje izašlo“.
Riječ „Hrvatska“ se teško čuje i od članova SDP-a, ali i pojedinih pripadnika ostalih političkih stranaka, koji nam sve više tumače (pa čak i u Hrvatskom saboru) „što se događa u regionu“, kao da je 15 tisuća Hrvata dalo život da se propala Jugoslavija pretvori u ovo drugo!
Stoga, utrpavati Hrvate u nekakvu regiju ili regionizam za nas je još jedna uvreda ili bolje rečeno veliko zlo koje iz toga proizlazi. A neki u to ulaze kao guske u maglu!
Kad ste recimo čuli da je Ulysses hrvatsko kazalište ili da je Šerbedžija hrvatski dramski umjetnik? Riječ je dakako o jugoslavenskom teatru i jugoslavenskom glumcu, ali oni ne žele da ih se naziva ni „hrvatskim“ već – regionalnim!
Sve, samo Hrvatsku – ne!
Vukovar i Grubori
Grad Vukovar je 25. kolovoza 1991. divljački napadnut od strane srpskih četnika, zločinačke JNA i domaćih izdajica. Granate su padale kao kruške, a krv je tekla potocima. Taj dan smatra se početkom bitke za ovaj grad, koji je bio simbol Hrvatske obrane u Domovinskome ratu. Ta bitka bila je najveća i najkrvavija u velikosrpskoj agresiji.
Međutim, zanimljivo je da svake godine, pa tako i ove, poglavito u medijima, ovaj povijesni događaj, zasjeni komemoracija za šest srpskih žrtava iz Grubora, odnosno da se više govori i piše o Gruborima, nego o početku krvavog rata u Vukovaru!
Naime, na dan općeg napada na Vukovar, u Gruborima je pod vodstvom Milorada Pupovca (SNV) održana komemoracija za navodno nevino stradale Srbe iz ovog sela, što se dogodilo 23. 8. 1995., dakle nakon Vojno-redarstvene operacije Oluja.
Ovoj komemoraciji i ovog su puta bili nazočni i predstavnici hrvatske Vlade.
Malo braniteljima, malo agresorima
Dakle, nakon hrvatskog obrambenog Domovinskog rata u Hrvatskoj se malo pale svijeće i nose vijenci onima protiv kojih smo se borili i koji su bili agresori, a malo stradalim hrvatskim junacima, koji su ginuli tijekom stvaranja slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države.
Pupovac i njegovi sateliti govore da je riječ o nevino stradalim srpskim civilima. Ok. U kojem ratu toga nije bilo? A jel bi oni stradali i jel bi u Domovinskom ratu poginulo oko 15 tisuća nevinih Hrvata da se nije dogodila velikosrpska agresija na Republiku Hrvatsku? Je li bi bilo stradanja u Kninu i okolici da Srbi nisu godinama držali pod okupacijom ovaj dio hrvatske zemlje?
Nu, i drugi su imali i imaju ratove. Ali, nigdje nismo čuli ili čitali da se, primjera radi, Izraelci odlaze klanjati nevino stradalim Nijemcima u II. svjetskom ratu, ili da Ukrajinci nose cvijeće na grobove nevino stradalih Rusa, ili da to čine Amerikanci u Afganistanu, ili da Palestinci obilaze grobove ratno stradalih Izraelaca, i tako dalje i tako redom.
Ovo što se kod nas događa, a vezano je uz Vukovar i Grubore, nije ništa drugo nego izjednačavanje agresora i žrtve, uz napomenu da se u Gruborima nikada, pa ni ovoga puta nije spominjala velikosrpska agresija, a još manje da je toga dana počeo opći napad JNA i srpskih četnika na Vukovar te da je opsada ovog junačkog grada trajala 87 dana i da je nakon toga grad uz velike žrtve uništen, a nekoliko tisuća Vukovaraca odvedeno diljem Srbije u koncentracijske logore.
I sad mi oplakujemo šest stradalih Srba, (žrtva je žrtva!), a „ne sjećamo“ se što se mnogo ranije tog istog dana kad se ovo dogodilo odigralo u Vukovaru, gdje nema hrvatske kuće iz koje barem netko nije poginuo? O kakvom je zločinu riječ u Vukovaru najbolje govore 938 bijela križa u tamošnjem Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata ili pak još bolje masovna grobnica na Ovčari.
Ili: odaje li se dostojna počast i jednima i drugima, kad se zna da je u Gruborima bilo šest srpskih žrtava, a u Domovinskom ratu – 6650 hrvatskih civilnih žrtava? T
Još nema komentara
Uskoči u raspravuNema komentara!
Počnite s raspravom.