Po prvom hrvatskom predsjedniku do Oluje treba nazvati Zračnu luku Pleso
Napisao: Mladen Pavković
Dugo, zapravo predugo je trebalo premijeru RH Zoranu Milanoviću da izjavi, odnosno da shvati da prvi hrvatski predsjednik, vojskovođa i pobjednik Domovinskoga rata dr. Franjo Tuđman još uvijek usred Zagreba nema dostojan – trg. Vjerojatno to ne bi ni sada rekao da se ne približavaju izbori. A dr. Tuđman ne da u glavnom gradu nema dostojan trg, (za razliku od ratnog i inog zločinca Josipa Broza Tita), taj hrvatski velikan, koji je uz hrvatske branitelje i najzaslužniji za stvaranje hrvatske države, nema ni jedno, ali ni jedno dostojno spomen obilježje koje bi podsjećalo na njegov lik i djelo. To što su odredili da se neka livada „na kraju grada“ naziva njegovim imenom u najmanju ruku je žalosno, sramotno i podcjenjivački, ne samo Tuđmana već i svih onih koji su bili prvi kad je trebalo. Gradonačelnik Grada Zagreba Milan Bandić inače „tata-mata za zamuti i vladaj“ godinama nije želio primiti niti na razgovor obitelj Tuđman. Sjećam se da sam i sam jednom bio u prigodi da mu osobno prenesem želju gospođe Ankice Tuđman da ih barem sasluša, a Bandić ko Bandić obećao je (kao iz topa) da će ih primiti, ali to se na žalost nije ostvarilo. Sjetimo se kako je samo, kad mu je to odgovaralo, vikao da će urediti Oltar Domovine, a onda je isto tako u svezi toga brzinom munje i – umuknuo. Sada je i on shvatio u kakvoj je situaciji, pa se, ni kriv ni dužan, upregnuo u kola – dr. Franje Tuđmana. Obitelj Tuđman se dakako ne slaže s livadom zvanom Trg dr. Franje Tuđmana. Oni bi, kao i većina hrvatskih domoljuba, željeli da mu se postavi spomenik na Rooseveltovom trgu (valjda ne će na to čekati kao Stjepan Radić, (1871.-1928.), stotinu godina).
Također po imenu dr. Franje Tuđmana treba nazvati i Zračnu luku Pleso.
Veličina Tuđmana
Zar se treba raspisati referendum da se to ostvari? A to je najmanje što Grad Zagreb može učiniti za prvog hrvatskog predsjednika. Osim toga, čudi nas da Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) ne pokazuje žešću reakciju u svezi ovog pitanja. Nije dovoljno samo riječima isticati veličinu Tuđmana, već to treba uraditi i na djelu. Pa, nećemo valjda očekivati da će Milanović i njegovi sateliti ikada iznijeti konkretne poteze u veličanju čovjeka bez kojeg ne bi bilo ni hrvatske države, tim više što hrvatski premijer neprestano baca u isti lonac Tita i Tuđmana.
No, kako bilo da bilo, predlažemo da se do obilježavanja Vojno-redarstvene akcije Oluja 95. barem po imenu dr. Franje Tuđmana nazove Zračna luka Pleso.
U čemu je problem, gospodo i gospođe, drugovi i drugarice?
Gdje su hrvatski Srbi?
Obilježili smo – Dan državnosti (25. lipnja), jedan od najvećih hrvatskih blagdana. Cijeli državni vrh položio je vijence i zapalio svijeće za poginule, nestale i umrle hrvatske branitelje. Zahvaljivalo se, kao malo kada i prvom hrvatskom predsjedniku, vojskovođi i pobjedniku Domovinskoga rata dr. Franji Tuđmanu (predizborna je godina). Međutim, nigdje nismo vidjeli delegaciju hrvatskih Srba predvođenu Miloradom Pupovcem, Džakulom, Stanimirovićem i drugim „pomozbog junacima“ da su se pridružili ovoj svečanosti. A bez njihove nazočnosti i bez blaćenja Hrvatske, a osobito hrvatskih branitelja ne može proći ni jedno obilježavanje počasti žrtvama iz II. svjetskog rata. Gdje su jugoslavenske zastave, krvave petokrake, gdje se plešu „Žikina kola“ i uzdiže ratni i ini zločinac Josip Broz Tito tu su oni prvi. A što je s hrvatskim državnim blagdanima? Taj dan, kao što je bio i ovaj, 25. lipnja, oni vjerojatno iskoriste za odlazak u Srbiju, Republiku Srpsku, u posjetu svojima, na čašicu rakije, ne bi li i na taj način pokazali svoju odanost „majci Srbiji“. Ako već ne će i ne žele slaviti Oluju, Bljesak i druge Vojno-redarstvene akcije, ako se ne žele doći pokloniti stradalima u Vukovaru, Škabrnji, Voćinu, Zadru, Kninu, Šibeniku, Karlovcu, Osijeku, Pakracu, Šibeniku, Gospiću i brojnim drugim gradovima i mjestima stradalim u Domovinskome ratu, onda što ih sprečava da javno, dostojanstvo i svečano obilježe i takve dane kao što je Dan državnosti, tim više što žive u Hrvatskoj i što ih ta zemlja unatoč kontinuiranom negativnom stavu protiv nje i njihovoj borbi protiv svega što je hrvatsko i dalje obilo pomaže? Kakav razlog imaju da za Dan državnosti ne zapale i jednu svijeću za one kojih više nema, a koji su najviše zaslužni za hrvatsku državu? Razlog vjerojatno leži u tome da se ne žele zamjeriti „matici Srbiji“, već im i na taj način iskazati svoju vjernost, odnosno poručiti da s „njihova puta ne skreću“. T
