Jahve zapljušti s neba na Sodomu i Gomoru sumpornim ognjem
i uništi one gradove i svu onu ravnicu, sve žitelje gradske i sve raslinstvo na zemlji.
(Knjiga Postanka, 19/24-25)
Piše Saša Radović
Naša vrla vlast tvrdi da u medijima prevladava govor mržnje, bez obzira je li to govor ili pisano slovo. To treba spriječiti, zaustaviti, ružno je čak i kad je istina…
Uskoro će se podignuti 76 ručica u Hrvatskom saboru za Zakon o sprječavanju govora mržnje (konkretnije; Zakon o verbalnom deliktu!). Zlim novinarima zatvorit će se usta i zapečatit će se im se tipkovnice. Oni danas govore i pišu da je mladićima postalo normalno išamarati djevojku, da huligani napadaju sportaše, da nekim ravnateljima škola vršnjačko nasilje pa i žigosanje učenika nije ništa posebno. Još je gore kad pročitamo da i oni „gore” proizvode nasilje i govor mržnje. Kažu i pišu da je to postalo sastavni dio politike Hrvatskog sabora i Vlade. I da iznad svega u mračnom okružju vlasti lebdi noćna mora; DORH i sudovi.
A, nije tako! Šamar ili dva, udarac šakom, nogom ili nekim tvrdim predmetom nije smak svijeta, posebice ako je to obračun s djevojkom ili još bolje sa suprugom. Vjerojatno je bila kriva, zapravo sigurno je kriva. Uostalom znamo, uče nas da je žena – drugotna, a to znači da je neko niže biće; drugotna, inferiorna, kao ameba, fikus, mahovina na zidu! Treba samo rađati, služiti, biti ponizna…
To što naši dečki tuku ili maltretiraju druge dečke ili neke tuđe sportaše, normalne su i dopuštene mladenačke igre. Sportaša je dosta u Hrvatskoj, ne moraju nam dolaziti i oni sa strane. Neka svatko bude domoljub kao što smo mi, ali u svojoj državi.
Piše se i govori o nekom vršnjačkom nasilju. Ni to nije točno. Ako se pri zajedničkoj dječjoj igri pritisne užareni upaljač pa ostane doživotni trag, također „nije nešto”! Uostalom, to može biti i pozitivno, razvija se zajedništvo… Ostaje slovo (na primjer; „U”) ili znak na koži što je danas u modi kao što su tetovaže ili pirsinzi. Otac domovine zvao nas je „stokom sitnog zuba”, a u cijelom svijetu je žigosanje stoke uobičajena praksa. Gledali smo i filmove gdje kauboji na Zapadu žigošu svoja goveda, pa nam se takva igra u školskom okružju ne čini opasnom. Slijedi da naši školski ravnatelji ne moraju”brinuti brigu” oko takve moderne zabave mladeži.
Najgora od svih laži koje lansiraju novinari i takozvani reporteri jest tvrdnja da naša vlast proizvodi nasilje i govor mržnje. Laž, Laž, laž! Ako to ponovite tri ili više puta, postat će istina – govorio je genije nacističkog marketinga, Joseph Goebbels!
Zastao sam nad tipkovnicom; humor i sarkazam često su samo znakovi bespomoćja, zazivanje dragog Boga da nam pomogne, jer nam nitko drugi ne može pomoći. Što je s onom istinom, ukoliko su zakoni i vlast nepravedni – dužnost nam je suprotstaviti se, pobuniti! Hm, pobuniti se protiv vlasti i njihovih kordona specijalaca koji bi okrenuti svoje duge cijevi na nas, vojske, policije… Po Starom zavjetu to ipak nije nemoguće, mali David pobijedio je filistejskog diva, Golijata držeći praćku u ruci. Nažalost, mi nemamo praćku, nego samo peticije i mirne prosvjede, a suvremena praksa nas uči da se od tih mirnih prosvjeda; Francuza, Španjolaca, Talijana i drugih, pa i Srba, može zaraditi samo prehlada (ako je zima) ili toplotni udar (u vrućem ljetu). I ništa više! Arogantni, bezobrazni i surovi vlastodršci, uglavnom Veliki Demokrati, smješkaju se i odmahuju rukom iz svojih kraljevskih, kneževskih ili banskih dvora. I ništa više!
Aplicirajući spomenuto na prelijepi prostor Lijepe naše, najbolje je rješenje; pasivna rezistencija. Prihvatimo mirno činjenicu da je govor mržnje naših poluga vlasti svakodnevan, da policajac sa smješkom na licu savjetuje prebijenoj ženi da se ponovno javi, ako je opet pater familias prebije. Nasmiješimo se kad nam simpatična ministrica za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku poručuje da je sve OK, da je nasilje u obiteljima normalno (“Tako je to u braku”- kaže ona!). Što je, tu je – u svemu smo na repu Europske unije, najsiromašniji, najjadniji, svako peto dijete nam je gladno, umirovljenici umiru gladni u hladnim sobama… Dakako, ne i oni podobni s mirovinama od 15.000 ili više kuna. Ne smijemo pustiti suzu što zaostajemo, zaostajemo, zaostajemo kao nikada prije – što smo bili ispred svih tranzicijskih zemalja, a sada šepamo za njima kao prebijeni i izgladnjeli psi.
Peticije i mirni prosvjedi neće nam vratiti bačene milijarde na sanacije banaka i „gutače državnih subvencija i donacija”, pravit ćemo se da ne znamo da je dio tih kuna (dakako, pretvorenih u eure) sjeo na privatne račune banaka u Panami, Belizeu, na otoku Manu, na Kajmanskim i Djevičanskim otocima, u Villachu, Liechtensteinu…
Pravit ćemo se nepismenima iako čitamo o desetinama milijunskih afera, pa i milijardskih. Zlobnici kažu da su oni s vrha drpili milijarde nezakonitim pretvorbama, ratnim profiterstvom, pljačkom banaka (nema zakona za prvatizaciju banaka!), Linićevim predstečajnim nagodbama navodno se pokralo pedesetak milijarda kuna. Mediji šire vijesti da su – samo aferom Hypo i aferom Agrokor opljačani desetci milijarda eura. Aferom „F-16”, u ponor bez dna odletjelo bi još desetak milijarda kuna u deset godina, da je kupnja bila realizirana.
Nad glavom nam ovih dana stoje dva Damoklova mača, bačene milijarde za nepotrebne bojne zrakoplove i bačene milijarde u rupu bez dna, Uljanik. Kupnja bojnih zrakoplova uz obveznu zaštitu neba koju imamo preko NATO-a iz bliske baze Aviana – apsolutno je nepotrebna. A, plaćanje milijardskih dugova Uljanika iz naših džepova i prisilno guranje u novi „restrukturirani” Uljanik koji će nedvojbeno i dalje stvarati nove mega gubitke – apsurdno je!
Možemo biti pasivni do besvijesti, ali užasno je teško slušati našeg premijera okruženog s 20 ministara i ministrica (slovima; dvadeset, najviše u Europi!) – kad se hvali svojim „uspjesima” zbog kojih nam panično bježe oni najpametniji – da se više nikada ne vrate. Ili kad nam Kolinda kaže: „Nisam za reviziju Vatikanskih ugovora, vjera mi je moralni kompas”. Lijepo je to što štuje vjeru, ali što je s nama vjernicima (86%) koji moramo milijardama plaćati tu vjeru šest puta više nego i jedna katolička država u svijetu (po glavi stanovnika)??? Lako je našoj lijepoj, elegantnoj Kolindi, ona ima psa Kiku, mnogo haljina i mnogo kuna, ali mi smo na dnu dna. Golema većina hrvatskih građana živi na rubu ili ispod ruba egzistencije. Nemamo ni psa, ni kuna.
Spomenuto je da se od mirnih prosvjeda, posebice ako je to u veljači ili ožujku, možemo samo prehladiti, ali najteže je mirno prihvatiti najveću pregolemu masu uhljeba, parazita u najvećoj upravi i samoupravi u Europi, a vjerojatno i u svijetu (po glavi stanovnika). Oni žderu, prežderavaju se, kradu nam suhi kruh i malo drva za grijanje hladnih soba. Oni su najveće zlo, zbog njihovog divljeg i neracionalnog razmnožavanja po novim i novim uredima, institucijama, komorama, agencijama – uskoro će kompletno gospodarstvo Hrvatske imati jedan, jedini proizvod; tone papira, jalovih akata i zakona. Uskoro će autobus pun zadnjih hrvatskih radnika i stručnjaka prijeći granični prijelaz prema slobodnoj Europi. A, onda potop, nema više!
S obzirom na to da nam demokratska i domoljubna vlast još nije donijela Zakon o verbalnom deliktu (možda pod drugim nazivom!) možemo slobodno reći da je interesna zajednica HDZSDP zacrtala put u ništa, nestajanje naše nacije s ovih prostora gdje su generacije Hrvata živjele punih trinaest stoljeća. To je democid, najveći mogući zločin za koji su odgovorne sve dosadašnje garniture vlasti Republike Hrvatske. Umjesto brige za svoj narod – grabili su beskrupulozno samo i isključivo za sebe osobno.
Krivi smo i mi što 28 trpimo nasilje vlasti i nepravdu. Svi zajedno zaslužili smo da Jahve zapljušti s neba sumpornim ognjem zbog nemorala svih vrsta i izopačenosti…
Anno Domini MMXIX. T
2 komentara
Uskoči u raspravuVeljača i Vlastodršci to me podsjeća na antifašističku obmanu.
Srbin je u veljači 1941 bio fašist Četnik dok je u svibnju 1945 bio partizan antifašist.
U veljaći 1991 godine srbin je bio antifašist dok je u svibnju 1991 godine postao opet četnik fašist.
I sada se neki čude kako naši stalno koketiraju sa Srbijancima!
Ali tko kaže da naši nisu zapravo uzeli drugo prezime i uopće nisu Hrvati nego Srbijanci?
Samo na Bleiburgu su mogli pokrasti stotine tisuća hrvatskih identiteta!
I pomalo postane jasno što su zapravo Hrvatski Antifašisti.
Četnička Gamad!
U komunizmu krajem 80-tih, hrvati su stvorili snažnu metalnu, drvnu, poljoprivrednu, turističku i dr. industriju.
od toga nisu imali a ništa jer je svaki dan sav novac nestao u Beogradu za plaće srpske žandarije koji su čuvali Šugosloviju.
Mi smo Hrvati bili u oba Šugoslovije robovi za srbijance!
I onda dolazi 90-tih samostaljenje, borba za sloboda i pobjeda.
I dok se mi tako borimo neki Tovareš Mesić uzme za ruku To Do Rich-a i predstavi ga Tuđmanu kao novoga gospodarskog kralja.
I tako jedan cviječer dobije ogromna Koncerna, imovine i robove sa svojim potpisom tkz. managerski kredit.
To je bio početak kraja hrvatske države koja se od tada sve do danas pretvorila u partizansko četničku Banana državu!
Kako se izvuči od toga će se vidjeti.
Poviest nas uči da postoje mnogo interesnih grupacija i država koje žele hrvatsku kao svoj pljen.
Iako propaganda pete kolone, tj. njihov mainstream shit svakodnevno sere po hrvatima, uvjeren sam da će mo biti složni kao početkom 90-tih i da će se sva ta banda otjerati preko drine i da če se konačno osloboditi Vojvodina i Boka Kotarska!
Bog i Hrvati