KOLUMNE OPLJAČKANO

KLEROKOMUNIZAM

20. ožujka, 2019.

Piše: Saša Radović

Ne poželi kuće bližnjega svoga! Ne poželi žene bližnjega svoga; ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvoga!

Prosvjedi nam se preko ekrana svakodnevno uvlače u dnevne boravke. Srbija, Kosovo, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Hrvatska… Oni inozemni prosvjedi manje nas zanimaju pa zaboravimo Francusku, Venezuelu i ostale „daleke neke perspektive”.

Mnogi od nas pitaju se, što je razlog tom „bratstvu i jedinstvu” po prosvjedima u bivšem zajedničkom prostoru bivše Jugoslavije? Najavljuju li ti prosvjedi možda kraj klerokomunizma, jednog od najmučnijih i najmračnijih sustava na Balkanu koji traje od pada Berlinskog zida do danas?

U našu svakodnevicu opterećenu lijevim i desnim opcijama, pojmovima fašizma, antifašizma, komunizma te priglupim zazivanjem Pavelića, Tita, ustaša, četnika i partizana, ulazi i klerokomunizam. Taj novi pojam posljednji je izdanak Oktobarske revolucije u kombinaciji s kršćanstvom ili s islamom. Interesantno je da za taj nevjerojatni konglomerat, ili da za to spajanje „nespojivih” nismo čuli iako je pred nama i s nama puna tri desetljeća. Klerokomunizam, sustav  nepravde i pljačke učinio je da Republika Hrvatska izgubi petinu svoga corpusa. Od 91′ nestalo nas je milijun, i dalje nestajemo! Ima nas znatno manje od četiri milijuna.

Zagrljaj komunista s kardinalima i ajatolasima

Počelo je na širem planu. Komunizam realiziran 1917. godine formalno je izdahnuo pod Berlinskim zidom u studenom 1989. godine. Međutim, žilavi zloduh tog zločinačkog sustava preživio je u novo stvorenim tranzicijskim zemljama i dobio još zlokobnije i razornije moći. Lukavi komunistički lideri iz Sovjetskog saveza, Istočnog bloka i s Balkana – na izdisaju u crnoj močvari milijuna nevinih žrtava našli su svoj spas u zagrljaju najbogatijih i najmoćnijih; kršćanstva i islama. Samo Rimokatolička crkva kontrolira  dvostruko više zlata od svih ukupnih službenih rezerva u svijetu ili preko 30% svega ikad izvađenog i proizvedenog zlata. Pravoslavna crkva također je enormno bogata, a o islamskoj nafti nije potrebno govoriti ni pisati. S takvim kapitalom te s iskustvima Lenjina, Staljina i ostalih komunističkih zločinaca, uz pomoć tisućljetnih iskustava religijskih magova u stjecanju zemaljskih bogatstava – klerokomunizam je progutao sve tranzicijske zemlje. Između ostalih i nas!

Čvrst zagrljaj komunista s kardinalima i ajatolasima osigurao je formalnu vlast komunistima, ali prava vlast iščitava se iz Biblije i Kurana u svim tranzicijskim zemljama. Kao nikada u povijesti, taj novi koloplet lijevih i desnih, učinkovito proizvodi bogate u još bogatije i siromašne u još siromašnije. A, samim tim – i prosvjede!

Uspoređujući opće stanje tranzicijskih zemalja s Hrvatskom nakon 1990. – jasno je da nema razlike između „njih i nas”. Ono što se događa danas u Putinovoj Rusiji, Lukašenkovoj Bjelorusiji, Orbanovoj Mađarskoj, Vučićevoj Srbiji, Dudinoj Poljskoj… događa se i u Plenkovićevoj Hrvatskoj. Zajednička crta je evidentna i reflektira se u općoj pljački svojih naroda od strane vladajućih klerokomunista. Arogancija i beskrupuloznost bivših partijskih sekretara identični su bahatom osmijehu našeg premijera Plenkovića kojim vrijeđa hrvatsku pamet i brani svoju pregolemu uhljebničku, parazitsku bulumentu totalno nesposobnih ministara. I navodi nas da odemo, daleko, daleko i da se više nikada ne vratimo.

Razlog te istovjetnosti Hrvatske i ostalih je u zajedničkim korjenima komunizma. Članstvo Komunističke partije Jugoslavije rasulo se po bivšim republikama i zamijenilo srp i čekić za Kristovo raspelo. U Hrvatskoj su utemeljene vodeće stranke; HDZ i SDP direktne slijednice Čeke, tajne policije koju je osnovao Vladimir Lenjin (u RH; KOS-ovac Tuđman, NKVD Manolić, zločinac Perković, Šeks, Račan…). Uz blagoslov Kaptola hrvatski su klerokomunisti, s jednom rukom na srcu, a s drugom u džepu punom pokradenih dinara i kuna, krenuli u znatno učinkovitiju pljačku od svih ostalih bivših republika. Zakoni o pretvorbi i privatizaciji u provedbi su postali zločinački alati korupcije, kriminala i nezakonitog prisvajanja svih vrijednih resursa.

Agresija Miloševićeve Srbije rezultirala je teškim žrtvama i tragedijom hrvatskog naroda – ali je bila izuzetno povoljna za vladajuću elitu. Zločinačkim ratnim profiterstvom novo nastali tajkuni pokupovali su dvorce i jahte. Pale su i posljednje maske – nekadašnja moralna vertikala, Katolička crkva srozala se na najniže grane tolerancijom pljačkanja Domovine. Nikada ni jedan kardinal nije spomenuo imperativ oduzimanja nezakonito stečene imovine u Hrvatskoj.

Eskalacija nemorala

Klerokomunizam je iskazao svoje pravo lice eskalacijom nemorala nakon prvog vala privatizacijske pljačke. Ustoličenjem Mladena Bajića za čelnika DORH-a., autora modela zatvaranja očiju na zločinačku pretvorbu i ratno profiterstvo, amnestirana je sva korupcija i visoki kriminal. Izostale su istrage i kazne pa je Hrvatska postala – azil visokog kriminala svih vrsta.

Bajiću su došla na stol izvješća Glavne državne revizorice Šime Krasić o 97 posto nezakonitih (opljačkanih) pretvorba. 97%!!! Mladen i Šima napravili su dobar posao. Mladen je po običaju zatvorio oči i uši, zanemario Šiminu gomilu nekorisnih revizija i okrenuo se progonu sitnih lopova, džepara i kradljivaca kokoši iz susjedovog dvorišta. Ne samo pretvorba nego i milijardske mega afere prošle su bez procesuiranja i bez ikakvih kazna za pokradeno i opljačkano. Šima Krasić bila je dovoljno lukava da ne inzistira na konfiskaciji nezakonito stečene imovine pa danas živi u prisvojenoj vlastitoj vili od 800.000 eura. A, Bajić je slobodan građanin, protivno svim moralnim i pravnim odrednicama!!! Nažalost, karcinom amnestije kriminala u Hrvatskoj metastazira i dalje. Nasljednici ne mijenjaju shemu. Na slobodi su; Sanader, Vidošević, Bandić, Kalmeta, Horvatinčić, Jakovčić, Todorić, Mamić… i golemi niz drugih. Bajićev sindrom prelio se i na sudove, rijetki procesi protiv političke i ine elite vode se desetljećima i zamiru zbog nedostataka dokaza ili umiru u zastarama.

S ovih nekoliko crtica, rečeno je sve. Govoriti ili pisati o jedinoj logičnoj perspektivi Hrvatske, lako je pa i zabavno. Ne možete pogriješiti – Republiku Hrvatsku vođenu interesnom zajednicom HDZSDP i Kaptolom čeka brzi rasap gospodarstva i konačni kraj. Prodat ćemo „obiteljsko srebro”, pametni će otići u Irsku, Kanadu ili Australiju, glupi će ostati služiti novim stranim vlasnicima. O moralu je naivno i bespredmetno razmišljati, utopio se odavno u močvari kriminala, korupcije i priglupog zazivanja ovog ili onog svjetonazora.

Ostaje pitanje, možemo li ipak preživjeti? Nemoguća opcija preživljavanja – moguća uz nekoliko poteza. Prije svega neophodna je zabrana stranaka HDZ, SDP koje su do kosti osiromašile Hrvatsku i opljačkale sve vrijedne resurse. Lustracijom svih članova ovih stranaka izumitelja i realizatora korupcije i kriminala, formirale bi se sve nove institucije vlasti. To bi bila ujedno bila i doživotna zabrana svih javnih funkcija za sve članove ovih profaniranih stranaka najopasnijih namjera i provedba tih namjera. Dakako, smiješni i tragični broj od 20 ministara i premijera, glomazni Hrvatski sabor i apsurdni broj županija, gradova i općina – sveo bi se na razumnu mjeru.

A, Katoličku crkvu treba vratiti izvornom obliku, na mjesto koje joj pripada – u crkve.

Ah, puste želje! – reći će pesimist i nasmijati se na ovu šalu. No, u svakoj šali ima i dio istine.

Anno Domini MMXIX  T