NIVES CELZIJUS PIŠE SLIČNO RUDANICI,  TOMIĆU, LUCIČU, PAVLIČIĆU…

NIVES CELZIJUS PIŠE SLIČNO RUDANICI, TOMIĆU, LUCIČU, PAVLIČIĆU…

30. rujna, 2011.
Print Friendly, PDF & Email

Piše: Ante Matić

Nives Cenzijus, U krevetu s Cristianom, Jutarnji list, Zagreb, 2011.

Bolje je ono među koricama, nego ono na koricama. Pogledajte, pročitajte i sami se uvjeriti. Ja sam bio izazvan koricama. Stanem ispred izloga knjiga na glavnom trgu svih Hrvata u Zagrebu i buljim u knjige skladno poredane. Pogled mi se ukopao na korici knjige na kojoj leži na mreži među loptama zanosna, pohotna mlada žena s nogama zabodenim u bijelo crvena slova U KREVETU S CRISTIANOM. Lijevo od gologuze ljepotice i autorice knjige piše Jutarnji list, ispod naslova bijelim slovima poput labudova iz najljepše hrvatske ljubavne pjesme Hasdanaginice, piše Nives Celzijus. Malo niže i međunožju bliže u crvenilo priljepka koji nalikuje priklapači utisnuta su bijela velika slova u crnulo KNJIGA OD KOJE STREPE NOGOMETAŠI. Malim slovima ispod tih velikih slova piše u zagradama (I njihove žene).

Nije to sve. Na zadnjici, oprostite da prostate, na drugoj korici stoji kosata, bosonoga krasotica u gaćicama s plišanim bijelim medom u desnoj ruci, u roza gaćicama i bijeloj potkošulji. Zguza je vidite i bogme izgleda vraški dobro, idelna slika i prilika za one koji rado rabe desanku šakić. Malo dalje od desne zadignute pete strši ISEN i CIJENA 29,90 KUNA, a iznad veliko dugačko jebačko j : Preko tog velikog piše ovo:

Ja nisam tipična žena nogometaša. Ok, znam da zvuči glupo jer to jest tipičan komentar žena nogometaša, baš kao i kad nogometaš izjavi to isto. Znam da kažu da su nogometaši glupši i isprazni. Tako i njihove polovice misle: Žene nogometaša su sponzoruše koje su posvetile život lovu i udaji za nogometaša,ali ja nisam Takva. Ali ja stvarno nisam tipična. Ja stojim iza toga da sam ciljano ganjala baš nogometaša i sad kad sam ga ulovila, još uvijek ne mogu reći da

sam ostvarila svoju misiju. I u tome se razlikujem jer rijetke su toliko ambiciozne žene nogometaša.

Tako spisateljica ukratko objašnjava i oslikava svoju priču o nogometašima, loptojurcima, kako ih naziva kovanicom, nogometu, jurcometu, spozorušama, malim i vekim loptojurcima kurcima, kurvama, kurvetinama, kurvicama i svemu što se događa izvan travnjaka i svlačionice. To se vidi i čita na koricama, a što je među koricama, zaista je zanimljivije i izazovnije od korice naslovnice i zadnjice – stranice duplerice.

Na 199 stranica među koricama zbijene su i nabijene, brijane i nabrijane, sjebane i nedojebane  ljepotice, misice, kurvice i njihovi loptojurci. Sve se vrti i jurca oko njezine pizde i njegova kurca. Možda će mi čitatelji zamjeriti što pišem ove vulgarne riječi. Zašto bi riječ kurac bila vulgarna, a spolovilo jok.  Nikad nisam uspio prokužiti zašto su neke riječ vulgarne, a neke nisu. Riječnik spisateljice Nives Celzijus tipično je današnji jezik kojim se služi većina hrvatskih relativno mlađih i mladih pisaca; jezik je to koji pripada današnjoj vulgarnoj književnosti. Postoje razni pravci u povijesti književnosti, pa tako i današnji je vulgarni, prostački, psovački, jezik kurčevit, pizdunski, jebački, lezbijski, pederski…

Nives Celzujus piše slično Jergoviću, Tomiću, Pavličiću, Dežuloviću, Feriću, Đikiću, Rudanici, Luciću i još nekim hrvatskim medijski isturenim piscima. Oni su istureni poput isturena organa u novijoj vulgarnoj hrvatskoj prozi i poeziji. Ako Ferić može biti nagrađen uglednom nagradom za priču koja ima naslov Najmanji evropski kurac, zašto ja nebih mogao staviti ovakav naslov knjigi, koja je idealna za čitanje i drkanje. Jamačno nije mali broj onih kojima se digao ako su malo duže buljili u Nivesinicu na korici u izlogu na glavnom gradskom trgu u Zagrebu. Dovraga, vraški je draga i sprijeda i straga.

ISTINITI I SOČNI DIJALOZI

Autoricu ove knjige upoznao sam svojedbono u redakciji najtireažnijih hrvatskih novina, točnije u sportskoj ruzbrici gdje sam neko vrijeme radi po kazni, koju mi je nametnula neka lezbača i glupača glavna urednica imenom Ružica. Kad je ušla u redakciju nas desetorica koliko nas je bilo u toj rubrici i prostoriji buljili smo u nju, parili oči i zavidili Mravcu koji je s njom sjedio i nešto kobajagi važno čavrljao. Mašala ženska, rekao sam u sebi. Tako sam rekao i kad sam pročitao knjigu: Vala mašala dijaloga! Da. Dijalozi su u pričama, koje su povezane u romansknu cjelinu, prilično uvjerljivi, sočni, istiniti. Odmjereni i skladno sročeni i kadšto dobro popraćeni dodatkom što ponekad uz dijaloge ide. Kao dokaz moje tvrdnje, evo ulomka koji će potvrditi ovo što kažem i ne lažem. Na 84 stranici neka se Maria jurca po stanu s nogojurcom Danom, pa spisateljica Nives opisuje kako je neka jebozovna Nikolina otvorila vrata, koja se malo prije dobrano izjebala s nekim Peterom kao i Marija, na trosjedu je nogojurca čekala I dočekala jebozovna, nedojebana i pohotna Maria:

Polegnuo ju je na trosjed, skinuvši traperice i ubrzano se riješivši svojih hlača. Imao je lijep kurac, ni prevelik, ni premali, baš onakav kakvog je voljela. Spustio se među njene noge, zuibima izmičući njene roza tanga gaćice. Marija se odmicala u nadi da će joj prevladati razum i da će prekinuti igru koja je ionako otišla predalekio. Ipak, nakon poigravanja jezikom s njenim mufom odustala je i prepustila se užitku. Nije bilo kao s Peterom, bilo je grublje i strasnije. Uhvatila ga je za kosu vukući glavu k njenoj. Zažvalila ga je osjećajući  dobro poznati okus svoje pice.

– Želim te jebati bez kondoma, šapuno joj je na uho ližući ga.

– Jebi me – uzvaratila je ne razumišljajući o posljedicama.

Jebao je dugo, možda i neočekivano dugo za prvi put. I uživala je. Znala je kako želi da je samo Dan jebe do kraja život.

Dakle, od korice do korice, u 26 poglavlja (povezanih priča) ovog romana, ispričana je, mogu slobodno reći, frapantna, strašno iskrena priča o junacima naših dana, o mladim ljudima koji zarađuju više od ostalih ljudi na ovom planetu. Silna lova na računima u bankama, mladenački nesputani nagoni, hirovi, ljudske slabosti usko su vezane za njihove pratilje, jebulje, ženske i ženturače; razne manekenke, sponzoruše, kurvetine i kurvice željne kurca i novca. Sve se to događa izvan travnjaka, izvan trening terena i svlačinice, u luksuznim hotelima i skupocijenim automobilima, u vilama, u bazenima, u diskaćima, u zahodima, ma posvuda gdje stignu žvale se, ljube i ševe bogati nogojurci i njihove cure i žene. Sve se puši od seksa, alkhola i opojata. Ti mladi ljudi jurcaju za loptom s golemim računima u bankama i s mladim, zdravim tijelima jurišaju na mlade pičke, igraju, jebu, jedu, piju, uživaju ko niko od ljudi na ovome svijetu. Obitavaju u luksuznim stanovima ili vilama, voze skupocjene automobile, ševe lijepe žene, jednu i piju što im se prohtije, kočopere se na naslovnicama tabloida, dnevnika i tjednika, apladiraju im milijuni ispred televizijskih ekrana, tisuće itisuće grla urlaju na stadionima diljem globusa.

Kad se isčitaju Nivesine priče o nogometašima koje je ona nazvala jurcoloptaši, stičete utisak i ne samo to; uvjerenje da je najljpše, najpoželjnije, najunosnije zanimanje od svih ljudskih zvanja zanimajne nogemtaš – jurcoloptac. Možda će neko tko bude ovo čitao reći, pa koji ti je čovječe kurac, pa toliko prostačiš i fališ te jurcolopce  i one koje za njima jurcaju, a oni ih pošteno kurcaju, tucaju, kako na jednom mjestu napisa Nives. Jamačno rečena riječ je posuđenica iz nekog drugog jezika. Nu, tucaju. Jaja se u nas kucaju i tucaju!

Žao mi je preostalog čovječanstva, koje nema šanse da živi tako vraški dobro, ugodno, zabavno i zadvoljno, kao nogometaši! I njihove jurcerice.

TORBICA PUNA DOLARA

U 26 povezanih priča nekom nevidljivom niti, označenih kao 26 poglavlja naslovljenih od 1 do 26 PRAVILO ZA BUDUĆE WAGSICE, pjevačica spisateljica Nives Celzijus, pravim imenom i prezimenom Nives Zeljković, otkriva običnom, malom čovjeku jedan svijet njemu dalek i stran, a tako blizak na stadionima i zagonetan preko zaslona, novina i portala.

U većini slučajeva u igri je jurcoloptac i neka ženska koja za njim jurca, željna njegove love i njegova kurca. Kad se domogne love i napuca kurca, odlazi dalje, nekom drugom nogometašu ili njegovu prijatelju ili poznaniku. Rijetko se dogodi da je nogometaš oženi. I kad se to dogodi, dobro ne završi. Te djevojke i žene najskupljih nogometaša na svijetu i drugih uspješnih sportaša nerijetko završavaju kao odbačene, osamljene, istrošene i islužene, kojima moralne norme i obitelj nisu značile ništa. Katkad se dogodi pakleni ljubavni trokut, kao kad je Alina usrećivala Crnju, Ferdinanda i Adrijana, a Malena Hrvoja i Marija.

Iz prilče u priču, iz poglavljau poglavlja, prolaze, bivaju, kratko traju i nestaju razne razuzdane i u većini slučajeva nepozdane manekenke, misice, lukavice i kurvice, kojima je bio životni cilj dokopati se bogata, slavna nogometaša, njegova kurca i novca i zbrisati što dalje od njega, kad zadovolji svoje nagone, stiša strasti i napuni torbicu dolarima, funtama ili eurima.

Tako je Marija iskoristila i potrošila Dana, Sandra nasamarila Marija, Selena perevarila Alvara, Magdalena nogirala Filipa, Dragana izigrala Stefana, Jylia nadigrala Petera, Malena se domogla Cristiana…

Ova knjiga je za svakoga osim za starije, bezbeli, da nije!

FABIJANOVIM STOPAMA

Fabijan Lovrić, Za njim, DHK ograna Rijeka, Verbum, Rijeka, 2010.

Knjiga kritika pjesnika i prozaika Fabijana Lovrića, dobra čovjeka, istinskog prijatelja, sadrži trideset književnih kritika mrtvih i živućih pjesnika i pisaca. Od Aristotelove znamenite knjige O pjesničkom umijeću, preko Lehanine Mistične rijeke, Marquezove Pustolovine, Brovnova Davinčijva koda, Novakovih Protimbi, Šimundžine knjige Bog u djelima hrvatskih pisacva…do Bošnjakove knjige Žanrovi žudnje, Lovrić je pokazao da puno čita  i da znalački napiše o knjigama koje je pročitao. U poplavi svakojakih  književnih kritičara, prikaza, predgovora i pogovora knjigama,  recezenata, pogovaratelja, predgovaratelja, prosuditelja rukopisa, Lovrić se može svrtati u ozbiljne književne kritičare, a takvih je malo, gotovo da ih možete izboriti na prste jedne ruke u Hrvatskoj. Nekad su Matoš, Barac i još neki klasici hrvatske književnosti pisali o knjigama s velikom odgovornošću, dok danas većina nekakvih pisaca i pičića, profesora i profesorčića, recetenata i prosuditelja, pišu prikaze knjiga, književne kritike, pa u toj poplavi ponajviše je mulja i mutljage u općoj literartnoj žabokračini u Lijepoj našoj. Kad pročitate Lovrićev prikaz neke knjige, učini vam se da on prati duboki snijeg do kolibe u vijavici i nevremenu i  te stope vode točno do kolibe, pa nije presotalo drugo negi ići stopama, koje odvode do svake kuće jezika kamo ste nakanili stići. Mahom su to kritike pisane posljednih desetak godina.

Još nema komentara

Uskoči u raspravu
  1. Ante Matić
    #1 Ante Matić 11 listopada, 2011, 06:00

    Marinko napiši bolji prikaz. Koji kurac zanovijetaš kad nešto dobro pročitaš,a ti boss šupak meraklijo, pederčino i magarčino po tikvi ti se mota guzica,jebo te onaj tko te prvi obuo.

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. Konjušar kočijaša
    #2 Konjušar kočijaša 9 listopada, 2011, 16:52

    Jadan komentar. Izvadi ga iz usta i napiši bolji!

    Odgovorite na ovaj komentar
  3. marinko
    #3 marinko 4 listopada, 2011, 13:40

    jadan komentar

    Odgovorite na ovaj komentar
  4. boss
    #4 boss 4 listopada, 2011, 12:38

    A što je tebi u ustima kad pišeš takve komentare? u ustima ili otraga?

    Odgovorite na ovaj komentar
  5. Čedo
    #5 Čedo 4 listopada, 2011, 10:42

    Ova prdulja piše knjige iz razloga što ne može govoriti kad joj je stalno ona stvar u ustima.

    Odgovorite na ovaj komentar
  6. Pediker
    #6 Pediker 2 listopada, 2011, 08:30

    Stiče se dojam da autor doživljava Celzijus kao ženskog Charlesa Bukowskog…

    Odgovorite na ovaj komentar

<