Na svečanoj, scenskim nastupima izvanredno uspjeloj sjednici Županijske skupštine uz rođendan braće Radića 11. lipnja, nisu zaboravili velike godišnjice Zrinskih i Frankopana, velikana hrvatske povijesti. Sisačka klapa “Kolapjani” (latinski Colpa, rimski naziv Kupe – op.p.) tom je prilikom u velikom finalu svetkovanja gromko otpjevala “U boj, u boj” iz opere
Napisao: Josip Frković
Dok čakovečki štovatelji plemićke obitelji Šubića Zrinskih brojnim manifestacijama slave 450. obljetnicu slavne sigetske bitke, u kojoj je na čelu branitelja poginuo najveći hrvatski junak Nikola Šubić Zrinski (Zrin 1508.), i na području Sisačko-moslavačke županije, točnije Banovine, pjeva se domovini u Starom gradu Kostajnici na desnoj obali Une i Unca, održavaju se koncerti uza spaljenu gotičku crkvu sv. Marije Magdalene na starom groblju Zrina, dok đaci stručne škole Hrvatske Kostajnice prof. Marije Krupić izrađuju viteške kostime iz 1566. iz vremena sigetske bitke.
Jeronimsko svijetlo
I na svečanoj, scenskim nastupima izvanredno uspjeloj sjednici Županijske skupštine uz rođendan braće Radića 11. lipnja, nisu zaboravili velike godišnjice Zrinskih i Frankopana, velikana hrvatske povijesti. Sisačka klapa “Kolapjani” (latinski Colpa, rimski naziv Kupe – op.p.) tom je prilikom u velikom finalu svetkovanja gromko otpjevala “U boj, u boj” iz opere “Nikola Šubić Zrinski”. Piscu ovoga teksta u ruke je dobrotom i darom zaljubljenika povijesti, pok. Siščanina Vladimira Borodatija, dospjela knjižica broj 39 “Jeronimskoga svjetla” od 30. travnja 1940. Spomenuti svezak Hrvatskoga književnoga društva sv. Jeronima obradio je iz pera Stjepana Gorupića obljetnicu posljednjih Zrinskih i Frankopana, točnije značaj Kostajnice i Novoga Zrina.
Kostajnica i Novi Zrin
A Kostajnica bijaše i vrata za prolaz u Hrvatsku. Srce vuče hrvatskoga bana da oslobodi Kostajnicu. Dočuli kostajnički Turci za banovu namjeru, pa topovima oglase s brda Djeda pogibao što im prijeti. Jeka topa čuje se do Banjaluke. Ali, prije nego im je pomoć došla, zauzeo je Kostajnicu Nikola Zrinski. Tada iz Beča stiže zapovijed: Zašto Turke izaziva? I ban morade po zapovijedi carskoj ostaviti Kostajnicu. Pa i tamo s onu stranu Drave, u Međimurje, provaljuju Turci iz Kaniže. Nikola Zrinski htio je navaliti, da bar s te strane ima mira. Ali mu iz Beča poruče: Ne treba Turke uznemiravati, jer austrijski car nije voljan da se upusti s Turcima u rat… Plane Nikola Zrinski, baci svoj mač, te odluči na ušču Mure sagraditi grad, tvrđu, u obranu Međimurja. Hrvatski narod iz okolice Križevaca pripomogao je prinositi građu. Kad je tvrđa dogotovljena, nazva je Nikola – Novi Zrin. Novi Zrin nije bio s voljom Turcimau Kaniži, nije bio s voljom ni onima u carskom dvoru. Stoga vrhovni zapovjednik carske vojske, general Montekukuli, napisa letak “Nad Hrvatima se vladati samo željeznom batinom!”
Svaka ta bola je u srcu Nikole Zrinskog, on odgovori : “Grofe, nijedan nas Hrvat ne gleda mirno, kako neprijatelj odvodi u roblje žene, djevojke i djecu. Ali tvojom krivnjom pale su mnoge zemlje austrijske carevine neprijatelju u ruke. Iz tvojih ustiju sikće mržnja na Hrvate, na Zrinske. Hrvatski narod ne vrijeđaj, ti kukavče!” T
1 Comment so far
Uskoči u raspravuKADA, BILO ŠTO ,ČUJEM O TIM AUSTRO-UGASRSKIM VLASTELINIMA,POVIJESNO POZNATIM PO ROBOVSKOM ODNOSU PREMA SVOJIM KIMETOVIMA ,A ISKLJUČIVO U SLUŽBI I ODAN CARSKOJ UPRVI BEČE ,KOJA GA PREKO CRKVE FORSIRA I ODRŽAVA U POSJEDNIČKOJ MOĆI,ONDA MI DOĐE DA URLIKNEM:MARŠ ,SVI VI KOJI JOŠ I DANAS APOLOGIRATE TOG ZLIKOVCA ,KOJI SE NIKADA NIJE IZJASNIO,NITI OSJEĆAO, DA PRIPADA HTVASKOM PLEMENU, KAO HRVAT,UVJEK KAO MAĐARON.POVIJEST TO ZNA