KOLUMNA METAMUZIKA KOLUMNE

NESAGLEDIVA PROSTRANSTVA LJUDSKOG DUHA

8. travnja, 2018.

Piše: Igor Koruga

Sa sigurnošću možemo tvrditi da je zadaća romantičkog promišljanja bila vezana uz objedinjenje individualnosti, neponovljivosti, prolaznosti i krhkosti ljudske egzistencije. Pritom se nastojalo konkretizirati sve misaone procese (i poetske refleksije) koji su stremili u pravcu oštroumnih, duhovitih i provokativnih misli vezanih uz beskonačnost ljudskog duha kao i uz promicanje novog vremena. Nesagledivo prostranstvo ljudskog duha i izražajni stvaralački moment zrcalio se u umjetnicima te postklasične epohe među kojima bi, u nekom smislu, barem kada je riječ o izvornosti i nepresušju umjetničke kreativnosti vezane uz glasovir, valjalo istaknuti najvećeg anti-heroja romantizma, Galo-Poljaka, virtuoznog pijanista i posve osobitog skladatelja, Frédérica Chopina (1810-1849). Njegova su (samo) dva glasovirska koncerta, u e i u f molu, uspjela sjediniti naizgled nespojive karakteristike poput preciznosti i muzikalnosti, snage i suptilnosti, raskoši i suzdržanosti, cjelovitosti i podrobnosti, te time predstaviti vrhunski izazov najvećim svjetskim pijanistima, često u smislu njihove životne p(red)određenosti. Tehnički izvedivi stavci pritom su predstavljali primamljivu varku, jer je za Chopinovu glazbu oduvijek valjalo imati stav, ideju, poticaj u obliku osobnog doživljaja duboke intime, bez osvrta na ikakve utjecaje iz vanjskog svijeta, uključujući i onaj povezan sa simpatijama slušatelja. A upravo se s takvim stavom domaćoj publici predstavio bavarski glasovirač i umjetnik rijetke svestranosti i entuzijazma, posvećen klasičnoj, romantičnoj i suvremenoj glazbi, Oliver Triendl (1970), napomenimo, u pratnji Zagrebačkih solista na njihovom Petom koncertu 64. sezone 2017/2018 u Hrvatskom glazbenom zavodu, ove srijede 4. travnja od 20 sati. Većini upućenih Triendl je već bio poznat, barem s obzirom na to što je od 2011. do 2013. godine bio u povezan s Koncertnom direkcijom Zagreb, Muzičkim informativnim centrom, njemačkom izdavačkom kućom CPO, ili točnije, sa snimanjem cjelokupnog komornog opusa (cpo 777 421-2), djela za violinu i glasovir (cpo 777 420-2), ali i za violončelo i glasovir (cpo 777 419-2) naše naširoko poznate i priznate skladateljice Dore Pejačević (1885-1923).

Chopinova veza s idolima

Bogato glazbeničko iskustvo očitovalo se već u uvodnom stavku (Maestoso) Drugog Chopinovog koncerta za glasovir i orkestar u f-molu, op. 21, gdje je Triendl, temeljem osobnog i školovanog muzikaliteta te u fuziji klasične uzvišenosti i romantičarske intimnosti, do krajnosti uspio oblikovati ispravan zvuk i tok složenih glasovirskih linija. Tehnički dakle prvorazredno i uz visoku preciznost (i napetost) bio je iznesen unikatni rukopis u tradiciji stile brillante, poznat po harmonijskoj maštovitosti, bogatoj sinkopiranosti, gipkoj agogici i dakako po nadahnuću vezanom uz Chopinove idole iz mladosti: Bacha, Mozarta i Hummela (kojeg je cijeli život isticao kao svog uzora). Priču je dodatno poduprla pratnja Zagrebačkih solista, prigodno raspisana za gudački tentet i kontrabas. U tom je obliku bila nepotpuna (bez falute, oboe, klarineta i fagota), no, uzmemo li u obzir dobro znane Chopinove tegobe s orkestracijom, doimala se na visini, čak i opojna u središnjem Larghettu, razvijena oko naširoko poznate glasovirske teme. S brzim rondom i s glasovirskom dionicom ispunjenom plesovima mazurkom i kujawiakom došlo se do konca trostavačnog djela i posebnog dodatka u kojem se, uz Triendla, u ulozi pratećeg glazbenika u Largu iz Sonate za violončelo u g-molu, op. 65, predstavio i iznimno raspoloženi violončelist Zagrebačkih solista, Jasen Chelfi.

Doajenu u čast

U slijedu rasporeda glazbeni se dojam sveo na jasnoću tehnike i uigranost domaćeg ansambla koji se pak istaknuo u tumačenju Jednostavne simfonije, op. 4, britanskog skladatelja Benjamina Brittena (1913-1976) i Dva komada za gudački oktet, op. 11, najznačajnijeg ruskog skladatelja XX. stoljeća, Dmitrija Šostakoviča (1906-1975). Ukoliko se i radilo o njoj, ugođajna opreka spomenutih djela tek je dobila svoj puni smisao u konačnom dodatku priredbe, odnosno u obrađenom četvrtom stavku Teme s varijacijama (za klavir), prigodno izvedenom u čast nedavno preminulog doajena svjetske glazbene baštine – Milka Kelemena (1924-2018). T