„Uhićenje srpskih vođa za nas u pakračkoj policiji je značilo da će oni konačno biti izvedeni pred lice pravde. Smatrali smo da je samo pitanje trenutka kad će početi istraga i suđenje za sve ono što su učinili u proteklim teškim ratnim godinama. Međutim – nije bilo tako. Nije prošlo ni 24 sata od uhićenja, a mi smo u policiji dobili – za nas izuzetno šokantne i nevjerojatne zapovijedi s više razine: vođe Harambašić i Džakula vraćaju se potpuno slobodni natrag na pakračko područje! Morali smo im osigurati smještaj s dostupnim telefonom. Veljku Džakuli smo morali staviti na raspolaganje i registrirano civilno vozilo. Zapovijedano nam je i da ih budno čuvamo od bilo kakvih neugodnosti…“
Napisao: Mladen Pavković
U Okučanima je svečano i dostojanstveno obilježena 29. obljetnica Vojno-redarstvene akcije Bljesak. Okupio se i cijeli državni vrh, pa su političari opet bili u centru pažnje.
Međutim, kako pišu srpski mediji, tamo je i ovog puta hrvatska oslobodilačka ratna akcija dočekana „na nož“. Oni ističu (lažu) da su u Bljesku ubijene 283 osobe srpske nacionalnosti, te da ih je protjerano najmanje 15 tisuća! Zatim navode da su tom prigodom hrvatski zrakoplovi MIG 21 u dva navrata gađali i Bosansku Gradišku i da je tada poginulo nekoliko Srba, među kojima i dvoje djece.
A da se Srbi još uvijek ne odriču tzv. Republike Srpska Krajina u njihovim medijima može se pročitati i ovo:
„Vojno-redarstvenom akcijom Bljesak, Hrvati su okupirali dio zapadne Slavonije, koja je bila u sastavu RSK, i time je završeno etničko čišćenje slavonskih Srba, koje je najvećim dijelom izvršeno 1991.! „
Dva četnika
Dakle, po Srbima, Hrvatska je „okupirala“ i dio vlastite države, (sic!), u kojoj su, da podsjetimo, sve do Bljeska „carevala“ među ostalim i dva ratna zločinca – Veljko Džakula (inače, „miljenika“ bivšeg žalosnog predsjednika RH Ive Josipovića) i potpukovnik zloglasne JNA Stevan Harambašić.
U svojoj knjizi „Moja sjećanja“ (str. 240-241) bivši ratni zapovjednik policije Nikola Ivkanec (da podsjetimo) piše i o tome što se dogodilo s ova dva četnika, koji su poput mnogih agresorskih vojnika na žalost prošli bez ikakve kazne.
Kao što je poznato, Džakula je bio jedan od prvaka srpske paradržave u Hrvatskoj. U vrijeme najžešćeg rata postaje potpredsjednik vlade i ministar privrede Republike Srpske Krajine. Tijekom i nakon Vojno redarstvene operacije Bljesak nastupio je kao glavni pregovarač poražene srpske strane u zapadnoj Slavoniji, a hrvatskim se vlastima predao 4. svibnja 1995. zajedno s komandantom 51. pješačke brigade SVK Stevanom Harambašićem i okruženim srpskim snagama na pakračkom području.
Međutim, umjesto da se „pokrije preko ušiju“, Džakula i dalje u nizu medijskih istupa iznosi teške optužbe o djelovanju hrvatskih snaga tijekom Bljeska, kao i namjerama hrvatskog vrha prigodom pokretanja i provođenja operacije.
Lice pravde
A, što se uistinu dogodilo s Džakulom i Harambašićem nakon završetka Vojno-redarstvene akcije Bljesak? Nažalost, isto ili slično, kao i s nekim drugim srpskim četnicima, odnosno ratnim zločincima. Prvo su ih uhitili, pa pustili!
Ivkanec piše:
„Nakon uhićenja Stevan Harambašić, komandant 51. srpske krajiške brigade, predan je Vojnoj policiji koja ga je sprovela u Vojni istražni centar u Bjelovaru. Civilni vođa pobunjenih Srba, Veljko Džakula po uhićenju je predan istražnom sucu u Bjelovaru. Za njim je ranije raspisana tjeralica“(sic!) – sjeća se tada prvi ratni policajac Pakraca te dodaje:
„Uhićenje srpskih vođa za nas u pakračkoj policiji je značilo da će oni konačno biti izvedeni pred lice pravde. Smatrali smo da je samo pitanje trenutka kad će početi istraga i suđenje za sve ono što su učinili u proteklim teškim ratnim godinama. Međutim – nije bilo tako. Nije prošlo ni 24 sata od uhićenja, a mi smo u policiji dobili – za nas izuzetno šokantne i nevjerojatne zapovijedi s više razine: vođe Harambašić i Džakula vraćaju se potpuno slobodni natrag na pakračko područje! Morali smo im osigurati smještaj s dostupnim telefonom. Veljku Džakuli smo morali staviti na raspolaganje i registrirano civilno vozilo. Zapovijedano nam je i da ih budno čuvamo od bilo kakvih neugodnosti. U početku nisam bio siguran da će moji policajci, naročito Pakračani, moći se svladati i postupiti po zapovijedi. Nakon temeljitih psiholoških i svih drugih priprema i uvjeravanja, svi su policajci u III. policijskoj postaji Pakrac profesionalno odradili ovu – vjerujte – šokantnu zadaću. Najteže se bilo pomiriti Pakračanima, svjedocima proteklih pet teških ratnih godina, s činjenicama da se oni koji su po njima bili krivci za ratna stradanja, sada slobodni mirno šeću Pakracom uz posebnu zaštitu Hrvatske policije. A nama je tako bilo naređeno s najviše razine iz Zagreba. Zapovijed je izdana pod sintagmom – najvišeg državnog interesa! Morali smo bez pogovorno po zapovijedi postupiti. Tada se po prvi puta susrećemo s problemom krivičnog gonjenja naših ljudi zbog delikta: presijecanja voda Džakulina telefona! Za Hrvatsku policiju bio je to veliki izazov i test njene profesionalnosti koji je tražio od nas da se izdignemo iznad ratnih trauma i frustracija. Vrijeme koje je bilo pred nama donijelo je složenu praksu mirne reintegracije oslobođenog pakračkog područja u ustavno-pravi poredak Republike Hrvatske. Započeo je i proces povratka izbjeglog stanovništva Pakraca koji do danas nije dovršen. Srpski komandant Harambašić je nakon nekoliko mjeseci od predaje posredstvom Međunarodnog Crvenog križa otputovao u Banja Luku, gdje ga je navodno čekala obitelj. Veljko Džakula je opet političar na pakračkom području!“ – istaknuo je u svojoj knjizi ratni veteran Nikola Ivkanec, inače jedan od dvojice hrvatskih časnika (drugi je general Stipetić) kojem se po vojničkom kodeksu predala neprijateljska vojska.
Međutim, na sve to i štošta drugo, slično ovome, nikada nismo čuli što o tome iskreno misli Milorad Pupovac? Gdje je on bio i što je radio kad se u Okučanima obilježavala obljetnica Bljeska?
Taj se čovjek i dalje „gura“ u Vladu RH, a već je odavno trebao odgovarati za niz zlodjela koja mu se stavljaju na teret! T
1 Comment so far
Uskoči u raspravuZločin puštanja zločinaca na slobodu sigurno nije napravila tadašnja hrvatska Vlada! Kao ratni ministar bio sam s tadašnjim premijerom Valentićem na predaji zloglasnog Đakule u Jasenovcu. Zločinac je odmah Valnetiću rekao da on nije njegov premijer. Odbrusio sam mu da če za koji dan drugačije govoriti kad počne istraga. Sa zaprepaštenjem smo naknadno doznali da su ga pustili! Tko? Paralelna država bivših udbaša koja je pod kontrolom držala policiju i pravosuđe. Isto kao i danas.