NAJVEĆE LEGENDE IZ LEGENDARNE DUBRAVE

NAJVEĆE LEGENDE IZ LEGENDARNE DUBRAVE

1. lipnja, 2018.

 

Dobro se sjećam izlaska prvog singla Prljavaca, prije četrdeset godina htio sam ga kupiti na odjelu za prodaju ploča u Romi. Danas nepostojeći odjeli za diskografska izdanja nekada su bili jako profitabilni, među najsposjećenijima po robnim kućama. CD-a još nije bilo i kazete su bile rijetkost, vladali su singlovi, obično na pultovima izloženi u kartonskim kutijama u kojima su singlice pristizale iz Jugotona, RTB- a, Suzyja, Založbe RTV Ljubljana, Helidona, Diskosa, Diskotona… Bilo je i LP-a, ali su za nas tadašnji predpubertetski naraštaj te velike ploče bile strašan luksuz. Singlice su bile dostupnije, kao klinci krajem sedamdesetih kupovali ih kao stripove, sportske listove, karte za kino…

Napisao: Dražen Stjepandić

Jubilarnim koncertom “40 godina”, zadnjim u sklopu svjetske turneje “Prljavo kazalište” je ponovno postalo prvi bend u gradu, a to znači i u Hrvatskoj. Trenutno na cijeloj domaćoj estradi nitko ne može privući više ljudi s kupljenim ulaznicama.

Ne znam je li stadion u Kranjčevićevoj ikada bio tako pun. Na nogometu sigurno nije, a bilo je utakmica, kao što je bilo i koncerta. U Kranjčevićevoj su nastupali još osamdesetih The Dire Straits, u devedesetima Fets Domino i Jery Lee Lewis, no koncert s kojim su i u Zagrebu obilježili 40 godina postojanja oborio je sve rekorde glede posjećenosti stadiona u Krnjčevićevoj. Na momente se činilo da je šteta što Jajo, Bodalec, Fileš i društvo nisu posegnuli za stadionom u Maksimiru. Veći prostor bi povukao i veću pozornost javnosti, pa mislim da je četvrtak 31. svibnja na Tjelovo pokazao da bi Prljavci da su još ambicioznije krenuli u slavljenički koncert napunili i Maksimir.

Svjetska produkcija

Ulaznicom, za travnjak, osobno me počastio sam Houra i nakon koncerta uglavio sam je u okvir jedne socrealističke reprodukcije, u taj okvir za sliku sam nekada kao mladić za vječnost odlagao ulaznice za koncerte Stonesa na u Frankfurtu, te u Nuenbergu; za tri koncerta Davida Bowieja, dva zagrebačka i jedan s Teen Mashine u Offenbachu; AC&DC u Gracu, Boba Dylana, Sexa Pistolsa u Ljubljani; Alicea Coopera, Ramonesa, Laurie Anderson, Igg Popa, Joe Cookera, Iana Gillana, Eltohn Johna… u Domu sportova; Tine Turner, Erossa Ramazottija, Jovanottija i Airona Meidena u Gorici… Po produkciji i nivou koncertne izvedbe Prljavci su u na Tjelovo u Kranjčevićevoj bili na novou najvećih svjetskih rock atrakcija, zapravo i ispred onoga što sam nekada viđao jer tehnologija stadionske produkcije stalno napreduje.

Počeli su s pjesmom “Zagreb te zove”, s “Crno-bijelog svijeta”, pjesmom sa stihovima koji upravo pozivaju na stadion Zagreba u ulici pjesnika. “Zaaaagreb je jeeedini grad…”, bolje reći Prljavci su jedini bend koji trenutno može rasprodati preko dvadeset tisuća ulaznica. Ono što obećava da će Prljavci još dugo pratiti dobra posjećenost je većinom mlađa generacija, bilo je i nas predstavnika recentne publike, ali mlađi od dvadeset godina su dominirali barem na travnjaku gdje sam pratio što se zbivalo te još jedne povijesne večeri, kad se pokazalo da će Prljavci žariti i paliti još ohoho godina. Ono što je u svijetu Mick Jagger za nas je to Jasenko Houra, pratimo njegovo odrastanje od sretnog djetinjstva, pa sve do eto treće sreće, kako nek nazivaju zadnje životno razdoblje, a nesumnjivo je da će na sceni biti još godinama.

Moje uho i srce

Dobro se sjećam izlaska prvog singla Prljavaca, prije četrdeset godina htio sam ga kupiti na odjelu za prodaju ploča u Romi. Danas nepostojeći odjeli za diskografska izdanja nekada su bili jako profitabilni, među najsposjećenijima po robnim kućama. CD-a još nije bilo i kazete su bile rijetkost, vladali su singlovi, obično na pultovima izloženi u kartonskim kutijama u kojima su singlice pristizale iz Jugotona, RTB- a, Suzyja, Založbe RTV Ljubljana, Helidona, Diskosa, Diskotona… Bilo je i LP-a, ali su za nas tadašnji predpubertetski naraštaj te velike ploče bile strašan luksuz. Singlice su bile dostupnije, kao klinci krajem sedamdesetih kupovali ih kao stripove, sportske listove, karte za kino…

Posegnuo sam za njihovim prvim singlom “Sretno dijete” i “Televizori”, kad mi onaj tko se tada u Romi našao pored mene reče “Nemoj taj to su ti tu neki bezveznjaci tu iz Dubrave”. Znao je i garažu u kojoj su vježbali. Houra je tada još stanovao u obiteljskoj kući kasnije srušenoj da bi se na tom mjestu izgradio sadašnji Kulturni centar Dubrava. Hourina je soba bila tamo gdje je danas šank kafića Miss u sklopu toga Kulturnog centra Dubrava. I tako prije četrdeset godina nisam kupio prvi singl tih kako su mi rekli bezveznjaka iz Dubrave nego neki drugi. Singlove sam obično kupovao po povratku iz grada gdje smo u grupi po nas nekoliko išli u kino.

U uvodnom dijelu koncerta u Kranjčevićevoj Prljavci su izveli i nekoliko pjesama iz najranije faze s kraja sedamdesetih. Među njima je bila i “Subotom u večer ti ideš u disko”. Nikad neću zaboraviti kad sam je prvi put čuo, odmah sam zapamtio refren “Hani, poljubi me Hani”. Bio je to jedan sivi radni dan i emisija “Po vašem izboru” na Radiju Zagreb. Počinjala je u isto vrijeme kao danas iza podnevnih vijesti. Domaći bendovi rijetko su se puštali u toj emisiji tako da je samo zbog toga prvi album “bezveznjaka iz Dubrave” odmah stekao kultni status. Poslije prvog slušanja te pjesme moje uho je do danas postalo sklono i naklono tim mladićima iz Dubrave. Tada su ušli u moje uho i srce i ostali su tu do današnjih dana.

U tadašnjoj SR Hrvatskoj je postojala Komisija za šund, kao jedina u bivšoj SFRJ, a izdanja koje bi ona proglasila šundom koštala su dvostruko više nego ostala diskografska izdanja. Komisija se uobičajeno bavila narodnjacima, izvornim i novokomponiranim derivatima folka. Oznaka šund u prijevodu je značila nešto zaostalo I neprikladno, seljačko. Taj puta šundom je proglasila punk album progresivnog, bezkompromisnog zagrebačkog benda, a sav tadašnji omladinski tisak (Polet, Studentski list, Omladinska iskra…) i Džuboks, s one strane, je stao u obranu pankera iz Dubrave. Vrijeme je pokazalo da su nadolazeće medijske snage imale pravo, u svojoj elitističkoj zatucanosti šundovci su udarili etiketu seljačko, zaostalo i nekulturno za nešto što je tada od nas rijetko imalo svjetski štih. Krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih tadašnji pankeri i novovalci su za Londonom kasnili nekih šest mjeseci. No, kao što kaže izreka velikog menađera Mihe, ne kopaj pod drugim jamu jer češ mu možda pomoći, šund komisija je mladićima iz Dubrave napravila veliku reklamu, sve što su izgubili zbog više cijene prvog albuma vratit će se na drugom. Oni koji su ih branili na prvom albumu već su zauzimali pozicije u velikim medijima. U Zagrebu je to značilo Start, Večernjak, Vjesnik, Arena, RTV Zagreb…

Osamdesete, nekoliko mjeseci nakon Titove smrti izlazi “Crno-bijeli svijet”. Frontmen je Davorin Bogović, a po izlasku drugoga albuma Houra je već bio kultni dečko s gitarom. Sjećam se njegovog velikog intervjua za Start, snimljen je bio ispred Zvečke, pio je colu iz boce. Pokojni Dražen Vrdoljak i Darko Glavan, danas zaboravljeni Sven Semenčić i Vlatko Frass, kao najugledniji rock kritičari guraju bezveznjake iz Dubrave, koji će probiti put nadolazećoj Azri, Haustoru, Patroli i brojnim bendovima koje će izbaciti Novi val.

“Crno-bijeli svijet” je Prljavcima donio i prvi mega hit “Mi plešemo”, odnosno “Mi pijemo” kako su ga obično izvodili na koncertima,pa i na ovome slavljeničkom u Kranjčevićevoj. Počeli su i nastupi po sportskim dvoranama, što grupno novovalni, što solistički u malom Doma sportova. Premda još nema ikakve, a kamoli prave knjige o Prljavcima, njihovi biografski podaci su dobro poznati ljubiteljima domaćeg roka, ja ću samo reći da više nikada nisam čuo izraz “bezveznjaci iz Dubrave”, postali su dečki iz Dubrave i toga se više nikada nisu mogli riješiti premda je Jajo već odavno stanovao na Kegliću. Njegova kuća bila srušena, a on je stanovao i kretao se po dijelovima grada gdje postoje kazališta. Vozio je očevog smeđeg citroena GS i pred Zvečkom, Kavkazom ili u Grafičaru u Frankopanskom, početkom osamdesetih jedinoj birtiji koja je radila do dvanaest, je bio neizbježan. U nadolazećim godinama i ostali su iz Dubrave išli prema centru, prema prvim poznatim kafićima i Saloonu, ali nastao je mit do današnjih dana, pa su Prljavci i Dubrava ostali su nerazdvojni. Danas u Dubravi stanuju još samo obadva pjevača, sadašnji i bivši, međutim mit je mit i teško je reći tko se s tim mitom bolje nosio bend s Dubravom ili Dubrava s bendom, koji zapravo nema veze s onim što je Dubrava doista. Ali tako je to s mitovima.

Neslućena popularnost

“Heroj ulice” je danas jedna od najglasovitijih pjesama benda iz Dubrave, u Jajinoj izvedbi spada u napotresnije trenutke na koncertima, ali istoimeni treći album, kao naredni iz CBS-a bio je veliki pad popularnosti i naklade. Odlazak Davorina Bogovića bio strašan udarac, skoro pa povratak u garažu. Sjećam se kada sam taj album ugledao u izlogu dućana manjeg zg diskografa u Bogovićevoj, ta ulica tada je bila najpoznatija po ta dva dućana ploča i Beeg Benu, a danas je i onaj jedini preostali nekadašnji dućan ploča kafić. U Bogovićevoj, gdje iza deset sati više nisi mogao sresti ni psa, još su vozili automobili i snimljen je spot za naslovnu pjesmu s tek izgrađenim novim dijelom hotela Dubrovnik u pozadini. U Prljavcima je još bio i Marijan Brkić, autor glasovirske melodijske linije, koji tu obradu uz hrvatski prepjev razlikuje od Bowiejeva izvornika. S tog albuma danas su gotovo zaboravljene “Široke ulice”, “Zlatne godine” pjesme koje su u vrijeme izlaska albuma možda imale veću prisutnost na radio valovima.

“Heroj ulice” je ostao jedan od najboljih albuma, ali hit “Sve je lako kad si mlad” povratio je Prljavcima zvjezdani status kod šire publike, naklade od oko stotinjak tisuća LP-a i kaseta ispod koje više nikada nisu bili. Takav solidan staus je narednim albumom na kojoj je najveći hit bila skladba “Ne zovi mama doktora”. Mogli su živjeti i živjeli su od glazbe. Nikad neću zaboraviti kad sam je prvi put čuo na “Gorici” tih godina najpopularnijoj lokalnoj radijskoj postaji, nekoliko dana prije nego što ću otići odslužiti nekadašnju vojsku u Prištini.

Možda je njihov status srednje popularnog rock sastava poljuljan u vrijeme odmah nakon izlaska albuma “Zaustavite zemlju” obajvljenog 1988., a na kojem se nalazila i famozna “Ruža”, pjesma koja je za Pljavce ono što je “No Satisfacion” za Stonese. Po izlasku toga, kasnije će se pokazati njihovog najprodavanijeg studijskog albuma, posjete na koncertima su oslabile, mnogi koncerti su otkazivani, nije izgledalo da će Prljavci već naredne 1999. dosegnuti neslućenu popularnost. Pjesma, točnije stihovi “zadnja ruža hrvatska” promjenit će mnogo toga ne samo u životima Prljavaca nego općenito i bivšoj Jugoslaviji. U vrijeme famozne hrvatske šutnje uz Tanju Torbarinu pjesma “Ruža” bila je simbol hrvatskog otpora Slobodanu Miloševiću i njegovoj antibirokratskoj revoluciji koja će u bivšoj Jugoslaviji donijeti četiri rata. Veliki koncert pred 200 tisuća ljudi na Trgu pokazao je kako Hrvati dišu. Sve do Frankopanske je bilo puno, a tramvaji po Draškovićevoj nisu vozili satima. E to je zaista bio prepun Trg.

Prisjećajući se tako još mnoštva drugih situacija provedenih uz pjesme Prljavaca, uživao sam na slavljeničkom koncertu u Kranjčevićevoj. Kad se svega prisjetim, a za što je malo i još nenapisana knjiga o ovome velikome bendu, ne mogu primjetiti kako su mnogo postigli za kako netko reće bezveznjake iz Dubrave. Bez obzira na brojne uspješne sportaše i vješte trgovce bili su i ostali najveće legende potekle iz toga legendarnog kvarta na istočnoj strani Zagreba. T

2 komentara

Uskoči u raspravu
  1. tomislav
    #1 tomislav 2 lipnja, 2018, 06:35

    Poznavao sam Mladena Bodalca i prije nego što se pridružio Prljavom Kazalištu jer je s mojom starijom sestrom pohađao osnovnu školu u tadašnjoj školi 8 Maj ,koja je kasnije promjenila ime u Marija Jurić Zagorka .Sjećam se kad su na rođendanu moje kume Ksenije Davorin Bogović testirao glas Mladena Bodalca koji je bio jako dobar Davorinov učenik i poslje nekog vremena Mladen se pridružio Prljavom Kazalištu te svojim glasom osvježio band .Kad Ljudi pitaju gdje živim ,ponosno im kažem u Dubravi pa malo razjasnim da je Dubrava kulturno središte i to s pravom jer su ovdje svoje sramežljive prve koncerte održale mnoge danas vrhunske zvjezde Hrvatske Estrade :Drugi Način ,Parni Valjak ,Prljavo Kazalište pokojni ,Ivica Percl ,Drago Mlinarec Sanja Doležal s prvom Ljubavi .Iz dubrave je puno uspješnih Ljudi krenulo u život iz sportskog ,političkog te drugih društvenih zvanja .

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. grunf
    #2 grunf 1 lipnja, 2018, 17:51

    PRODANO POZORIŠTE

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code