Rekao je biskup Vlado Košić u Mariji Bistrici
Napisao: Stjepan Vego
Peto hodočašće vjernika Sisačke biskupije u hrvatsko nacionalno svetište Majke Božje Bistričke predvodio je u subotu 23. kolovoza sisački biskup Vlado Košić zajedno s brojnim svećenicima Biskupije te više od deset tisuća vjernika.
Hodočašće je započelo dan ranije u petak 22. kolovoza Četvrtim hodočašćem mladih Sisačke biskupije na kojem se okupilo više od 160 mladih od kojih je većina više dana pješačila ili vozila bicikl do Marije Bistrice, krenuvši iz Budaševa, Petrinje, Siska, Kutine i drugih krajeva. Ovogodišnji bogat večernji program, na kojem je sudjelovao i biskup Košić, bio je prepun pjesme, plesa, ali i svjedočanstva, a osmislili su ga mladi petrinjske Marijine Legije zajedno s povjerenikom za pastoral mladih vlč. Brankom Koretićem. Tom prigodom, mladima koji su sudjelovali na Animatorskom ljetu u Malom Lošinju biskup je podijelio uspomene o sudjelovanju, a ovaj prvi dan hodočašća završen je Putem svjetla, te molitvenim bdijenjem u bistričkoj bazilici.
Središnji dio hodočašća vjernika Sisačke biskupije bilo je euharistijsko slavlje, koje je predvodio sisački biskup u zajedništvu s biskupom biskupije Murska Sobota Peterom Štumpfom i brojnim svećenicima.
22 PLOČE ZA UBIJENE SVEĆENIKE
U homiliji biskup Košić je podsjetio kako je danas Dan obilježavanja žrtava svih totalitarnih sustava 20. stoljeća, te kako je protekla pastoralna godina u Sisačkoj biskupiji bila Godina hrvatskih mučenika tijekom koje je postavljeno 17 spomen-ploča za ubijene svećenike, a još 5 će ih biti postavljeno u skoro vrijeme.
U nastavku biskup je najavio kako će sljedeća pastoralna godina u Biskupiji biti Godina braka i obitelji s temom „Brak i obitelj u službi života“. „Zapravo nikada nećemo i ne smijemo zaboraviti niti zanemariti mnogobrojne žrtve, prije svega komunizma koji je zavio u crno desetke tisuća naših hrvatskih katoličkih obitelji. Na njih moramo uvijek misliti i za njih se moliti, a i učiniti sve da se one izvuku iz zaborava. No, pred nama je proslava Drugog nacionalnog dana obitelji, koji će se zbiti 19. travnja sljedeće 2015. godine na Trsatu, dakle za čitavu Crkvu u Hrvatskoj“, rekao je biskup te dodao kako će se kao priprava za ovaj događaj u Sisačkoj biskupiji u subotu 11. listopada o.g. održati biskupijski Dan obitelji.
Pozvavši sve obitelji na ovaj događaj biskup je rekao kako su mu posebno na srcu obitelji s brojnijom djecom. „Mi u Sisačkoj biskupiji imamo – brojeći od 2010. godine, otkako ponovno postoji naša biskupija – 51 takvu obitelj, što znači da je to tek prosječno jedna takva obitelj u župi. Mi ih zovemo ‘obitelji 5 plus’. Taj bismo broj morali podići barem na deset takvih brojnih obitelji u svakoj župi. Odnosno, želja nam je, i na tu nakanu vas sve potičem na molitvu, da sve mlađe obitelji koje mogu imati djecu, bez obzira imaju li jedno, dvoje ili više djece, ove pastoralne godine 2014./15. dobiju još jedno dijete. Danas je naime teško mladim bračnim parovima roditi i prvo dijete, pa drugo, a kamoli treće, da o daljnjima i ne govorim! Sve naime govori protiv toga, sve reklame, svi mediji, sva politika urotili se protiv života u Hrvatskoj. To je činjenica i zato je teško danas imati djecu. No, mi kršćani trebamo biti ljudi koji znaju i imaju hrabrosti plivati protiv struje, koji imaju svoj stav pa makar svi oko nas govorili i mislili drukčije!
OBITELJ I VOLJA NARODA
To je dakako teško, ali to zahtijeva naš Gospodin Isus od nas, na to nas potiče i njegova sveta majka Marija“, rekao je biskup te upozorio na teško demografsko stanje u Hrvatskoj istaknuvši kako su političari, znanstvenici i sve ustanove u državi moraju pridonijeti tomu da se preokrenu te negativne pojave u pozitivne, da se napravi strategija i nešto hitno poduzme da ne izumre naš narod, no i kako je Crkva dužna učiniti svoje. „Preko našeg Caritasa, preko inicijative podrške “obiteljima 5+”, preko Zaklade fra Bonifacija Ivana Pavletića za stipendiranje potrebnih studenata mi u Sisačkoj biskupiji činimo nešto. No, trebalo bi više. Najprije dužni smo buditi i jačati svijest da nas Gospodin potiče na poštivanje života – on je rekao, misleći pri tom na svoje učenike: “Došao sam da život imaju, u izobilju da ga imaju!” (Iv 10,10). Zatim on je rekao toliko puta apostolima i svojim učenicima: “Ne bojte se!” Zar je moguće da se baš mi, kršćani, toliko zatvaramo pred životom? Zar su drugi, koji nisu kršćani, otvoreniji životu negoli mi? Pa naš se Gospodin baš utjelovio, postao je dijete, rodila ga Djevica Marija da nam pokaže kako je Bogu važan ljudski život od prihvaćanja samog djeteta. Čuli smo na Veliku Gospu u Božjoj riječi, u Otkrivenju, kako je Bog zaštitio svoga tek rođenog Sina, malo dijete Isusa, kad ga je već u početku njegova dolaska na ovaj svijet pred njegovom majkom htjela proždrijeti zvijer, tj. đavao, jer đavao ne želi da se svijet spasi, ali on ne želi ne samo dijete Isusa na ovom svijetu nego ni bilo koje dijete, jer on je “čovjekoubojica od početka” (Iv 8,44). Tko je bio taj đavao u slučaju rođenja Sina Božjega? Bio je to Herod koji je dao ubiti svu novorođenu mušku djecu od rođenja do dobi od dvije godine. A danas? Je li moguće da je to naš Hrvatski sabor, koji je donio zakon o istospolnim zajednicama, koji su u svemu izjednačeni s brakom muškarca i žene, a za što se na referendumu opredijelio naš hrvatski narod? Kako je moguće da se zatire obitelj direktno protiv volje naroda, i to izrečene na najdemokratskiji način, na referendumu? Je li moguće da Hrvatski sabor djeluje protiv hrvatskoga naroda? Dapače, da ga želi uništiti? Nadamo se da nije tako, ali to Sabor mora pokazati na djelu. Hrvatski bi sabor trebao donijeti zakon kojim bi ukinuo komunistički zakon o abortusu iz 1974., koji je još na snazi. Ali ne samo Sabor, i svi smo mi odgovorni za budućnost naroda i Crkve.
Mi vjernici ne smijemo biti na strani suprotnoj Božjoj, tj. protiv života! Mi kršćani pozvani smo radovati se životu, svakom djetetu, baš svakom, te podupirati obitelji s brojnom djecom!
Nadalje, nije nama važan samo broj – da nas bude što više i da ne izumrle narod – jer ako izumre naš hrvatski narod, doći će već drugi narodi koji imaju potomstvo, nego nama je važno osim kvantitete, posebno nastojati okom kvalitete začeća, rođenja i života svakog djeteta i čovjeka koji je pozvan ne samo na goli zemaljski život, nego je Bogu toliko važan da ga poziva u svoj nebeski vječni život. Zato se već od prvih mjeseci života djetetu u kršćanskim obiteljima daje sakrament krštenja, da se po njemu rodi za nebesko Božje kraljevstvo. I dalji rast djeteta kršćanski roditelji i Crkva kao zajednica, na čijem je čelu službenik – svećenik /župnik i biskup – brinu se da dijete usvaja kršćanske vrijednosti, da raste u milosti i pred Bogom i pred ljudima. Zato je potreban vjeronauk, i u školi, kao informacija o vjeri, i u župi, kateheza, kao uvođenje u život zajednice onih koji vjeruju i svoju vjeru žive“, zaključio je biskup i na kraju pozvao okupljene na molitvu Majci Božjoj Bistričkoj za obitelji, za sav naš hrvatski narod, da se osobito naše katoličke obitelji sačuvaju od ovog opakog naraštaja u kojem živimo, da gaje obiteljske kreposti, te vrše volju nebeskoga Oca da poštujući život, podižući djecu i mlade u krepostima čovjekoljublja, poštenja, domoljublja i Bogoljublja gradimo svi našu crkvenu obitelj i budemo jednom dionici radosti u nebeskoj obitelji.
Još nema komentara
Uskoči u raspravue moj narod uzalud ti ta nad, sve su to jeftini placenici,amoralna, anacionalna bagra kojo je dijalekticki materijalizam kao vrana popio mozak. Ne zna ta nakupina humanoid sto su to ljudske vrijednosti. Njihov doseg su animalna zadovljstva;use,nase i poda se. Sto od takovih ocekivati,a ko ih postavis na za narod presudna mjesta, doli propast.
Odalamitelj (virtualni)
Prdekash jer ti nikad nishta nije bilo, pa nisad ti nije jasno
Zato bolje chkomi i sjedi domi
Malo po malo, lipi čovik, otkrivamo šta mu ga to dođe ‘cento vira per cento lira’. Evo ovog ‘Klarensa’ u španjolskoj munduri, što će mu reći: trubač. Iz toga se da izvući vonjav poučak: Tko u tudju trubu trubi – taj u dupe puše.
Naslov je humor sam za sebe