NA PODRUČJU PRIJEDORA U MASOVNIM EGZEKUCIJAMA STRADALO JE 102 DJECE

NA PODRUČJU PRIJEDORA U MASOVNIM EGZEKUCIJAMA STRADALO JE 102 DJECE

2. lipnja, 2020.
Print Friendly, PDF & Email

 

Gradska vlast Prijedora, koja godinama odlaže pronalazak povoljne lokacije i početak gradnje spomenika za ratom stradalo 102 djece, boji se 3176 mrtvih civila i obitelji, te priznanja užasnoga ratnoga zločina, kazao je Fikret Bačić, predsjednik udruženja roditelja poginulih mališana. I ne samo to, na trgu se te svibanjske zadnje nedjelje pojavio četnički plakat protivljenja okupljanju manjinaca. Fikret Bačić punih 27 godina s pravom tuguje za ženom, troje djece i još 25 članova uže i šire familije. Pravo žrtava na sjećanje i kaznu, zastupa i Mirsad Duratović, predsjednik Saveza udruženja logoraša, od kojeg reporteri doznaju da je dosad na domaćim i stranim sudovima izrečeno 56 presuda. A još 2012. godine okupljanje rodbine smrtno stradalih, komemoracije, bilo je zabranjeno

Napisao: Stipe Lelas

Zadnjega dana svibnja, muslimanski i hrvatski poratni povratnici u Prijedor, grad srpskih zvjerskih zločina od 1992. do 1995. i mjesto labava sužvota s četničkim teroristima uzurpirane “rezervne srpske države na bosanskohercegovačkom tlu”, u pijetetskoj tišini obilježili su Međunarodni dan bijelih traka i stradanja 3176 bošnjačko-hrvatskih žrtava. Bilo je tako i u Sarajevu, Tuzli, Zagrebu, Sisku i mnogim gradovima Europe.

Da na teritoriju Bosne i Hercegovine, najstarijih stanovnika hrvatskih katoličkih Bošnjaka, zemlji aga i begova, janjičara i osmanlijskih pomagača i pljačkaša martologa (kasnijih Vlaha i Cincara, Srba), nema baš mnogo perspektiva za Hrvate u Titovoj socijalističkoj darovnici, znao sam još potkraj SFRJ. Posebno nakon komunističkog i velikosrpskoga genocida nad mojim sunarodnjacima koji su imali pravo na svoju nacionalnu državu, branili je četiri godine i onda masovno stradavali iza “njihova oslobođenja”. Izginulo je preko 568.000 Hrvata od navodnoga Hrvata ukradena identiteta, zapravo Ruskoga Staljinova povjerenika-ubojice za obnovljenu Jugoslaviju bez kralja i Karađorđevih insignija.

Od razmjerno velike Nezavisne Države Hrvatske na svom etničkom prostoru, ostala je samo Šešeljeva “peveca”, čiji su četnici grabili sve što su stigli. Čak je i Sloba Milošević eventualno dobivenim ratom otetu istočnu Slavoniju zamislio plodnom žitnicom velike Srbije, poslije “Hrvata Tita”.

Sve su nepravde počele još u jugo-satrapiji

Bilo je to gotovo pola stoljeća iza 1945., Bleiburga, Hudih jama, Teznoga, marševa smrti hrvatskih i muslimanskih domobrana nazvanih križnim putovima i Domovinskoga rata, odnosno pobune i brutalne agresije protiv RH, terorizma i paleži “golorukoga od jna srpskoga naroda” s petstoljetnim pamćenjem na hrvatskom svetom tlu.

I baš su hrvatomrzitelji, Srbi svi i svuda, te njihov zločinački SDS i CCCC poklič i podsjetnik, dočekali prigodu da i u uvjetima ratnoga gubitništva, njihova tzv. otadžbinskoga rata, naplate stari dug balijama, ustašama i njihovim potomcima. Hrvatskim braniteljskim potomcima konačno pod nacionalnom trobojnicom. O ishodu rata i krvožednih vlaških nasrtaja na Hrvatsku, mnogo je ili gotovo sve poznato, stoga se vratimo početku naše priče. Recimo 80-im godinama, kada su Hrvati iz okolice Prijedora, Sanskoga Mosta, Bosanskoga Novoga i Banjaluke vapili za pravdom. Pišući pritužbe, predstavke i žalbe, odlazili su čak do tzv. beogradskoga maršalata i njegovih lažljivih srpskih boljševičkih službenika, vraćajući se – uvijek i redovito – neobavljena posla.

U jednom od sela, u općini Sanski Most, vođen političkom novinarskom znatiželjom, želio sam doznati zašto su većinski Srbi oteli starcu samotnjaku velik komad pradjedovske livade za gradnju pristupnoga puta i nogometnoga igrališta. Nije, međutim, djedu dalmatinske loze, doseljeniku u područje ćopava Vuka Stefanovića Karadžića, bila od koristi ni činjenica da je jedan od petorice katolički odgojenih sinova, bivši električar rudnika Ljubije, godinama bio čuvar recepcije i “bezbednosti cele zgrade jugoslovenske ambasade” u Australiji.

Od “Koreje-2” do Medžlisa i džamije

Glavna mu je politička prednost bila što se prilikom prijave za milicajca “deklarisao kao jugosloven”. Još su dvojica njegove braće s obiteljima doselila u sisačko-banovinski kraj, malo podalje od vjekovnih ugnjetača. A dobri Jure, vrsni majstor koji drvo vidi očima, a čudo učini spretnim rukama, na žalost prerano umrli, počiva već dugo u posavskom prigradu. Nisu svi Hrvati, zasigurno, preseljavali u matičnu domovinu iz hira. Jurin sin Ante bio je hrvatski branitelj, radnik HŽ-a, kojem je srce otkazalo za upravljačem civilnoga automobila. Njegova kći Maja, koju je djed Jure beskrajno volio i za njom tugovao, očevu kuću iz Bačke još nije pohodila. Majka Milja našla je banovinskoga pobjeglicu kokardaša i smiraj našla u Srbiji, raskinula sve veze s obitelji svoga muža ljepotana “koji je nosio ustašku uniformu”. Da ne spominjemo učiteljicu Veru iz taninske ulice, koja je iz klaonice Prijedora jedva iznijela živu glavu. Ona drži da je u gradu na Sani od podivljala četništva smrtno stradalo i preko tri stotine hrvatskih katolika.

Od “Koreje-2” do Medžlisa i džamije

Prisjećanje na obiteljskoga prijatelja zidara Senzelovih Antu Briševca iz sisačkoga Capraga, asocira me i na nesretno Briševo koje su 1992. poharali četnički milicajci iz Sanskoga Mosta. Pobili su 67 Hrvata katolika, a dugo godina iza ratnih patnji razbiše i spomen-ploče s imenima dobrih bogobojaznih ljudi. Na sreću, granitne ploče će se ponovo nabaviti i neće zavšiti u jarku, kako je to za jasenovačke junake hosovce poželio ludi hrvatski Neron, udbaš Milanović.

Željezničar Osman, pak, napustio je siguran posao u Tuzli, da bi se s dvoje dece, kasnijih inžinjera, skrasio u naselju Capragu, u kojem je obiteljske katnice za radnike “Shela” i “Dracha”, odnosno Talionice Caprag, izgradila prva hrvatska država u 20. stoljeću. Nedaleko odatle, na rubu zlokobne šume Lasinje, gdje će forenzičari pronaći masovne grobnice od titovaca strijeljanih Hrvata iza 1945., u “prvoj petoletki juge” nastalo je barakaško naselje “Koreja-2”, u kojoj su stanovaali većinom bosanski doseljeni muslimani. Svatko je od njih došao u Sisak s vlastitim vizijama i željama za boljim životom.

A što se gotovo pola stoljeća kasnije, iza smrti maršala nesvršena sisačkoga bravara, zbivalo u 110 kilometara udaljenu Prijedoru, u koji su nasrnuli brutalni srpski četnici, snivajući snove o ipak velikoj Srbiji?. Poharali su muslimanski Kozarac nadomak spomenika partizanskoj epopeji na Kozari.

Civilzacijska poniženja muslimana i katolika

Zadnjega dana svibnja 1992., nepuna dva mjeseca poslije izmišljena napada na srpske svatove na Baš-Čaršiji, “ćirilični” prijedorski radio odaslao je zlokobnu poruku SDS-a i nove četničke vlasti Karadžića, Biljane Plavšić, Ratka Mladića i drugih zločinaca: “Građani srpske nacionalnosti, pridružite se svojoj vojsci i policiji u potjeri za ekstremistima. Ostali građani, muslimanske i hrvatske nacionalnosti, moraju na svoje kuće i stanove izvjesiti bijele zastave, plahte i čaršafe i na ruke staviti bijele trake. U protivnom, snosit će teške posljedice”.

Središtem grada na Sani prošla je 31. svibnja 1992. povorka dotadašnjih mirnih građana nesrpske nacionalnosti, muslimana i Hrvata katolika, s bijelim trakama na rukavu. To što su se potčinili fašističkoj vlasti sličnoj onoj Adolfa Hitlera u slučaju nesretnih Židova nije im nimalo pomoglo u spašavanju vlasitith života. U masovnoj grobnici rudne jalovine Tomašici, stratištu nepoćudnih srpskom fašizmu, pronađeno je zasad 435 zemnih ostataka. Najveće je to stratište na tlu BiH. Godine i desetljeća prolaze, a slučajno preživjeli još imaju snage vratiti se u Prijedor velikih ratnih zločina. I ne samo to, naći snage za gradnju spomenika 102 djece stradale u masovnim egzekucijama 3176  osoba toga pretužnoga dana.

Protiv gradnje je i aktualni načelnik grada Đaković, a za što skoriji početak radova zalaže se i Dunja Mijatović, nimalo slučajno velikosrpkinja instalirana lažima u Vijeću Europe zadužena za ljudska prava, gdje je zalaganjem Andreja Plenkovića dopredsjednica anemična Marija Pejčinović Burić?!

Nacionalistički ekstremi Bakir Izetbegović i Milorad Dodik

Ista ta osoba, jer jabuka ne pada daleko od stabla, optužuje Republiku Hrvatsku za navodne brutalnosti naše policije prema imigrantima, a nedavno i za izmišljenu bujajuću bleiburšku ustašiju. U znak solidarnosti i sjećanja na prijedorske masakre, i u Sisku i Zagrebu prolazile su 31. svibnja kolone građana s bijelim trakama na nadlaktici, opširno javlja Boris Gagić za AlJazeera Balkans.

Muslimani oko Medžlisa, IZH i “Merhameta” u Sisku su isto tako sugrađane podsjećali na stradanja svojih najmilijih. Usprkos svemu, nezahvalni šef  SDA, potomak rahmetli Alije Izetbegovića Hrvatima najavljuje ni manje ni više nego oružane sukobe zbog manjka prostora u BiH?! A prije 25 godina, kad su hrvatski vojnici došli pred nekad većinsku hrvatsku Banjaluku, pred gotovo prazan grad na Vrbasu, u nedalekom Bosanskom Novom novinara Zarifa više nije bilo u neboderu i radijskom studiju. Život je spasio u Sarajevu i, kako doznadosmo, penzijskom osiguranju. Ne ponovili se nikad Manjača, Omarska, Trnopolje i Keraterm. Ne ponovili se ni na malom ekranu. Selam, Bakire i drugi unitaristi građanske BiH s muslimanskom većinom!  Po idejama, Bakir je Izetbegović kopija srbijanskoga Vučićeva gubernatora Milorada Dodika na zločinom otetom životnom prostoru Hrvata i Bošnjaka natopljenu krvlju. Umjesto da brine o svojim teško poniženim  sunarodnjacima u Prijedoru, Bakir prijeti susjednim državama i nacionalnim manjinama. Veliki vijenac od bijelih ruža s imenima stradale djece na prijedorskom trgu, na žalost, komunalci su ubrzo uklonili, kao što je to uz Dan državnosti RH dan ranije sa zastavama učinjeno na sisačkom Trgu dr. Franje Tuđmana.

Na brzinu nestale bijele ruže s trga

Gradska vlast Prijedora, koja godinama odlaže pronalazak povoljne lokacije i početak gradnje spomenika za ratom stradalo 102 djece, boji se 3176 mrtvih civila i obitelji, te priznanja užasnoga ratnoga zločina, kazao je Fikret Bačić, predsjednik udruženja roditelja poginulih mališana. I ne samo to, na trgu se te svibanjske zadnje nedjelje pojavio četnički plakat protivljenja okupljanju manjinaca. Fikret Bačić punih 27 godina s pravom tuguje za ženom, troje djece i još 25 članova uže i šire familije. Pravo žrtava na sjećanje i kaznu, zastupa i Mirsad Duratović, predsjednik Saveza udruženja logoraša, od kojeg reporteri doznaju da je dosad na domaćim i stranim sudovima izrečeno 56 presuda. A još 2012. godine okupljanje rodbine smrtno stradalih, komemoracije, bilo je zabranjeno. Rigidan odnos kasnije popušta, pa se mirne hodnje s bijelim trakama na nadlakticama – kakve je krajem svibnja 1992. nosila i 90. godišnja muslimanka, početkom zvjerskog postupanja s onima čiji su i pradjedovi živjeli kraj Sane i u urbanom dijelu grada – otvoreno ne spriječavaju. Štoviše, “Kozarski vjesnik” za osmu obljetnicu Dana bijelih traka donosi popis imena sve stradale djece. Na taj se način izražava i pijetet za 3.176 stradalih civila. Svijet mora znati za nečovještvo i bezumlje u kojem je nestalo 94 posto prijeratnih 20.000 Bošnjaka i gotovo 2000 Hrvata, koje su fašizirani esdeesovci u svoj radijskom proglasu 31. svibnja 1992. nazvali ekstremistima. Stoga i Salko Bačić, kojem su nestala tri sina i žena, dok su dvojica našla utočište u kozarskim šumama ili, zajedno s njim, u logoru Trnopolju. T

6 komentara

Uskoči u raspravu
  1. U Prijedoru četnici, u Sisku udbaši
    #1 U Prijedoru četnici, u Sisku udbaši 3 lipnja, 2020, 08:12

    Prijedorski su se komunalci bar formalno “izvinuli” za prerano sklanjanje bijelih ruža s trga za poginule 102 djece i 3176 starijih nesrpskih građana. Tako to radi zločinački srpski narod. Za dan ranije, kada se obilježavao Dan državnosti RH, prerano skinute državne zastave u kante za otpatke poduzetnošću Nikolića i druga ni riječi isprike druga direktora komunalaca Gorana Groša ili bar smetlarke Pejnovič. U Prijedoru diktatura Brulinih četnika, u Sisku nekultura KIBIDABI trgovačke poduzetnice Ikić Baniček Milanovićevih udbaša.

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. Licemjerje Dodika Brule i ravnogorskih ubojica Prijedora
    #2 Licemjerje Dodika Brule i ravnogorskih ubojica Prijedora 3 lipnja, 2020, 07:17

    Kojega li licemjerja, gradska komunalna firma upu’uje preko sarajevskoga “Oslobo]enja” “iskreno iyvinjenje roditeljima bestijalno poginule nesrpske dece i ostaloj svetskoj javnosti ybog uklanjanja bijeloga vijenca na Me]unarodni dan bijelih traka i ratnih doga]aja po kojima su srbi i definitivno potvrdili ;vrsto prvo mjesto da su ylo;ina;ki narod.

    Odgovorite na ovaj komentar
  3. Vojskovođa BiH iz trezora središnje banke
    #3 Vojskovođa BiH iz trezora središnje banke 2 lipnja, 2020, 20:24

    Žalili bi jadni muslići i svoje mile i drage da im se nije nateplo krivoslavno zlo martološko, vlaško i cincarsko. U prijedorskoj okolici izginulo je u logorima Trnopolja, Manjače, Sušice 3176 ljudi muslimanske i katoličke vjere. A kretenoid Bakir hoće rat s Hrvatima. Hade da vidimo kako će boj povesti branitelj BiH iz trezora državne banke. Mudžahedin Izmetbegović…

    Odgovorite na ovaj komentar
  4. Da je bilo više ofenziva na Kozari...
    #4 Da je bilo više ofenziva na Kozari... 2 lipnja, 2020, 20:17

    A možete li zamisliti koliko bi žgadije bilo da Nijemci i domobrani NDH nisu 1942. Kozaru nagnojili s 15 tisuća srpskih prevrtljivih ubojica antifašista svetosavskoga predznaka?

    Odgovorite na ovaj komentar
  5. I glupi bi Srbe u EU? Baš svašta!
    #5 I glupi bi Srbe u EU? Baš svašta! 2 lipnja, 2020, 20:10

    I sad takve Hrvatska priziva i želi im uz praštanja pomoći ulaz u EU. Idiotarija. Primitivne sluge Seldžuka treba držati što dalje od civiliziranih i kulturnih. Jer Servin je jednostavno dvonožna beštija i zločinac: od drumskoga razbojnika do otimača i osvajača.

    Odgovorite na ovaj komentar
  6. Pupavac i Brule Dodik u Prijedor na ispriku četništva
    #6 Pupavac i Brule Dodik u Prijedor na ispriku četništva 2 lipnja, 2020, 19:04

    O zvjerstvima svojih četnika trebali bi ponešto reći sljedbenik Ilije Garašanina, ..ca sa stotinu lica i ratni zločinac Milorad Pupovac, pičkousti Aleksandar Vučić i onaj sroljo Dačić, pa još i Ivica. Pupavac bi mogao i otići onamo, zajedno s Brulom Dodikom, kad se već petljaju po Donjoj Gradini. Samo preko Une i Save.

    Odgovorite na ovaj komentar

<