GLAVNE TEME

NA OTVARANJU MAŽORETKINJA PALA U NESVJEST

22. listopada, 2013.

Hotel „1967.“ u Maksimiru  otvorio Milan Bandić

Napisao: Damir Kramarić

U more loših vijesti povezanih sa stadionom u Maksimiru (na kojem, osim Dinama, loše u zadnje vrijeme igra i hrvatska nogometna reprezentacija), u ponedjeljak se napokon probila i jedna pozitivna informacija. Gradonačelnik Milan Bandić, ujedno i počasni predsjednik Dinama, prigodno je otvorio novoizgrađeni luksuzni Dinamov hotel ‘1967.’ smješten ispod južne tribine, odnosno svega dvadesetak metara od travnjaka na kojem bi dobro plaćeni Dinamovi igrači trebali jednog dana, ako Bog da, ponovno razveseljavati Dinamove navijače. Po mogućnosti slično kao što su to činili njihovi prethodnici od prije 46 godina, po kojima je klupski hotel i dobio ime ‘1967.’ (po godini u kojoj je Dinamo osvojio Kup velesajamskih gradova i pritom pobjeđivao najbolje klubove Europe).

U lijepo uređenom zdanju, koje ima 18 udobnih dvokrevetnih soba i jedan apartman, veliku teretanu, prostrani hotelski lobi s bilijarom, salu za sastanke s velikim ekranom, prekrasnu kapelicu, pa čak i svlačionice ‘s pet zvjezdica’, igrači će moći boraviti svakodnevno i sudeći po svemu viđenom, neće im faliti ni ptičjeg mlijeka. Po udobnosti smještaja koje nudi igračima, Dinamo se, kako su i istaknuli vodeći ljudi tog kluba, doista približio standardu napoznatijih svjetskih nogometnih klubova, što znači da se Ivica Olić više neće morati stidjeti pred njemačkim kolegama kada ih ugosti na stadionu Dinama (op. a.: Olić je prije par godina, za jedne reprezentativne akcije, javno priznao da ga je sram u derutnom Maksimiru dočekivati kolege iz Bayerna).

– Ovo je dokaz da se i u recesijsko vrijeme može napraviti nešto vrijedno i to ne sredstvima građana grada Zagreba. Dinamo uvijek nekima smeta, a nekima godi. No ja ću, dok god sam gradonačelnik, pomagati Dinamo, kao i ostale zagrebačke klubove – istaknuo je gradonačelnik Bandić, pozdravio brojne Dinamove legende: od Zambate, Gračanina, Čerčeka, Škorića, Bogdana pa do Mlinarića i Mujčina, koji su, baš kao i igrači prve momčadi Dinama te svih ostalih uzrasta, došli pogledati novi hotel. Bandić je potom uz pomoć najmlađeg Dinamovog limača presjekao vrpcu te pozvao goste i novinare da pogledaju objekt iznutra.

PRVA FAZA UREĐENJA MAKSIMIRA

Prije toga Dinamov je predsjednik Mirko Barišić napomenuo da je otvorenjem hotela završena prva faza uređenja stadiona Maksimir koja je Dinamo stajala 86 milijuna kuna. Za taj novac kupili su 30.000 novih sjedalica, pod noge skupo plaćenih igrača prostrli grijani travnjak, postavili nove klupe za igrače i delegate, uredili svlačionice i popratne sadržaje, ali i svlačionice za 300 mladih igrača koji treniraju na Hitrec-Kacian-u, te izgradili luksuzni hotel. Nakon svega Dinamo je, po Barišićevim riječima, dostigao razinu najbolje uređenih stadiona Europe.

-Od ružnog pačeta stadion se pretvara u lijepog labuda i da je Dinamo ušao u Ligu prvaka, već bi izgradili i krov iznad zapadne i sjeverne tribine. No u isto vrijeme Dinamovi igrači bi se, uz ovakve uvjete, te uz mjesečne plaće u vrijednosti od desetak i više tisuća eura, trebali zapitati jesu li pošteni prema poslu kojeg obavljaju i uvjetima koji su im omogućeni. Dinamo je pao gotovo na razinu na kojoj je bio 2004. godine kada je završio u Ligi za opstanak. No, jamčim vam će i ove sezone biti prvak, a ako bude trebalo i osobno ću biti trener – kazao je pak Dinamov izvršni dopredsjednik Zdravko Mamić, kojega je razljutila opaska novinara Nove TV da su navijači doskočili mjerama Hrvatskog nogometnog saveza, jer su uspjeli ući na stadione i kao gosti (što je Hrvatski nogometni savez pokušao sriječiti radi eliminiranja mogućih eskalacija huliganizma).

MAMIĆ NAJAVIO POVLAČENJE

Dinamov izvršni dopredsjednik javnost je tada obavijestio da se, uslijed stresa, razbolio te da uskoro mora obaviti dva operativna zahvata, dok je novinaru koji ga je razljutio u svom stilu poručio da bi ga trebalo hospitalizirati ‘jer podržava nasilnike i huligane’.

Valja ovdje primijetiti da se uoči samog početka ceremonije otvaranja hotela na samom ulazu odjednom srušila mažoretkinja kojoj je pozlilo uslijed dugotrajnog stajanja u stavu mirno ispred brojnih kamera i fotoreporera, a možda i zbog sparine i neugodne južine koja je u ponedjeljak zapljuskivala Zagreb.

I taj događaj je, na neki način, simbolički oslikao višedesetljetnu začaranost stadiona u Maksimiru. Jer u Dinamovu domu pojedini su loši događaji vrlo često zasjenjivali sve dobro što se prije, ili nakon toga, dogodilo. Tako i danas na najveći hrvatski stadion navijači gotovo i ne dolaze, jer na grijanom travnjaku baš i nemaju puno toga za vidjeti. Tek nezainteresiranu šetnju skupo plaćenih stranih igrača koji puno ne mare ni za stadion, ni za navijače, ni za grad koji ih je, po svojoj tradiciji, vrlo lijepo ugostio.

Ostaje nam tek za vidjeti hoće li ih Mamić uspjeti natjerati da znojem natapaju dresove, ili će ih rastjerati kao što je rastjerao generaciju iz 2004. koju su sportski novinari također zvali ‘dream team’ da bi ih kasnije proglasili najvećim promašajem u povijesti kluba iz Maksimira. I kao što je, htio on to Mamić priznati ili ne, tijekom godina rastjerao i brojne Dinamove navijače.