GLAVNE TEME

ĆIRINA LJUBAVNA POEZIJA

23. svibnja, 2011.

Javnosti je potpuno nepoznato da trener svih trenera piše pjesme

O slavnom treneru svih trenera, Miroslavu Ćiri Blaževiću, napisano je i snimljeno toliko toga da već pojedine priče i anegdote koje se brzinom munje šire nogometnom hemisferom već polako ali sigurno prerastaju u legendu. Gotovo da nema ljudskog bića koji se i malo razumije u najvažniju sporednu stvar na svijetu, a da o Ćiri ne zna ama baš sve. Koliko je nogometnih trofeja osvojio, koje je sve klubove i reprezentacije svijeta vodio, kada je i zbog čega na sebe odjenuo onaj čuveni bijeli šal s kojim je  Dinamu i njegovim vjernim navijačima te povijesne 1982. godine poklonio do sada jednu od najljepših nogometnih rapsodija u plavom. Ali nije Ćiro samo jedna velika nogometna priča, trenerski mag koji je 1998. s reprezentacijom Hrvatske osvojio zlatnu broncu na Svjetskom prevenstvu u Francuskoj. Ćiro je jedna globalna priča, svjetski fenomen u pravom smislu te riječi, koji će podjednako intrigirati i zanimati brojne obožavatelje i kada priča o nogometu, politici, metafizici, Franji Tuđmanu, Mamiću, ali i kada priča o svom rodnom Travniku, kada zbori viceve ili svoje, Ćirine bajke iz 1001 noći.

Piše: Zoran Milanović

Njegov glavni životni moto je – od neprijatelja stvoriti poluprijatelja, a od poluprijatelja prijatelja. Uz sve to Ćiro je i brižan muž, i otac i papi, (papi, jer ne voli i ne želi da ga njegova brojna unučad zovu djedom), ali i vječiti mladić u srcu u kojeg se i dan danas zaljubljuju brojne dame najrazličitijih dobi. Stoga Ćiro na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu ima i svog osobnog cvjećara koji svakoj dami koja se nađe u njegovu društvu, bilo kao poznanica, novinarka ili prijateljica, nosi buket prelijepih ruža. Ipak, ono što se ne zna ili tek naslućuje o slavnom treneru jest činjenica da je Ćiro negdje u dubini svoje duše i pjesnik koji u trenucima specijalnog nadahnuća zna napisati i dirljive ljubavne stihove. Dvije takve pjesme ekskluzivno sada objavljujemo. Pjesme su nastale potkraj devedesetih godina, vjerojatno nakon Svjetskog nogometnog prvenstva u Francuskoj, no velika je tajna koju vjerojatno nikada nećemo doznati što je to  legendarnog Ćiru motiviralo da svoj poetski trenutak odluči zabilježiti na komadu bijelog papira. A sada  uživajte u Ćirinim poetskim akrobacijama:

P.S. Napokon bravo, Ćiro!

Nakon ovakvih krasnih Ćirinih stihova i ne preostaje nam ništa drugo nego reći: Bravo Ćiro, pjesniče!