Isti model primjenjivao se na Braču, u Zadru i Gorskom kotaru
Piše: Darko Petričić
Otimačina zemljišnih parcela koja funkcionira na principu organiziranog kriminala u kojeg su uključeni odvjetnički timovi, korumpirani činovnici u katastrima i gruntovnicama i predsjednici i suci općinskih sudova, čini se poprima alarmantne razmjere. Najpoznatiji slučaj je, svakako, otimanje zemljišta na otoku Braču u kojeg je bila uključena sutkinja Ivana Domić, no kasnije se otkrilo da su vlasnici gubili svoje parcele i nekretnine, na temelju ilegalnih sudskih odluka, i u Zadru i okolici, Gorskom kotaru, a prema najnovijim informacijama, takva praksa događa se i provodi na otoku Hvaru.
UHODANI MODEL KRAĐE
Sve otimačine zemljišnih parcela provode se po osnovnom modelu koji je u upotrebi preko deset godina, a temelji se na notornim presudama zbog izostanka! Dakle, princip je sljedeći: Bilo koja fizička osoba, koja otkrije da se neko zemljište ne koristi i da ga neposjećuju vlasnici, podiže tužbu za utvrđivanje vlasništva, a tuži one vlasnike koji su navedeni u gruntovnici kao vlasnici. U tužbi, u kojoj otimač tvrdi da je nekretnina njegova, ali njegovo vlasništvo nije registrirano u zemljišnim knjigama, navede lažne svjedoke koji će potvrditi lažne navode, ili predlaže imenovanje privremenog zastupnika po formulaciji „ nepoznatog boravišta tuženih“. Sud šalje vlasnicima pozive na krive adrese. Nakon vraćanja pošte, sud imenuje privremenog zastupnika koji ne dolazi na raspravu i donosi se presuda zbog izostanka. Pravi vlasnici ostaju bez parcela, a tužitelj, lažni vlasnik se upisuje u zemljišne knjige. Ubrzo se prodaje nekretnina i novac se dijeli između aktera u ovom kriminalu.
HVARSKI SLUČAJ
Otimanje parcela na Hvaru vrši sa na isti način, a u konkretnom slučaju bez vrijednih nekretnina umalo je ostao Branko Čačuga iz Zagreba, koji je zakonski nasljednik parcela u Brusju.
Sve je počelo još 1998. godine kada je podignuta tužba radi priznavanja prava vlasništva, od strane Sinikše Pavlovića iz Hvara, koji je, putem svoga odvjetnika, sa kojim je prijatelj iz djetinjstva, Mate Hraste iz Hvara, rođenog u Brusju, tužio suvlasnike nekretnine Miličić Borticu, Anicu i Dinku i Krajačić Ružicu, tvrdeći da je tužitelj u posjedu nekretnine preko 50 godina, ali da su pravi vlasnici pogrešno uknjiženi kao pravi vlasnici. Pavlović, putem odvjetnika Mate Hraste, navodi dva svjedoka i ujedno u samoj tužbi imenuje privremenog zastupnika tuženima, odvjetnika Rinu Barbića iz Starog Grada, tvrdeći da imaju “nepoznato boravište”, a svi su iz Brusja i vrlo dobro se poznaju i dnevno su se mogli vidjeti. Da cinizam bude veći sam odvjetik Mate Hraste, je u ostavinskoj raspravi iza pokojne Anice Miličić bio odvjetnik koji je zastupao Dinku Miličić i Branka Čačugu
Sinikša Pavlović ima itekako vezu sa legalnim vlasnicima jer se njegova sestra udala u tu porodicu.
Sutkinja, predsjednica sudskog vijeća Vesna Kuzmičić prihvaća tužbu i prijedlog da se kao privremeni zastupnik pozove na raspravu odvjetnik Barbić kojeg je predložio Pavlović, a kojeg je na sudu zastupao odvjetik Mate Hraste. Barbić ne dolazi na raspravu niti podneskom osporava tuženi zahtjev i sutkinja donosi presudu zbog izostanka, i zemljište dodjeljuje tužitelju Pavloviću. Ovaj puta Sud u Starom Gradu na Hvaru, izuzetno brzo rješava predmet, tako od podizanja tužbe do pravomoćnosti presude i presuda je donesena u roku od dva mjeseca. Sinikša Pavlović se upisuje kao vlasnik u zemljišne knjige. Po stjecanju nelegalnog vlasništva započinje prodaju parcele, u što se uključuje Željana, supruga odvjetnika Hrastea, koja ima agenciju za promet nekretnina. Otac tog odvjetnika vodi kupce na nekretninu, koja je u naravi zaštičena šuma, nalazi se u jednoj uvali uz more i veličine 53.000 m2 ( oko 80-100 gradilišta )
Zakonski nasljednik, pokojne, Dinke Miličić, njezin sin Branko Čačuga slučajno, iz razgovora s ocem odvjetnika Hraste, 2009 godine, saznaje da je na putu da bespovratno izgubi vrijednu nekretninu i pokreće zahtjev za ponavljanje postupka. Pokretanjem ponavljanja postupka, Čačugi dolaze pregovarači od navodnih ljudi koji su već kupili tu nekretninu, a nisu se slučajno još upisali na nju, koji traže povlačenje tužbenog zahtjeva. Prvo mu odvjetnik, iz Hvara, Jurica Domančić nudi 30.000 eura, a nakon toga i novi kupci Jozić i Bibić, kojima je u međuvremenu prodana nekretnina, prema njihovoj tvrdnji za 500.000 eura. Oni nude 100.000 eura za povlačenje tužbe. Čačuga ne prihvaća ponude, a sutkinja Miljana Srhoj Buratović rješenjem odbija Čačugin zahtjev za ponavljanje postupka. Čačuga na rješenje Općinskog suda u Starom Gradu ulaže žalbu, pa mu ponovo dolazi Jozić sa financijskom ponudom nudeći mu sada samo 20.000 eura da povuče žalbu. Kako je prvotno ponudio 100.000 eura, postavlja se logično pitanje gdje je u međuvremenu nestalo 80.000 eura koje je bio spreman platiti prvi puta? Čačuga misli da razliku možda treba tražiti u sudskom Rješenju koje je donoseno u korist kupca i otimača nekretnine. Ovaj slučaj je trenutno u fazi rješavanja podnesene žalbe, Županijskom sudu u Splitu.
ČESTE ŽRTVE ISELJENICI
Koliko je na ovaj način ukradeno nekretnina i koliki su vlasnici, preko noći ostali bez svojih parcela, ostaje nepoznanica. O ovom problemu nedavno su informirani hrvatski iseljenici u Americi i Kanadi, koji su kao nasljednici nekretnina posebno ugroženi jer ne mogu dolaziti na sudske rasprave u Hrvatsku, pa se naročito prema njima može primjenjivati institucija: „ nepoznatog boravišta i presude zbog izostanka. No, ni ostali hrvatski građani ne smiju biti presigurni da im neke parcele nisu otete. Ovaj sramotni model hrvatskog pravosuđa, nažalost, i dalje je aktualan. 
