Popis Udbaša je kažu iznimno dug. Neki su već i davno umrli, ali još uvijek ima živih i jako dobrog zdravlja čija bi imena trebalo javno objelodaniti, što bi im bila najveća kazna. Nu, one koji su odgovorni za ubojstva svakako treba suditi, da se prije svega nešto slično nikada ne ponovi. Međutim, jadno je i žalosno što neki od bivših Udbaša i danas zauzimaju istaknute političke i ine funkcije u društvu, kao i njihova djeca
Na traženje Europskog parlamenta više ni Hrvatska ne smije šutjeti, kao što pojedini naši političari i politikanti o tome sve do sada nisu progovarali ni riječi
Napisao: Mladen Pavković
Europski parlament je zatražio da države „zapadnog Balkana“ žurno otvore dosjee jugoslavenskih tajnih službi!
Ako je to tako, a jeste, onda se to odnosi i na Republiku Hrvatsku, što znači da nam trebaju i moraju biti dostupni dosjei bivših pripadnika KOS-a, Udbe te vojnih tajnih službi SFRJ.
Na taj način notorni manolići i slični više ne će prodavati maglu i optuživati čak i nevine ljude, istinske Hrvate da su radili za te i druge službe, u kojima su oni godinama držali čelne pozicije.
Obrada, praćenje i likvidacije
Također će, nadajmo se, odahnuti i bivši Udbaši Perković i Mustač, koje je osudio njemački sud za teška zlodjela od KOS-a do Udbe, pa čak i ubojstva pojedinih Hrvata, jer više ne će biti „jedini“ koji su službeno optuženi i osuđeni kao jedan od najgorih dijelova u slobodnoj, samostalnoj i neovisnoj hrvatskoj državi.
Vrijeme je da saznamo tko su ti koji su bili zaduženi za obradu, praćenje i likvidaciju i političkih emigranata. Naime, ne mali broj Hrvata je našao spas u bjekstvu pred pripadnicima Udbe, pa tako oni i njihovi najbliži još uvijek žive od Australije do Kanade i baš zbog raznih manolića i sličnih nemaju se namjere nikada vratiti u svoju hrvatsku Domovinu.
Popis Udbaša je kažu iznimno dug. Neki su već i davno umrli, ali još uvijek ima živih i jako dobrog zdravlja čija bi imena trebalo javno objelodaniti, što bi im bila najveća kazna. Nu, one koji su odgovorni za ubojstva svakako treba suditi, da se prije svega nešto slično nikada ne ponovi. Međutim, jadno je i žalosno što neki od bivših Udbaša i danas zauzimaju istaknute političke i ine funkcije u društvu, kao i njihova djeca.
Nema više šutnje
Do otvaranja udbaških i inih dosjea treba doći što prije, jer bi možebitno neki od njih (dok ih još zdravlje, odnosno pamet služi) i javno željeli progovoriti o načinu i metodama s kojima su se služili i tko im je zapravo sve to naređivao.
Na traženje Europskog parlamenta više ni Hrvatska ne smije šutjeti, kao što pojedini naši političari i politikanti o tome sve do sada nisu progovarali ni riječi.
Razni manolići, kad ih je netko pitao za njihov rad u tim službama, uvijek su govorili da se nemaju čega sramiti. E, pa ako je tako neka se otvore dosjei, pa kom opanci kom obojci, tim prije što je u svezi ovih sramnih Titovih institucija umnogome upetljan i organizirani kriminal! T
