AKTUALNI KOMENTAR GLAVNE TEME

MOST, NADOBUDNI STAVOVI I POLITIČKA NESPOSOBNOST

19. veljače, 2016.

Zastupnici Mosta izgleda sve to ne vide jer ne poduzimaju ništa. Je li to možda onaj znak jednakosti koji su u predizbornom vremenu povukli između HDZ-a i SDP-a ili je to nedostatak političkog znanja. Ma što god to bilo takav njihov stav je strašno štetan. Sva njihova otezanja s odlukama pokazuju kako su u ovu političku igru ušli potpuno nespremni unoseći u nju vlastite politički nadobudne snove. Oni kao imaju plan reformi, ali nemaju i ne znaju tko bi to mogao provesti. O toj njihovoj političkoj sposobnosti najbolje govori podrška gospodinu Ranku Ostojiću

Napisao: Zoran Čapalija-Čaplja

Dobro poznati partijski recepti i ideološke matrice ulaze u fazu potpune aktivacije. Cilj je sveopći kaos bez obzira na posljedice – jedino važno je ponovo doći na vlast. Dobro organizirani partijski jastrebovi djeluju na svim razinama društvene ljestvice postavljajući barikade novoizabranoj Vladi i nastavljaju s difamacijom predsjednice, gospođe Kolinde Grabar Kitarević. Ponuđeni se pakao počinje ostvarivati. Nova Vlada izabrana voljom naroda izrečenom na izborima želi se srušiti i zamijeniti partijskom „elitom“.

Izrael treba osuditi Zuroffa

Pandorina kutija je otvorena, zlo je izišlo i na djelu je. A tko je otvorio kutiju? Učinila je to potpuno izgubljena i povampirena partija. U nedostatku kvalitetnih argumenata za demokratski dijalog i političku borbu partijski lideri ponovo nas vračaju u povijest. Decenijama isprobana matrica treba opet osramotiti Hrvate kako u vlastitoj državi tako i u svijetu. Po tko zna koji puta počinje komunistički progon nepostojećih ustaša, fašista, nacionalista i kesnofoba. Odmah im se, a kao i obično, pridružio gospodin Pupovac govoreći o svom strahu i ugroženosti Srba kao manjinskog naroda u Hrvatskoj. Čak je i predsjednici pisao o tome kako doživljava uvrede na cesti. Ne opravdavajući one koji su to učinili jer je to ružno, ako su to napravili, moram reći kako je to sam inicirao svojim govorima u Saboru i na javnim skupovima vrijeđajući Hrvate. Permanentno nastavlja svojim izjavama sijati strah u svom narodu i prikazati sebe kao jedinog istinskog branitelja ugroženih. To je odavno pročitana igra i na nju ne nasjedaju više ni mala djeca. Dosta je te glume „čika Spasoje“ (Supermena). On ne mora voljeti hrvatski narod, ali ga molimo da svojim izjavama ne unosi sjeme razdora između naša dva naroda.
Netko je u pomoć pozvao ii vanjske igrače koji bi trebali na svjetskoj sceni dobro osramotiti Vladu i njezine ministre pa bi onda i međunarodna zajednica vršila pritisak na Vladu što bi trebalo pomoći u cilju njenog rušenja. Na scenu redatelj pakla uvlači gospodina (ako ga se tako može zvati) Efraima Zuroffa koji u svoju „pravedničku zamku“ treba uhvatiti poštenog i časnog Hrvata gospodina Zlatka Hasanbegovića. A tko je taj gospodin Efrain Zuroff? O tome kakav je on „pravednik“ govori njegova izjava o ratnom zločinu i genocidu u Srebrenici. To što je tamo likvidirano 8.372 muškaraca njemu nije genocid jer su izdvojene žene i djeca. Upravo to je planirani genocid jer su ubijanjem muškaraca i silovanjima žena, kojima nisu dopuštali pobačaje, htjeli poniziti i istrijebiti bošnjački narod. Zamislite, čovjek koji daje ovako sramotne izjave želi nekome dijeliti lekcije o pravednosti. Gospodin Zuroff se ovom izjavom potpuno diskreditirao i ako ima imalo morala trebao bi dati ostavku na svoj položaj. Zbog ovog skandala mi ni ne pomišljamo osuditi nama dragu i prijateljsku državu Izrael, ali bi ona trebala osuditi njega jer daje sramotne izjave. No to ostavljamo njima na savjesti.

Parlamentarna kriza

Dok se u Sabornici izriču kojekakve uvrede protiv Hrvata, a naročito branitelja nazivajući ih ustašoidnima, filo-fašistima i slično, daje se vremena čitavom nizu špija da pronalaze i fabriciraju skandale. Svi njihovi uhljebi u javnim i državnim institucijama hitno su se uključili u pakleni stroj i pronalaze bilo što što bi moglo diskreditirati novu Vladu i njene ministre. Te materijale će partijski jastrebovi iskoristiti po pripremljenom scenariju i po ne znam koji puta ponavljati već izrečene uvrede i rastezati svoje govore mržnje kako bi se potpuno onemogućio rad Sabora i uzrokovala parlamentarna kriza. Bijedne li scenografije.
Na treću Jerihonsku trubu uključile su se i nevladine udruge kako bi barem malo opravdale enormne količine novca koje su im partijski drugovi ubacili u kasicu. Sada oni trebaju prosvjedima i sredstvima informiranja, koja su gotovo sva u rukama partije, pružiti punu podršku svojim mecenama. Ma bore se oni i za sebe jer im se gasi izvor financiranja, a kako će nadalje blatiti Hrvate ako im se zatvori pipa. To su oni koji nas zbog vjere u Boga, ljubavi prema Domovini i poimanju braka kao zajednice žene i muškarca smatraju zaostalima, a oni koji su prirodno zamijenili neprirodnim jedini su napredni. Tu su i Jugo-nostalgičari koji ne mogu prežaliti raspad omiljene države i spremni su učiniti sve za ponovnu uspostavu te tamnice naroda.
Nažalost zastupnici Mosta izgleda sve to ne vide jer ne poduzimaju ništa. Je li to možda onaj znak jednakosti koji su u predizbornom vremenu povukli između HDZ-a i SDP-a ili je to nedostatak političkog znanja. Ma što god to bilo takav njihov stav je strašno štetan. Sva njihova otezanja s odlukama pokazuju kako su u ovu političku igru ušli potpuno nespremni unoseći u nju vlastite politički nadobudne snove. Oni kao imaju plan reformi, ali nemaju i ne znaju tko bi to mogao provesti. O toj njihovoj političkoj sposobnosti najbolje govori podrška gospodinu Ranku Ostojiću kojom je izabran za predsjednika Odbora za unutarnju politiku. Zamislite, oni su smatrali kako on nije osoba koja bi trebala biti izabrana za tu funkciju, a onda mu daju potporu i glasuju za njega. To objašnjavaju procedurom prema kojoj to mjesto pripada najvećoj opozicionoj stranci. Da to je istina, ali to ne znači da bi zato svi morali podržati osobu koju oni predlažu. U slučaju da se predloženoj osobi ne iskaže povjerenje stranka bi trebala predložiti drugu osobu.
Još više zabrinjava njihov stav prema gospodinu Dragi Lozančiću a i općenito radu SOA-e u vrijeme kuku-riku koalicije. Protiv gospodina Lozančića nemam baš ništa osobno no smatram kako on nije mogao biti postavljen na mjesto ravnatelja SOA-e jer navodno nije prošao provjeru potrebitu za navedenu funkciju. Kako i zašto su ga onda bivši predsjednik i premijer (Ivo Josipović i Zoran Milanović) uopće postaviti na to mjesto. Šef SOA-e znao je kako prema zakonu mora odmah obavijestiti gospođu predsjednicu u slučaju njenog dolaska u bilo kakav kontakt s osobom koja je pod provođenjem obrade od strane agencije, a to nije učinio i njezini su se telefonski razgovori nastavili slušati dulje vrijeme. Umjesto da se o tome obavijestila predsjednica o tome se izvijestio tadašnji premijer Zoran Milanović. Sjetite se samo načina na koji se premijer obraćao gospođi predsjednici i rukovao s njom. S obzirom na to tko je o tome obaviješten teško je a ne posumnjati kako je služba djelovala po partijskom nalogu. No partija i za to ima oprobani recept: „Pojavu osuditi, druga spasiti“.
Prekršaj s predsjednicom sasvim sigurno je osnovni razlog za njeno daljnje nepovjerenje prema šefu SOA-e, a zbog počinjenog prekršaja iskoristila je svoje zakonsko pravo i zatražila njegovu smjenu. Imajući u vidu sve što se događalo i zahtjev predsjednice vrlo je čudno kako Most ne želi ovu smjenu, ali je još je čudnije što premijer nije odmah podržao predsjednicu jer se radilo o vrlo grubom kršenju zakona.T