“MILICIJA” U POLICIJI NIŠTA NE RADI

“MILICIJA” U POLICIJI NIŠTA NE RADI

22. ožujka, 2016.

images|cms-image-000037322

Gost Bujice, u ponedjeljak 21. ožujka, je bio Damir Markuš – Kutina, dragovoljac HOS-a koji je u obrani Vukovara bio ranjen čak tri puta. Na Sajmištu se borio zajedno s Velimirom Đerekom – Sokolom, čiju su spomen ploču prije tjedan dana u Vukovaru oskvrnuli (ne)poznati počinitelji.

Zanimljivo kako „milicija“ u policiji ništa ne radi! Kako se samo brzo evidentira uništavanje neke ćirilične ploče, a ovo ne. Ne znam zašto ne rade svoj posao?! Pozivam ministra Orepića do dođe u Vukovar i to riješi… U Borovu Selu već godinama stoji nedirnut mauzolej ratnog zločinca Šoškočanina koji je zapovjedao pokoljem naših 12 redarstvenika. I njega hrvatska policija čuva, a spomenik našem junaku koji je iz Imotskog došao braniti Vukovar – oštećen je i nikome ništa! Kada bi napravili pretresu tom poznatom četničkom uporištu – pronašli bi kamione oružja… Ja razumijem da onaj prethodni ministar čije ime ne želim niti izgovoriti nije činio ništa, ali od novog ipak očekujemo reakciju. Mi branitelji više ne mislimo samo pasivno promatrati ovakva poniženja…”

U Bujici je objavljen prilog o „Napadu na Domovinski rat“, u kojem je opisano kako je došlo do oštećenja spomenika na Sajmištu. Omalovažavanje hrvatskih branitelja nije prestalo, iako je vlast u Hrvatskoj promijenjena. U Vukovaru, svojevrsnom epicentru opravdanog braniteljskog nezadovoljstva – prije tjedan dan razbijena je ploča poginulog hrvatskog heroja Velimira Đeraka – Sokola. Incident se dogodio na Sajmištu i na njega je odmah reagirala lokalna vlast, kao i Stožer za obranu Hrvatskog Vukovara. Reakcija novog ministra policije Vlahe Orepića još se uvijek čeka. Policja nije pronašla počinitelje, iako se sumnja na lokalne Srbe, povezane s Pupovčevim SDSS-om. Velimir Đerek – Sokol poginuo je na vukovarskom Sajmištu 12. listopada 1991. Usmrtila ga je srbo-četnička granata u Ulici Tri ruže. Odlikovan je Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, Spomenicom Domovinskog rata i Ordenom Bana Jelačića. Pokopan je uz najviše vojne počasti u rodnim Vinjanima 23. svibnja 1998. godine, nakon ekshumacije s Novog groblja u Vukovaru. Posmrtno mu je dodijeljen čin pukovnika Hrvatske vojske. Zbog oskvrnuća ploče svog suborca reagirali su i branitelji Imotske Krajine. U priopćenu koje je potpisao predsjednik udruge dragovoljaca Vinko Tolić, traži se hitna istraga i lociranje počinitelja. Ponosni Imoćani ne skrivaju svoju ogorčenost i smatraju da je ovim nedjelom dignuta ruka na Domovinski rat. S druge strane, poznati pisac rodom iz Imotskog – Ante Tomić, u Jutarnjem listu izrugivao se iz činjenice da je u Vukovaru razbijena spomen – ploča podignuta u čast Sokolu.

Bujica je objavila i šokantnu izjavu Ivana Anđelića – Doktora koji je bio s Velimirom Đerekom na dan njegove pogibije. Anđelić ga je odnio do bolnice i tražio lijes za njega, kasnije je pronašao i njegove dokumente, zahvaljujući kojima je identificiran. Obavijestio je i mamu Zorku o pogibiji sina jedinca…

Voditelj Bujice istaknuo je da je u Domovinskom ratu poginulo čak 220 Imoćana, iako je Imotski čak 100 kilometara bio udaljen od prve crte. Imoćani su ginuli po cijeloj Hrvatskoj, svaka čast svim tim momcima – nadovezao se Markuš.

Bujica je objavila i potresno pismo Đerekove sestre Rajke Mikulić. Sadržaj otvorenog pisma donosimo u cijelosti:
„ Dana 15. ožujka 2016. godine u Vukovaru je oštećena spomen ploča poginulom hrvatskom branitelju Velimiru Đereku Sokolu, mojemu bratu. Bešćutne zvijeri koje su to napravili pokušavaju još jednom ubiti moga brata bestijalnim činom koji je nerazumljiv civiliziranom svijetu. Ožalošćena sam spoznajom kako po svetom hrvatskom tlu, natopljenom krvlju hrvatskih branitelja, tlu Sajmišta i Vukovara hodaju spodobe kojima smeta kameni spomen na žrtvu hrvatskoga branitelja koji je život položio za bolji i pravedniji svijet. Svima onima koji su ovo zvjerstvu planirali, sudjelovali u uništavanju ili prikrivaju one koji su to napravili, poručujem sljedeće: Velimira Đereka Sokola, sina Imotskoga krša i dragovoljca obrane Vukovara ne možete ubiti! Ne možete ga ubiti zato jer vječno živi njegovo djelo – hrvatski Vukovar!! Ne možete ga ubiti jer je besmrtna njegova i žrtva svih poginulih hrvatskih branitelja – slobodna i neovisna Hrvatska. Premda shrvana vašim zvjerstvom, poručujem svima vama koji se nikada niste pomirili s činjenicom slobodnoga hrvatskoga Vukovara i slobodne i neovisne Hrvatske – neće vam uspjeti! Ne možete vi srušiti toliko spomenika hrvatskim braniteljima koliko ih mi iznova i opet možemo podići u beskrajnoj ljubavi prema njima i njihovoj žrtvi! Moga brata ne možete ubiti, jer je u meni i svim hrvatskim braniteljima, članovima obitelji poginulih hrvatskih vitezova i hrvatskim domoljubima dovoljno ljubavi koja će uništiti, kao i dosad, svu vašu mržnju i destrukciju. Moga brata ne možete ubiti, jer zajedno sa svim poginulim braniteljima živi u svakom novom danu slobodnoga hrvatskoga Vukovara i neovisne Hrvatske! Moga brata ne možete ubiti jer NAVIK ON ŽIVI KI ZGINE POŠTENO!

Nakon čitanja pisma, iz Gruda se u Bujicu telefonom javila gospođa Rajka Mikulić, sestra poginulog Velimira Đereka – Sokola. T

1 Comment so far

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code