80 GODINA S NOGOMETOM

LUKA JE RAVAN KOKOTOVIĆU ILI LECHNERU

16. kolovoza, 2014.

Piše: Zvonimir Magdić

Vraško je kolo zaigrano.Tko će ih tući? Nitko. Ili, rijetko tko. Realove zvijezde  nove sezone: već blistaju punim sjajem. Cristiano Ronaldo –  kako kažu Španjolci –  aparte, osim…a onda, taj  roj, šarenih leptira. I, ti – grizu. Gadno. Kolmbijanski mladac James, prezimenom Rodriguez koji je majstor ‘ viceva, već stara ‘ kanta’ Benzema koji igra i za ‘Galske pijetlove’, ljudeskara i truplom i snagom nogu i topovima, desnicom i ljevicom, Velšanin Bale, pravi ‘ Švabo’ Kroos  kojima i srca i pluća i sol u glavi, na ‘ šake’, te hrvatski matador kraljevskog Madrida, Luka Modrić. Dečec koji mi je na Ravnicama, sused.Tu mu je baka.Tu ga viđam. Uz zamah ruku. Često i – dizanjem. Konkurencija, ždere vlastitu djecu. Ali, ima Luka u Ancelottiju, visokog pozornika. Taj dobro zna, kaj mu znači pokret i ‘ pasovi’ najboljeg nogometaša Vatrenih.

RITAM IGRE

I, u Cardiffu, u završnici euro super-cupa ’14, u pobjedi Reala protiv temperamentnih flamaneco plesača Seville, koja, ovo je objektivitet, bez našeg Rakitića nije ona, ‘ velika opasnost’,  Luka je bio na svom mjestu. Izvučenih pet minuta prije kraja bila je prilika da i Velšanin na Cardiffovom stadion – produži –  Modrića na zasluženi odmor. Bio je opet u  Realovu središtu.Igrao je na svoj način. Nešto povučenije, opreznije i, iz dubine, upravljao igrom Merenguesa, kako zovu Realovce. Jasno, on je –  od samog početka – našao čvrstu, pupčani vezu s Ronaldom. Od kojeg se ne odvaja. Ni u – tramvaju! On je u prvom potezu na Ronaldu, on je smiješkom u zboru pobjednika uz kantu i –  Ronalda. A, Portugalac, dela svoj posel. Tri udarca, dva gola! I, prvi trofej, još jedva  započete jeseni. Tak’ se – da! Nije je jednostavno biti u tercetu Kroosu i Rodriguezu. No, Luka je jači na duljini lopti, okreće brže stranu, njegova je svaka, ‘ puna težine. Ancelotti samo klima. Ipak, Talijan nije jurišnik. On ne ide grlom u jagode. Novinarima tvrdi: ‘Ja nemrem. Ja nemam ‘ jedanaestoricu’. Nemam fiksnu momčad. Bit će puno letećih izmjena.’ Luka, atencion! Pozor! Ovaj Kroos, traži zapovjedništvo. Takav je, takav dolazi iz Dortmunda Nijemac. Na njega treba – Luka –  pripaziti. I, zato, valja biti točno, na svom mjestu. Sa svojim loptanjem. Publika ga prepoznaje. Sa suigračima je širokih ruku. Razumiju se. Lukin nogomet ima svoj- tok. Točno se zna, kamo će  s loptom. Tempira i – ritam igre.

NJEGOV JE ZADATAK DOBRA LOPTA

I, kad je sve negdje na drugoj strani, ispod plava oka, on traži i,  redovito, nalazi Ronalda. Bio mu je san igrati s Ronaldom. Sad on, ‘ šopa’ Ronalda! Velika stvar. Kaj ti to znači igrati, u velikom klub. Uz to, kraljevskom.Real Madrid. Najveći, svih vremena. To nije osporila ni sama FIFA, proglasivši ga,  svjetskim čudom. Počeo je Luka, novu sezonu, s novim iskustvom. U novom okruženju- U vražjem loncu. Borba za opstanak ne prestaje. Svaka je minuta, dragocjena. Svaka se lopta mjeri povećalom. Luka,  sve to zna. A nije mu teško, jer zna sve o  nogometu. Na samom početku, ostavlja snažan dojam. Novi ‘ friz’, čini ga, pomalo,  drugačijim. Izvukao se iz ‘ starog lookinga’. Novi je čovjek. I,spreman za ratovanje diljem svijeta,  s novim Realom. On nije upitan. A, kad se navali, svom težinom, ta jaka, brza, tehnički moćna liga, koju zovi ‘ La Primera’- bit će znoja. Luka je lagan, hitar. Rješenja su mu brza.Odlučna. On je u svom djelokrugu, to hoće trener, na svom  mjestu. S najboljim strijelcem Mundiala Jamesom, s Benzemom uvijek spremnim, za pucnjavu, s Kroosom, koji više miris razapetih  mreža golova nego krugove na sredini terena i,  na koncu, Ronalda koji je – golovima –  u krvi do koljena, Modrić je nalazi svoj modus vivendi. I ne treba ludovati za ponekim  nekim golom. Dobra lopta, to je njegov zadatak. A taj, malo tko zna, kao Modrić. Kroz takav ‘ baraž’, igra u španjolskoj ligi, Kovač će dobiti još snažnijeg Luku Modrića. On je pojam hrvatskog vrhunskog nogometa. A počelo se- u velebitskim vrletima! Sudbina. Za roman. No, tek smo na polovici. Bit će ga, punog, novih podviga. Luka, gledamo te. Bdijem nad tobom. Ajada– kako  je govorio nekadašnji Dinamov trener Ivan Jazbinšek, za ‘ istok’ – Oskar. Luka je na razini, sad to mogu, usporednicima i potvrditi, u ovih ‘osam’ banki’ mog nogometovanja, ravan jednom Lechneru ili Kokotoviću, igračima Gradjanskog. A, to je visoko. I, Luka moj –   jako puno.