Hrvatska je bolja. Sto posto. Otočani do lopte, ni pogledom. Učitelji, koji to već nisu pola stoljeća, ali ih dižu, u nebesa, kao da je vrijeme ‘Indije.’ A ja to tvrdim, tko zna od kada, Englezi nemaju pojma. Bez duha, za tu divnu igru, u kojoj, po Kaliterni, čak i gol iz opsajda vrijedi više, od tri prava, u vaterpolu. Tu su, Hrvati doma. Do apsoluta. Ćiro s drži te ocjene, godinama. Bio je mundial – brončani. Dalić, ne može manje od – srebra. Najveći podvig hrvatskog športa. Nema Engleske, Brazila, Argentine, Španjolske, Portugala i Njemačke…! Treba li više. A, Hrvatska je – tu. U finalu
Samo za portal Tjedno SP u Rusiji prati: Zvonimir Magdić
Te, podomskovske večeri… ove, osamnaeste, trećeg milenija, pamtit će svi. Čitav svijet. Čak, i Rusi. Oni su čvrsto stali uz Vatrene. Ti su, ih, jednom, zadužili, za čitav jedan – mundial. Baš, tukavši Englesku, onda, u Londonu! Visoki napon: Hrvatska protiv Engleske! S jednim, drugo-svjetskim poratnim ožiljkom:Bleiburg. Zna se. ‘Četverored’ Aralice, križni putovi. Deseci tisuće mrtvih. Hrvata. To je povijest. Istina. Čemu, bježati. Ovo je bila prilika, ne za osvetu. Za uzvrat. Športski. Stadion, Lužnjiki. Najviše: 80 tisuća svjetine. Deset naprama deset, u tisućama, fans of England i CRO-drukera!I gore i dole – rat. S loptom. Polu-završnica svjetskog prvenstva. Arbitraža je dana Turčinu Cakiru. Hrvatska na svojem, najvećim nogo-ispitom. Elektronski. Bez uzmaka. Junaci, braćo… Jer, tam gdje se Hrvat bije… za dom se bori, svoj…(Zrinjski).Mislim, pet minuta prije dvadeset. Točno u dvadeset sati, Turčin Čakir, pokreće utakmicu. Širokom gestom. Na kalendaru visi: 11. srpnja 2018. U produžbi: Hrvatska 2 – Engleska 1!(O:1). Pjesnički: „Vatreni ,vrelim dahom hrvatskog zanosa, spalili engleskog lava.“ U 120 minuta.
Hrvatska: Subašić, Vrsaljko, Lovren, Vida, Strinić (Pivarić), Brozović, Modrić (Badelj) Rakitić, Rebić (Kramarić), Mandžukić (Ćorluka), Perišić (izbornik, Zlatko Dalić)
Engleska:Pickford, Walker (Varady), Stones, Maguire, Lingard, Henderson (Dier), Alli, Trippier, Sterling, Kane, Young, (Rose) (Coach: Gareth Southgate)
Strijelci: 0:1 Tripier, 1:1 Perišić, 2:1 Mandžukić
Polu-završnicom do samog neba, ajmo na nebo
Nikad, apsolutno nikad nisam vidio dražesniju sliku, na ekranu, od kad znam za sebe. Nikad! Malički Domagoja Vide, s ocem. Mališan, uzdignutom i mašućom ručicom, trk, bosonog po mokroj travi .Autoru – un beso. Čvrt stisak ruke. Zagrljaj. Ona je, još jednom, opisala hrvatsku budućnost o kojoj – toliki – znani i neznani, zvani i nepozvani, vode brigu. A, ne znaju, kak. Ovako. Vida.I, njegov potomak. Plavkos. Plavook. Senzacija. On je zbirka čitave jedne utakmice. I, pobjede.Vjera. Sutrašnjhica. I – vječnost. Možemo iseljavati dan i noć, lutati po sedam mora i kontinentima, ali, mi ostajemo tu – navek. Danas, Dalić je potvrdio svoju klasu. Mirom, odmjerenošću, sjajnim odvagivanjima. Lica, koje plijeni svijet i najvećih, glamuroznih misica. Glumac. On je ‘pospremil’ (Varaždinec) ove dečke. Vatrenjake. On je dao momčadi, jednu novu dimenziju. Ili – dvije. Samouvjerenost i vjeru, bez koje, uostalom, i nema čovjeka. A, s njom, mi smo – ljudi. Nogometaši. Pa, kaj ne reži, ko’ stekli pes, senzacija. Od prokletih, 0:1. Iz ludog slobodnjaka, Engleza Tripiera u rašlje, koje se ne drže, ni pogledom. Na samom početku. Peta i nešto, minuta! Nije čudo, izazvala je, ne baš miran san, na tribinama krcate CRO-legionarima i – doma. U cijeloj Hrvatskoj. Čak i neke tamne, poput olujnih oblaka, razumljive, sumnje. No, trebalo je našim Vatrenima, samo malo cajta. A, kad su ga – ne dobili – osvajali, iz minute u minutu, Engleska je puzala, na koljenima. Sve više. Padala i – propadala. Drugo je poluvrijeme bilo, čije? Hrvatsko. Čak su i predsjednik hrvatske vlade Plenković, i predsjednik hrvatskog državnog sabora, Jandroković, u šahovnici – do grla. I, drugi su, visoki dužnosnici. Prepoznao sam Marića. Predsjednica, na liniji je s hrvatskom Moskvom – brzoglasom: ‘Budite hrabri, ne bojte se…!’
Vatreni to mogu
A, dole, na terenu, obrati vrijednosti (Umwertung). Sve je manje Lavova, sve je više Vatrenih. Nastavak je čisto hrvatski. Prilika, na tekućoj vrpci. Svakakvih. Čitav oblak i – kišu prilika. Perišć je bubnuo, jednu u gol –štangu. I, još jednu. Pa, Mandžukić, Kramarić. I, na samom kraju, opet, Krama. Dobro je stiskao. tu loptu, a ona, kraj gola, uz praznu mrežu i vrištavog, Pickforda. Hrvatska je bolja. Sto posto. Otočani do lopte, ni pogledom. Učitelji, koji to već nisu pola stoljeća, ali ih dižu, u nebesa, kao da je vrijeme ‘Indije.’ A ja to tvrdim, tko zna od kada, Englezi nemaju pojma. Bez duha, za tu divnu igru, u kojoj, po Kaliterni, čak i gol iz opsajda vrijedi više, od tri prava, u vaterpolu. Tu su, Hrvati doma. Do apsoluta. Ćiro s drži te ocjene, godinama. Bio je mundial – brončani. Dalić, ne može manje od – srebra. Najveći podvig hrvatskog športa. Nema Engleske, Brazila, Argentine, Španjolske, Portugala i Njemačke…! Treba li više. A, Hrvatska je – tu. U finalu. Hrvatski: u završnici svjetskog prvenstva 2018. Hombres! Ljudi moji! Niajprje je za ‘Lijepu našu’… poravnao, udarcem iskosa, Perišić, koji je i očekivan, u punom sjaju.2:1 je konačnica velikog borca, Slavonca, Marija Mandžukića, uletjevši, inteligentno, na loptu Perišića, iz leđa, nogometno, primitivnih Albionaca. Pobjeda. Trebalo ju je održati. U produžecima. Kojima, nikad kraja. I, uspjelo se. Uz još, niza čistih prilika. Bravo Vatreni! Vivat Croatia! Povijest vas, nikada neće zaboraviti. Dalićevo remek- djelo, ostaje, za sva vremena. Sretnik. Zajedno s milijunima, Hrvata. Doma, u svijetu. Mi – i Francuzi. To je, ipak, druga pjesma. ‘Doćerali’ smo, kao je govorio moj dragi prijatelj Jura, juratuš, do vele-slavlja. I ne bojim se rećI: „Pa smo do neba, ajmo na nebo! “Nedjelja je veliki dan u Hrvata. Blagdan. Slavimo, u 17 sati – do kraja. Vatreni, to mogu. T
