OPLJAČKANO

LIBERALNI KAPITALIZAM

15. travnja, 2014.

Piše: Saša Radović

Nastup Zsolta Tamasa Hernadija na RTL-u bio je vrlo indikativan za opće stanje u Hrvatskoj. Taj elokventni gospodin ukazao je na svu bijedu i jalovost hrvatske varijante pogubnog liberalnog kapitalizma. Spomenuo je inertnost hrvatske vrhuške na fin način podatkom da je posljednji kontakt s MOL-om vlada RH ostvarila davno (u siječnju 2014.) -iako je INA jedan od kapitalnih problema koje treba hitno rješavati. Umjesto rješavanja bitnih gospodarskih problema, vlada se mjesecima igrala s odugovlačenjima izručenja Perkovića i Mustača u Njemačku, s referendumom o braku muškaraca i žena i s nizom afera; Merzel, Šegon, Linić, Kalem, Sabo, Brkić…

O snimku iz restorana Marcellino, kojeg DORH tumači kao dogovor o mitu od 10 milijuna eura, zbog kojeg je Sanader prepustio MOL-u upravljanje, Hernadi je iznio daleko uvjerljiviju soluciju. Po njegovim riječima Sanader ga je upitao za telefonski broj jednog mađarskog dužnosnika. Hernadi je izvadio svoj mobitel iz džepa, pronašao broj u imeniku mobitela, napisao to na papirić i dodao Sanaderu. Pregledavanjem snimke (višekratno!) ne  može se zaključiti da je Hernadi izvadio bateriju mobitela (kako tumači DORH) niti je bilo čime dokazano da se radi o nekoj koruptivnoj manipulaciji. Za one neinformirane treba dodati da je snimka bez tona, kao i to da je Hernadijevo tumačenje – uvjerljivo, pa i logično! Naprotiv, priča o mitu – ukoliko je temeljena samo na ovom snimku bez tona – vrlo je neuvjerljiva!

DORH-ov  komentar da je Zsolt Tamas Hernadi „iznio je bezbroj neistinitih tvrdnji“ – malo je prenapuhan, jer se odnosi samo na sekundarne elemente, a ne i na samu snimku. Manje je važno je li DORH uputio poziv Hernadiju za ispitivanje – ili nije, jer to ne mijenja srž optužbe da je na temelju vrlo upitnog snimka izveden zaključak o mitu.

Navedenom emisijom na RTL-u još jednom je dokazano da DORH montiranim procesima, selektivnim djelovanjem, a najčešće nedjelovanjem – definira Republiku Hrvatsku karikaturom pravne države.

Ovaj segment ni malo ne opravdava Sanadera za pljačku Domovine, no farsa s Hernadijem nije bila potrebna. Dovoljno je bilo upitati Sanadera odakle mu sve to što ima? Svaki učenik osnovne škole može izračunati da sa svojim primanjima Sanader to ne može opravdati i da je logično tu opljačkanu imovinu – konfiscirati. Ostaje pitanje zbog čega se DORH  upustio u još jedan igrokaz s vrlo neuvjerljivim parametrima? Odgovor se može potražiti u 1990. godini.

ELIMINACIJA ZAKONSKIH PREPREKA

Planirana vizija Franje Tuđmana o 200 bogatih obitelji koje će vladati Hrvatskom, započeta je eliminacijom zakonskih prepreka u bogaćenju elite. Odmah, na prvom zasjedanju višestranačke skupštine u svibnju 1990. godine  – ukinut je Zakon o porijeklu imovine i time su otvorena vrata nezakonitom bogaćenju. Pljačkaša banke – ukoliko nije uhvaćen pri samoj pljački – nitko više nije imao pravo upitati: „Odakle ti sav taj silni novac?“ Naše ratne i pretvorbene profitere, tajkune više nikada, nitko nije pitao ništa! Pogubna vizija o 200 obitelji narasla je na nekoliko stotina obitelji i progutala sve hrvatske resurse, a hrvatski puk svela na prosjački štap. Pohlepni i proždrljivi vrh tog lanca broji 280 multimilijunaša (po agenciji Wealth X) od kojih svaki ima više od 30 milijuna dolara. Uz časnu iznimku svega nekoliko obitelji koji su svoja inicijalna sredstva zaradili u inozemstvu.

Na kraju prvog vala privatizacije ustanovljeno je da su nezakonite skoro sve pretvorbe (98%). Zbog zaštite „divljeg“ bogaćenja stvoren je vrlo ušinkovit sistem – nedjelovanje!  Od 98% nezakonitih pretvorba nije procesuirano – ništa! Svekoliki hrvatski puk bio je pasivan u kritici, no iz inozemstva su stizali prigovori na eskalaciju kriminala u Hrvatskoj. Slijedilo je ukidanje zastarijevanja pretvorbi, ali ni tada nije bilo progona pretvorbenih tajkuna. Naprotiv, u posljednjem je desetljeću, Državni odvjetnik Mladen Bajić uveo je progon prijavljivača nezakonitih radnji i djela. „Ubij glasnika koji donosi lošu vijest“ postalo je pravilo. Kaznene prijave s dokazima ili s izglednim sumnjama – završavale su u preko 90% košu za smeće. Afere su prokazivali isključivo novinari, a rijetko otvaranje procesa događalo se samo političkim mrtvacima. Zbog zaštite crnog kapitala i hrvatskih i inozemnih manipulanata i kriminalaca – Hrvatska danas ima image zemlje bezakonja!

UVREDA ZDRAVOG RAZUMA

Najgore od svega je što je svako sutra – gore od danas. Politički vrh servira stalno nove potvrde o zaštiti svojih kriminalaca. Bilo je upravo gadljivo slušati premijera o svojim posljednjim „pekmezarima“, Merzelici i Sabi. Ono što vide teški bolesnici u umobolnicama, da Marina Lovrić Merzel – ono što ima ne može imati od svojih legalnih primanja – ne vidi naš predsjednik vlade RH. Isto je bilo nedavno i sa Šegonom, pa i s umiješanosti Linića u sumnjive kredite HBOR-a. Vlada, nakon uhićenja Vidoševića, nije našla shodnim da inicira „čišćenje“ njegovih suradnika koji ni u kojem slučaju ne mogu biti nevini. Nije se postavilo ni pitanje opravdanja opstojnosti HGK (mnoge zemlje nemaju takve komore!). Pregolema HGK buljumenta od 600 djelatnika, neokrnjena ide dalje… i troši, troši!

Vrhunac uvrede zdravog razuma nacije je segment izbora za europarlament – Kukurikuova kandidatura Ivana Jakovčića. Cijela nacija, Europa, pa i cijeli svijet  zna da je Jakovčić „alfa i omega“ svih kriminalnih mega afera u Istri (Hypo, Arenaturist, Dragonera-Barbariga, Rockwool, Dajla …). Kao i kod Sanadera ili kod Merzelice svaki učenik osnovne škole može izračunati da sa svojim primanjima Jakovčić ne može opravdati svoju imovinu. Umjesto nagrade za osiromašenje Domovine – plaćetine od 8.000 eura u europarlamentu – Jakovčić treba kazneno odgovarati i vratiti opljačkano Hrvatskoj.

Vraćajući se na početak, na razgovor TV voditelja sa Zsoltom Hernadijem treba spomenuti njegovu opravdanu i otvorenu kritiku na rad DORH-a. Ova emisija, sasvim sigurno, bila je praćena sa zanimanjem u Europi, jer je Hernadi predsjednik Uprave najveće tvrtke u srednjoj Europi. Bez obzira na „tanko“ opravdanje DORH-a da je Hernadi „iznio bezbroj neistinitih tvrdnji“ – spomenuta RTL emisija zbog niza opravdanih sumnji ne pridonosi našem faktičnom priključenju EU i civilizacijskim normama.

Anno Domini MMXIV./XIX