LET IZNAD KUKAVČIJEG GNIJEZDA

LET IZNAD KUKAVČIJEG GNIJEZDA

14. listopada, 2011.
Print Friendly, PDF & Email

Piše: Miro Glavurtić

Jedan mladi vrag, da parafraziram C. S. Lewisa, reče mi: «Ja na čelu država postavljam vragnostike.» Nisam ga shvatio. Je li mi htio reći – agnostike. Ili vražje gnostike. Ili one koje vrag nosi. I reče mi: «Utemelji udrugu H.U.LJ.A. ; Hrvatsku Udrugu Ljubitelja Amerike.»

Znao sam da cilja na naše  vazale u Afganistanu. I na mnoge druge. Nikada nisam tikve sadio s vragom, pa neću ni pod starost. Udruga bi, onako naslovljena, nužno asocirala na – hulje. A to nikako nisu sve ljubitelji Amerike. Pa ni oni koji ginu za «šaku dolara.» Oni možda i nisu ljubitelji Amerike. Ali nisu ni samih sebe.

Tko je tko. I što je što. Danas su to nerješiva pitanja. Biblija je inzistirala na identitetu. I savršeno jasnom izričaju. A ne na dvojstvu  i udvojenosti, i na dvosmislenostima. «Neka vaše bude da da; ne ne; sve što je više od toga od vraga je!» A sada je uspostavljena kompletna magija ekstrema. Ja sam ti. Crno = bijelo, kako to izražava A. Bierce i Đavoljem rječniku. Ružno = lijepo, kako proklamira romantičarska formula iz doba C. Baudelairea. Ali, pjesnik je pred smrt, utvrdio najveću prevaru Crnog Đavola, Karašejtana: Uvjeriti svijet da on, vrag, ne postoji. Ja nisam. Ja sam nula. Charles Baudelare formulirao je najveću prijevaru vraga 1867. godine. Godine Pjesnikove smrti. Kažu da mu Satana to nije mogao oprostiti.

HOLLYWOOD I CRKVA

Nije prošlo ni sto godina, a katolički teolozi su zanijekali đavola. Vragnostici. Istarski teolog Turčinović naučavao je s kompletnim K.S. da grijeh ne postoji. To jest da se moramo dobro namučiti da ga počinimo. Nekada je to bilo lako. Sada teolozi ne znaju kako funkcionira grijeh. Pa svećenik iz Proložca Donjeg šalje tokom šest-sedam mjeseci dvadesetidvijetisuće sablažnjivih SMS poruka djevojčicama svoje župe. I brižljivi statističar iz Večernjeg lista izračunava da ih je dnevno slao 108. To jest da je pet sati dnevno morao tipkati SMS poruke. I da se njegov dnevna služba odvijala paklenim  ritmom: Tipkanje, krštenje, pipkanje, misa. Jer vrag ne postoji. Odnio ga vrag. Zameo mu trag. A Isusovac iz zagrebačke Palme sprema se srušiti ispovjedaonice, u crkvi, koje naziva. «golubarnicima», samo se čeka da pomru još dva-tri stara isusovca. Da ih rušenje golubarnika ne satre. Pakao su ukinuli. Neki su teolozi znali biti dvostruki. Pa su govorili: »Pakao postoji, jer to je učenje Crkve, ali nismo dužni vjerovati da je itko u Paklu.» Ispraznili su ga. To je ispraznost.

A ja neofob, tradicionalista, integrista, «batinaš Krista Kralja», kako me nazivao Glas Koncila, teško sam sve to podnosio. Naučavao sam: «Ako Crkva zataji svoje učenje, morat će ga ispovijedati Holywood.» Tako je i bilo. Snimljen je film Egzorcist. Kada su već svi egzorcisti umirovljeni, ismijani, sklonjeni, pomrli, satrti golubarnicima. A, poslije filma, evo ih opet. Javljaju se. Stidljivo. Samozatajno. I snimljeni si i drugi filmovi. Pravovjerni. Pasija; Muka Isusova. I samo je Nebo prihvatilo film.

Istra je slavila teologa Turčinovića kao novog Evanđelistu. Kao Spasitelja iz teološkog mraka i crkvenog srednjovjekovlja. Biskupija mu je bila spremna podići spomenik. Pokrenuti kanonizaciju. I zato nije nikakvo čudo što se dogodila Dajla, otimanje benediktinske imovine. Za osobni račun i za račun kriminalne države. Dobro je naučavao Turčinović. Morate se namučiti da počinite grijeh

SANADER I LAX

Tko je Sanader? Mason ili katolik? Svetac ili Grešnik? Neki su skloni pribjeći opakoj jednadžbi: I. Sanader = E. Laxa. I Uskok vjeruje u tu formulu. Sanader je iz ovih ili onih razloga uzeo identitet masona 33, stupnja, Dr. Eugena Laxa. Prije svega, iz lukrativnih razloga: da bi se dokopao velikog mita Hypo banke. Koji su njegovi grijesi, ako grijeha nema. Ako se itko namučio, da sagriješi, to je bio Ivo Sanader. Koji je magiju ekstrema dotjerao do savršenstva. Hrvatska je prokleto područje te magije. Dok ovo pišem, na naslovnici Jutarnjeg lista čitam crvenom bojom istaknutu vijest: Sanader oštetio HEP… za 666. miliona kuna. Biblija inzistira na zlu broja 666. To je broj Zvijeri. Šalje se poruka iz tajanstvenih centrala: Spasite Sanadera. On  je naš! Kao kad je Mesić dobio 66,6 % glasova. I zato je Sanader sve više nevin. A sve manje grešnik.

Dr Dragan Kukavica tvrdi da E. Laxa nije bio mason. Jedva je postojao. Bilo je davno, još dok sam imao neke relacije sa splitskim krugom, kada je Radojica Mali, Tuđmanov Pulen, sa čuđenjem i zabrinutošću promrsio: «Ne znam što je Sanaderu: kuca na vrata Lože». To je trebalo mene zabrinuti. Ali, nije. Radojica je bio blizak Sanaderu. Uveo ga u Zbor Mi, onda kada sam se ja posve distancirao od Udruge, i skoro od svih njihovih članova. Nije više bilo ni zbora ni dogovora. Sve mi je u Hrvatskoj bilo daleko i strano. Osobito ono nastrano. Moji dragi Kumovi, Ivan Mužić i Vlasta, uslikavaju se sa Eugenom Laxom. Jutarnji list bilježi čudna svjedočanstva. Ivan Mužić tvrdi da je Sanader nevin. Ali, sačekat će sudski pravorijek. Kao da je to važno. Kao da postoje sudovi i institucije. Kao da Država nije mrtva. S Laxom su radili na formiranju nekakve hrvatske masonerije. Ili možda katoličke. Cijelu poruku ne shvaćam. Splitski krug je uveo starog Laxu u igru. A starom masonu, koji se skrasio negdje na rubu brazilske džungle, zgadilo se sve u Hrvatskoj, i u pismima prijateljima ostavio svjedočanstvo svoje mučnine

Što je to sa splitskim algoritmom? Da = ne. Ja sam ti. Grijeh = nevinost. Prije dvadeset godina na zgradi splitskog Poglavarstva pojavio se čudni grafit, u vidu jednadžbe: BG = ZG.

I traje do danas. Na drugim mjestima. Javlja se i na novim demonstracijama nacionalnog razdora i rastrojstva. Beograd = Zagreb. Ali možemo ga iščitavati različito. Pa i u duhu stare splitske Orjune.

Pakao nije mogao smisliti većeg neprijatelja Crkve, nego što je to Masonerija. Ali su se masoni znali braniti: Mi ne moramo rušiti Crkvu. Crkveni personal će to najbolje obaviti. Oni će je srušiti do temelja. Biblija je jedino garantirala: Ni Vrata Paklena neće je srušiti. Vrata Paklena su bila tajna loža koja je u Jeruzalemu zasjedala kod Vrata paklenih, to jest onima koja su se otvarala prema groblju, Geheni. Eto, stigli su nas oni strašni dani. Kada je NE postalo DA.

Posljednji fanovi Amerike

Hrvati se bore, rame uz rame, sa Amerikancima, u nesretnim zemljama Istoka. Vojske su tamo donijele Pakao. Uz to plaćaju svoje vazalstvo. Amerika je na koljenima. Trebala je proglasiti bankrot. I NATO pakt je pred bankrotom. Novčarski sustav se obrušava. Kao Twinsi. Euro zona je pred bankrotom. Slovenija teško odobrava nove fondove za spas Grčke i Eurozone. I u Njemačkom Parlamentu se koplja lome. U Slovačkoj Vlada pada u parlamentarnom srazu oko fondova. Spominju li se gdje nameti koji će se Hrvatskoj nametati ulaskom u Europsku zajednicu. Stvarni euroskepticizam se temelji na ekonomskim računima. Ali, nema toga što Hrvatska ne može žrtvovati toj i takvoj Zajednici. Eurooptimizam Vesne Pusić je nepojmljiv. Kaže da nam Europa garantira 45. godina sigurnosti. A to nitko više ne garantira ni Europi, ni Americi. Bog ih je već otpisao.

Ni Crkva kod Boga ne stoji najbolje. Bostonska biskupija je pred bankrotom. Kao i Porečko-pulska.

Ali, kada je u pitanju Masonerija, Dr. Kukavica je optimista. Možda on nema svoje mišljenje. Što će mu. To je luksuz u besmislenom svijetu. On ima mišljenje, koje je masonsko. Koje mu servira masonska oligarhija, beskonačno stupnjevita. Jakovljeve skale njihove simbologije okončava se u nekom crnom nebu. Izvrnutom. Da li je anglosaksonski svijet izmislio Masoneriju, kao oružje protiv Kršćanskog poretka. Sustav je funkcionirao besprijekorno, kroz sve ratove i revolucije, koji se odnosile krune, oltare, gradove u plamenu, nevine žrtve. A Amerika je tek nastajala. Korporacije su bile u povoju. Novac je imao zlatnu podlogu. Nije bio opsjenarski papir. Zec u cilindru. NATO pakt je bio u dalekoj budućnosti. I Hrvati su vodili druge ratove.

Poslije uplitanja Dr. Eugena Laxe, u hrvatske političke obzorje, opet se u nas razmatra taj zagonetni fenomen slobodnog zidarstva. Forum mu posvećuje prostor. Ali se uglavnom nabraja tko je kod nas bio mason, a tko nije. Nije bio Krleža. Ali je bio Andrić. Opisuje se kontraverzna mišljenja o navodnoj Titovoj pripadnost nekoj loži; da li je ikada opasao slobodnozidarsku pregaču. Možda u nekoj tajanstvenoj engleskoj loži do čijih dokumenata nikada nije došao Branko Šömen, čije obimno djelo o Masoneriji, u tri toma, izlazi u Profilu.

Beogradski pisci skloni su fantazijama, kada je u pitanju «Hrvat, mason Tito», koji je volio nositi bijele rukavice, nesumnjiv atribut masonstva, pa spominju tajanstvenu ložu Alumbrados i izmišljenu švicarsku ložu STZ, kojimam je pripadao. Ali, i za današnje hrvatske tumače masonstva, mason je bio Titov prijatelj i suborac, Moša Pijade, organizator «crvenog terora» u Jugoslaviji.

Bio sam dijete, u Kotoru, tih ratnih dana. Život moje obitelji bio je ugrožen. Volio sam čitati strašni list, pun krvi, iskasapljenih tijela, užasavajućih fotografija, mučne faktografije, koji je zauvijek odredio moj svjetonazor. Čitav crveni teror u Crnoj Gori vrtio se oko središnje ličnosti, najokrutnijeg od svih komesara, Moše Pijade, čija je zločinačka

fantazija bila zastrašujuća. List je uređivao Grigorije Božović. Koji će uskoro i sam biti žrtva komunističkog terora. List se zvao Pakao, ili komunizam u Crnoj Gori.

A kada sam već stasao, pedesetih godina Mediale, za književnu i ideološku akciju, činilo mi se da je dolično zabilježiti taj podatak, pa sam moj prvi tekst, Sofa a la Recamier, započeo ovako: «U djetinjstvu volio sam čitati jedan list: zvao se Pakao ili komunizam u Crnoj Gori.» Iskušavao sam i sebe i njih.

Zadržimo se još ne temi, koju Forum problematizira. Spominju moga kuma, Ivana Mužića, i njegovo opširno svjedočanstvo o posjeti Tuđmanu. I o obnovi hrvatskog masonstva. «Hrvatsko masonstvo» je oksimoron. Ne može se reći ni američko. Premda pisci tvrde da je američko masonstvo «postavilo temelj demokraciji». Bit će da je postavilo temelj – demon-kraciji. I da je to, američko masonstvo, «u tih dvjesto i nešto više godina izgradilo jedan od svjetova za kojeg još mnogi misle da je najbolji.» Nastranu što je Aldous Huxley mislio kada je pisao Vrli novi svijet. Ili svi ostali pisci antiutopije. I što se danas misli u Wall Streetu, središtu tog svijeta, gdje su protivnici te i takve demokracije, podigli šatorsko naselje i protestiraju protiv tih 1% Amerike, američke demokracije, koja tiranizira i pljačka preostalih 99% Amerikanaca. I cijeli svijet. Transparenti i grafiti ističu svuda tih 99%, koji ne prihvaćaju teror. Nažalost, hrvatsko masonstvo, danas, dok se sve to zbiva, pred našim prozorima u svijet, stoji kompletno, kao i američko masonstvo, na strani tih 1%

neljudske Amerike. To su posljednji fanovi Amerike. Oni ne vide svijeta, od te divotne fatamorgane, u duginim bojama.

I ja sam, u knjizi Satana, prikazao sve sotonske aspekte Slobodnog zidarstva. Prije svega kult Satane i Lucifera. Albert Pike najbolji je izraz tog sotonizma. Njegov život i njegova knjiga, Dogme i moral. Predvidio je tri svjetska rata. Treći, posljednji, povest će se protiv Islama, ali će se konačno uništiti sve objavne religije, i objaviti nepatvoreni, i «otvoreni kult Satane», za cijelo Čovječanstvo. Knjiga Alberta Pikea bila je obavezno štivo američkog masonstva. Ratovi koje je predvidio, obistinili su se. I realiziraju u svoj crnoj konačnici.

A Hollywood i američki film, govori ono što je Crkva prestala govoriti. Gledam zastrašujuće aspekta američkog i engleskog masonstva. Film Dobar Pastir, sa Matt Damonom  i Angelinom Jolie. I Film o londonskom ritualnom ubojici, Jacku Trbosjeku. Sa Johnny Deppom. Rađen po slavnom djelo Stephena Knighta. Koji je svojom mladom glavom platio pravo na istinu. Ali je barem svojoj Engleskoj doprinio da se izglasa zakon koji obavezuje sve engleske masone u javnoj djelatnosti da deklariraju svoju pripadnost tajnom društvu.

Dobro je rekao Barba Luka: «Često smo prisiljeni imati mišljenje, koje nije naše mišljenje». I u Saboru i širom Hrvatske, podigla se velika galama, oko tog poučka Barba Luke. Kao da to nije istina. Kao da svi oni nemaju tuđa mišljenja. Kao da bilo tko govori istinu. Miljenko Jergović je dobro shvatio taj poučak Predsjednika Sabora. Objasnio nam ga. I nazvao te misli Luke Bebića, «neretljanski zen koani».

I baš u to vrijeme, gledam ranu povijest Američke države, Abrams. Benjamin Franklin, veliki američki mason, iz te epohe, «od prije dvjesto i nešto više godina», izgovara sličnu misao: «Imam mišljenje, da nemam  mišljenja.»

5 komentara

Uskoči u raspravu
  1. laki lučano
    #1 laki lučano 18 listopada, 2011, 05:37

    dobro bi nam dosao jedan đek nikolson!!!

    Odgovorite na ovaj komentar

<