Piše: Vjekoslav Krsnik
U ovogodišnjem obilježavanju Dana sjećanja na žrtve velikosrpske agresije s naglaskom na Vukovaru i Škabrnji predsjednik Vlade Andrej Plenković ne samo da je nastavio svoju najavljenu politiku mijenjanja Hrvatske, odnosno dekroatizacije, nego je dapače tu svoju politiku svojim postupcima i izjavama još i potencirao. To se najočitije pokazalo njegovim prkosnim i demonstrativnim dolaskom pod okriljem noći u patničku Škabrnju zajedno s SDSS-ovom potpredsjednicom Vlade Anjom Šimpragom, iako su Škabrnjani dali do znanja da ona nije poželjna pa je čak iz njegovog ureda potvrđeno da se odustalo od tog posjeta.
Velikoizdajnička politika
U nekoliko izjava koje je dao i u Škabrnji i u Vukovaru Andrej Plenković je ponovio kako trebamo graditi suživot za budućnost, pa je opetovano izbjegao govoriti o velikosrpskoj agresiji jer se njegova politika praktički temelji na konstrukciji građanskog rata u kojemu nema žrtve i agresora, odnosno krivnja je obostrana. Tu veleizadajničku politiku Andrej Plenković zagovara od samog početka na funkciji predsjednika HDZ-a i predsjednika Vlade. Samo treba podsjetiti da je prije nekoliko godina na međunarodnom skupu u Dubrovniku govorio da su se na ovim prostorima dogodili neki sukobi, iako je i Međunarodni sud pravde u Haagu potvrdio da je Srbija bila agresor na Hrvatsku. Iako nema nikakav ni politički ni moralni legitimitet da govori o Domovinskom ratu, jer je praktički bio dezerter, izbjegavši služiti domovini, on očito po naputcima iz Bruxellesa uporno izbjegava ukazivati na odgovornost Srbije u ratu protiv Hrvatske. Išao je čak toliko daleko da je u najavljenom ali zbog pandemije otkazanom posjetu Beogradu iz agende ispustio pitanje sudbine nestalih hrvatskih branitelja i civila. Na taj način Andrej Plenković dosljedno i to na čelu izvršne vlasti u Hrvatskoj provodi politiku Memoranduma2 Srpske Akademije Nauka i Umetnosti..
Jugokomunistički ostaci
Ovaj najnoviji izdajnički ispad predsjednika HDZ-a i premijera Andreja Plenkovića uklapa se u opću sliku unutarnje agresije koja se vodi protiv hrvatskih nacionalnih i državnih interesa. Ovo je povoljna zgoda da se citira dio govora predsjednika Tuđmana izrečenog u studenome 1996. godine u zagrebačkoj zračnoj luci: “Mi ne ćemo dopustiti ostatcima jugokomunističkog sustava, niti jugosrpskog stanja, kakvo smo bili zatekli u Hrvatskoj uspostavom hrvatske slobode i demokracije. Ne ćemo dopustiti da nam sve to skupa dovedu u pitanje. Ne ćemo dopustiti tim jugokomunističkim ostacima, ali ni onim političkim diletantima, bezglavim smušenjacima koji ne vide o čemu se zapravo radi danas, u Hrvatskoj, i u svijetu sa kojekakvim regionalnim planovima. Mi smo stvarali svoju Hrvatsku za ljudska prava i za slobodu medija, ali za ljudska prava prije svega većine hrvatskoga naroda. Hrvatska ne će biti ničija kolonija. Hrvatska je dosta bila i pod Mlečanima i pod Stambolom, i pod Bečom i pod Peštom, i pod Beogradom. Hrvatska je izvojevala svoju slobodu, svoju samostalnost, svoje pravo da sama odlučuje o svojoj sudbini”. Kad se sva ova upozorenja predsjednika Tuđmana koji je bio izvrgnut raznim pritiscima iz međunarodne zajednice usporede s politikom koju provodi Andrej Plenković ne samo kao premijer nego i kao predsjednik HDZ-a, onda je jasno da Andrej Plenković predstavlja eksponenta jugosrpskog stanja, da on dovodi u pitanje krvavo stečenu slobodu i demokraciju da on predstavlja upravo ono na što je predsjednik Tuđman upozoravao i da nažalost nakon teško stečene pobjede u Domovinskom ratu Hrvatska danas, nakon Mlečana, Stambola, Beča, Pešte i Beograda postaje pod gubernatorom Andrejom Plenkovićem gubernija kojom se upravlja iz Bruxellesa s ciljem da ju se, bez obzira kako to izgledalo daleko, ugura u nekakvu asocijaciju pod imenom Zapadnog Balkana. Međutim nije u pitanju samo predsjednik stožerne hrvatske političke stranke HDZ-a. Treba podvući da se članstvo te “stranke opasnih namjera” odavno odreklo Tuđmanove ostavštine i biranjem takvih čelnika poput Ive Sanadera, Jadranke Kosor Vlaisavljević i sada Andreja Plenkovića uputilo putem koji je naveo Škabrnjanina Marka Miljanića da zavapi: “Čija je ovo država. Za koga smo se mi borili”. T
Još nema komentara
Uskoči u raspravuNema komentara!
Počnite s raspravom.