GLAVNE TEME

BIVŠEG GRADONAČELNIKA NE ŽELE NI ZA SKLADIŠTARA

17. srpnja, 2014.

I trudnoj supruzi Dinka Pintarića prijeti otkaz

Napisao: Josip Frković

Fotografija.www.sisak.info

Kako ništa u ovoj zemlji i gradu Sisku ne može bez politike, držimo da bi onih 200.000 kuna iz gradske blagajne za jugonostalgičarski cirkus, zvan „Festivalom Željezara“, bilo korisnije utrošeno dodjelom sisačkim roniocima i ekološkim volonterima. Na obje obale i u samom koritu, to je bjelodano skupljačima,  rimskih novčića ceta, opeka neobičnih formata ili keramičkih upotrebnih predmeta, već odavno nema.  Zamijeniše ih razbijene i prijeteće boce, dotrajali kamionski pneumatici, hrđave felge i odbačeni bicikli. Stoga bi uz akciju čišćenja zemljanih i kamenih obalnih utvrda na Pogorelac valjalo dovesti malo pitke vode, poneki tuš i štand s napicima. Ali, o tome brine aktualna vlast.  Tanka većina u Gradskom vijeću od starta, doduše, rađa glavobolje, ali… Najnovija epizoda je neuspjelo izglasavanje izmjena proračuna. Tim povodom brižna gradonačelnica Kristina Ikić Baniček izjavljuje da je zbog te činjenice najviše zakinuto 400 Siščana, vlasnika 140 poplavljenih objekata. Njima će se na koncu odštete ipak isplatiti, jer za vijećnike neće biti odlazaka na odmor dok rebalans ne bude usvojen. Prva i dobrano situirana građanka socijalno ugrožena grada, pod firmom ostvarenja manje, jeftinije  i djelotvornije uprave, nastavlja svoj pohod frapantno sličan diktaturi proletarijata. Smjenjivanja i otpuštanja ljudi. Zaprijetivši raskomoćenom i lanjskim izborima recikliranom  dvojcu potrošača i donatora da Sisak nikad neće biti Hypograd, još u oporbi pribavila je čeličnu metlu. Ne boji se pri tom skupih sudskih sporova ni mogućih prijevremenih izbora. Primjenjujući davno oprobane kompartijske metode, u Turističkom uredu ovih srpanjskih dana rade samo dvije „stare“ službenice i SDP-ov perspektivni turistički novak.

KOMPARTIJSKO KADROVIRANJE

Direktorica Lidija Kopjar, doduše, odgodila je moguću zamjenu sisačke fotelje onom u Glavnom uredu HTZ-a. Ostat će u rodnom gradu i uz predsjednicu TZG-a Kristinu Ikić Baniček,  kreirati nove turističke proizvode.  Uz tisuće obveza, čuje se, gradonačelnicu brine i angažiranje provjerenog trenera ženskog rukometnog kluba. Možda su mu mane u nesklonosti SDP-u i njegovoj vlasti. Premda se finale „lista za odstrel“ u perivoju Vladimira Nazora tek nazire, a ravnateljica Doma kulture veli kako sve ovisi o novoj sistematizaciji radnih mjesta, izvjesno je da devetoro zaposlenika konačnu odluku dočekuje sa želučanim grčevima gastritisa. Hoće li na ulicu samohrana majka, još jedna novinarka i do lani ravnateljica, potom supruga branitelja i majka bolesnog djeteta, darovita novinarka i kći ratnoga stradalnika iz Struge, šef KKV-ove tehnike ili majstor scene. Istina, veliku galamu izazvao je izbor na čelo KKV-a Valentine Ivanković Pelikan zbog formalnih propusta i neispunjavanja temeljnih natječajnih uvjeta, zbog njena umjetničkog obrtništva u Plesnom klubu „Tine“. Tu je i HDZ-ov prigovor njenu ocu Miši Ivankoviću, pravašu i SDP-u lojalnom vijećniku, što uz četvero najbližih nije zaposlio i nekoliko sekundarnih rođaka. Nije za to trebalo mijenjati sastav upravnoga vijeća i dvaput ponavljati natječaje kao u vrtiću Siska Staroga. Najplaćenija hrvatska gradonačelnica izrazite socijalne osjetljivosti ne traži milosti niti bi je ikom dala. Čak ni svom prethodniku Dinku Pintariću, koji se lani nudio da ostane raditi pravnički posao u Gradu, ali je odlučno odbijen. Otad, nezaposlen, jedva s obitelji opstaje. Danonoćno piše ponude, pozitivna odgovora niotkud. Bivši stranački savjetnici se ne javljaju i ne nude pomoć, a potencijalni poslodavci ne žele ga ni za skladištara.

BIVŠI GRADONAČELNIK HONORARNI GEODET

 Zato honorarno šumama nosi geodetske „pikete“ za izmjeru zemljišta.  S trudnom ženom, kojoj otkazom u Galeriji „Striegl“ prijeti gradonačelnica, uz ovrhe i druge nedaće, ne zna kamo će i kako dalje. A gradonačelnica KIB precizno izračunava da je „sisački Putin“ licemjeran, jer je tijekom 12-godišnjeg šefovanja gradom inkasirao 3 milijuna kuna. „S obitelji živi u luksuznom stanu, koji sam nije platio…“, dodaje željezna drugarica.  Ona će i dalje pomagati samo lojalnim skojevcima i socdemokratima novoga tipa. Sve do mogućega brzoga pada njene garniture… Ali, sugrađani snažne percepcije imaju pitanja i za obiteljsko-politički klan Ikić-Baničekovih. Virtualno, na internetskim forumima, pitaju na primjer koja je svrha samodopadnog „Sisačkoga vjesnika“, prije besplatnog kolorirana letka u A-5 formatu negoli glasila. Po stanovima i obiteljskim kućama distribuiraju ih inkasatori „Sisačkog vodovoda“. Dodaju potom da je neaktualni mjesečnik valjda namijenjen pronošenju slave crvenih prvoboraca. Za razliku od županije, gdje su „karamboleri“ službenih auta predsjednik Skupštine Željko Soldo i treći zamjenik županice iz Vukovara i Perne Bogdan Rkman, u Gradskoj vijećnici takvo iskustvo ima simpatični zamjenik Ikić Baničekove, Marko Krička. Ne zna općinstvo gdje je slupani auto i tko je platio popravak. Inače, neki su Siščani za volanom crvenoga „japanca“ navodno vidjeli i bračnoga druga Darka. Pitaju se znatiželjni NN-ovi koliko je novca ulupano u plaće dvostrukih pročelnika i povećanje njihovih koeficijenta. Nadalje, kako je gradonačelnica stekla dionice od čijih se dividendi može lagodno živjeti, kako je u Capragu dobila stan i kupila „clio“dok joj je mužić bio bez posla, koliko je novozaposlenih (kuku)rikavaca i ima li među njima ijedan Hrvat katolik… Za odgovore će, vjerujemo, biti vremena na već zaboravljenu „Chatu“.

LJETOVANJE NA KUPI

 Bez obzira na nestabilne vremenske prilike, makar i u drugoj polovici srpnja, ipak će početi dugo toplo ljeto. S njima i najčešća pitanja gdje i kako provesti makar i minimalnih nekoliko dana obiteljskoga godišnjega odmora i učeničkih ferija. Preskupi životni troškovi, osobito prehrane i režija, niske plaće sretnika koji ipak rade ili mjesečne mirovine radoholika. Čak i one navodno „povlaštene“ mirovine hrvatskih branitelja, koje financi uporno grickaju i tako nastoje začepiti ogromne kratere u državnom proračunu. Partizanske, nasljedne, pa ni one agresorskih srbijanskih (pod)oficira ne smiju se ni po koju cijenu rezati. I sve to, vele vlastodršci, prema preporukama majke Europe. U općem siromaštvu, u koje nas je uveo kleptoman, glumac domoljubac zapadnjačkih manira, dugoprsti  Sanader – a nastavila ekipa (s)tečajaca SDP-a i inih (kuku)rikavaca, naš osiromašeni i prometno izolirani grad, najbolje je vratiti običajima iz druge jugo-petoljetke. Cjelodnevnom sunčanju i kupanju na objema obalama, na „žutoj zemlji“ ušća Odre, Zibelu, Kopa beachu, Pogorelcu, Vrbini, Maureru ili bunarima stare Teslićke, ispod staklenog vidikovca Zdenka Marčelje. U ta skromna vremena bez vidnih socijalnih razlika i bahatih tajkuna, riječni je promet bio vrlo živ, pa i nizvodnim samotokom  trupaca. Drvene šiklje na vesla starog Pogorelčanina Ponikvara ili najboljega ribara s lijeve obale, ostarjela ukrajinskoga emigranta Sergeja, kupači i njihovi odvažni skokovi s kabina kormilarnica šlepova ili ronjenja ispod širokih trupova nikad nisu smetali njihovim posadama. I dok se stariji Siščani sa sjetom prisjećaju minulih desetljeća, onim mlađima valja preporučiti ljetovanje bez cestarina, boravišnih pristojbi i preskupa smještaja na Jadranu. Treba se žurno vratiti prozračno-zelenoj Kupi, koja  protječe  samim središtem gradske jezgre.

Premda vijest zaslužuje bolje mjesto,  kažimo kako je Sisak nedavno ostao bez jednog skromnog i samozatajnoga građanina. Riječ je o poznatom Trivi Petelinu (77) iz Klaoničke na Zelenjaku, umirovljenu rafinercu i vrsnom pečenjaru-ražnjaru tisuća odojaka i janjaca za kojekakve prigode Siščana. Srce mu nije izdržalo dugotrajnu bolest i mnogobrojna životna iskušenja. Od najranijeg djetinjstva u Bosanskoj Gradiški i ratnoga izbjeglištva u Kozari do sisačkog „logora“ za siročad i udomljavanja u plemenitoj obitelji bivšeg NDH-zrakoplovca s istočnog bojišta Emila Petelina. Iza rata, tihi i skromni Trivo pronašao je svoju biološku majku, ali sisačkoga poočima nije zaboravio. Vratio mu se, uza nj odškolovao i zaposlio, stekao obitelj. Prerana smrt sina jedinca Lahora i samoubilačka tragedija unuke, dovodili su ga do očaja. Takva ćemo ga zauvijek pamtiti, Laka mu bila hrvatska gruda. U Sisku i okolici bilo je još na stotine bivše djece kozaračke koju su od zloćudnoga režima zaštitili i othranili plemeniti građani i seljaci. Među najpoznatijima je na žalost već pokojni nastavnik Milan Gojković i bivši željezarac Perica Guskić, koji se za Domovinskoga rata našao na desnoj obali Une.