KOLUMNA STUPOVI DRUŠTVA

KOSOR OUT, BEZ KUKNJAVE

2. ožujka, 2013.

Piše: Srećko Jurdana

Predsjednik Josipović proglasio je zadnjih dana temeljnim hrvatskim problemom preveliku sklonost „kuknjavi“, koja se primjećuje kod hrvatskih građana. Ljudi nariču, umjesto da rade; za njih i državu bolje bi bilo da se manje žale, a više djeluju. Suze na stranu, kramp u ruke. Aferim. Može se zaključiti da je predsjednik s tom analitičkom izjavom na osobit način posljedicu pretvorio u uzrok. Ako se nekome učinilo da ljudi kukaju zato jer posla nema, mogao je sad shvatiti da posla nema zato jer ljudi kukaju.

KRUPNI KAPITAL

Neki sindikati doživjeli su taj predsjednički naputak kao vrhunski cinizam, i autoru uputili oštre kritike. U krugovima radničkih predstavnika shvatilo se to i kao jasna potvrda da vlast štiti krupni kapital – legalni, ilegalni, svejedno – a ostatak građana tretira kao redundantan društveni materijal koji voli ubijati vrijeme na jalovim izljevima emocija. Tvrdilo se i da je predsjednik izveo radikalan odmak od svoga odmjerenoga i opreznoga pristupa zbivanjima. U takvim doživljajima predsjednikove retorike uočava se i doza moralističkoga pretjerivanja. Može se pretpostaviti da je gospodin Josipović naprosto htio skrenuti javnu pažnju na nedostatak pragmatičnoga pristupa stvarnosti u Hrvatskoj. Ljudi očekuju da im elementarne probleme riješi netko odozgo, i bježe u jaukanje ako takvog nema. A nema ga, to je činjenica. Država nije u stanju osigurati egzistenciju svojim građanima, cijedi ih do zadnjeg atoma energije kako bi otplatila svoje dugove, i ljudima se loše piše ako se u takvim dramatičnim okolnostima ne nauče okretati prema samima sebi i vlastitim skrivenim sposobnostima opstanka. Izvjesno je da se ovdje radi o elementarnome pitanju opstanka, u kojem kukanje treba zamijeniti snaga. Josipovićeva izjava može se shvatiti i na taj način.

KOSOR S DOZOM ELEGANCIJE

Iako su se mnogi ranije voljeli sprdati s njezinom sklonošću melodrami, Jadranka Kosor – na primjer – uspjela je pokazati naciji kako se neugodna situacija može apsolvirati bez „kuknjave“. Svoj recentni odlazak iz partije-majke prihvatila je odmjereno, možda i s dozom elegancije. Koristeći borilačku tehniku „suda časti“, Tomislav Karamarko izbacio ju je iz HDZ-a kako bi stranku mogao slobodno reorijentirati prema zadrtim tuđmanoidima, i u njoj – na tim slavnim temeljima – uspostaviti svoju osobnu velevlast. Predočeni Karamarkov potez može se nazvati vrlo beskrupuloznim. Jadranka Kosor vratila ga je svojedobno u HDZ, kao trojanskoga konja – danas je očito. Bez obzira na svoju stvarnu ulogu i namjere, politički je on gospođi Kosor ostao nešto dužan. Osim toga, radi se ovdje o bivšoj predsjednici HDZ-a i bivšoj premijerki, koja je stranku i državu uspjela konsolidirati nakon Sanaderove naprasne ostavke.

Unijela je tada dozu mirnoće u turbulentnu društvenu aituaciju, uspostavila civilizirani dijalog s oporbom, povela uspješne pregovore s Europom i sa Slovenijom, marginalizirala sanaderovsku struju u HDZ-u, na kraju i državno pravosuđe dovela do funkcionalne razine na kojoj se kleptokratskog bivšeg premijera moglo uhapsiti zbog organizirane pljačke. Za sve te poteze koji su Hrvatsku na neki način učinili eurokompatibilnom, danas je gospođi Kosor stigla nagrada u obliku izbacivanja iz stranke, zato da bi Karamarko istu mogao „vratiti korijenima“. Ponašanje prema gospođi Kosor – brzopotezno uklanjanje bez ikakvoga suvisloga obrazloženja – nedvosmisleno pokazuje da je gospodin Karamarko odlučio nemilosrdno uništiti sve građanske rezidue u HDZ-u, uspostaviti „monolit“, internu vladavinu straha i vlastiti kult koji iz pozadine pothranjuje Miro Tuđman (kao novokreirani glavni partijski ideolog), i cijelu Hrvatsku – ako je moguće – u konačnici podrediti svojoj bizarnoj antieuropskoj i „antiglobalizacijskoj“ platformi.

Kako rekosmo, gospođa Kosor prihvatila je svoju partijsku sudbinu bez „kuknjave“, u skladu s Josipovićevim praktičnim  sugestijama, zaključio bi humorist. Ponašanje Karamarka i njegovih tuđmanoekstremista prema njoj indikativno je za nacionalnu ulogu HDZ-a u budućnosti. Na drugoj strani, njezina uloga na stranačko-parlamentarnoj sceni ne poništava se s paušalnim izbacivanjem iz stranke. Neki stari članovi konsternirani su radikalizmom Karamarkove protureformacije, eliminacijom građana i neofavoriziranjem pretvorbenih bandita. Karamarko se može ekskluzivno okružiti istomišljenicima, ali to će biti sve tanji krug, kojem će Jadranka Kosor – u parlamentu i šire – trajno predstavljati prijetnju.