KORUGA: KONCERTI NA GRIČU UOČI 68. SEZONE ZAGREBAČKIH SOLISTA

KORUGA: KONCERTI NA GRIČU UOČI 68. SEZONE ZAGREBAČKIH SOLISTA

11. rujna, 2021.

 

Piše: Igor Koruga

Na besplatne večernje koncerte, uoči svoje šezdeset i osme sezone u HGZ-u, posljednje za kontrabasista Marija Ivelju i uobičajene za tumačenje djela Paganinija, Tartinija, Haydna, Schuberta, Mendelssohna, Čajkovskog, Janačeka i primjerice Elgara, Zagrebački solisti pozvali su sve one zainteresirane za upoznavanje suvremenih strujanja u svijetu duha i (izvedbene) umjetnosti, u svoj gornjogradski dom, pokraj crkve sv. Marka, u ponedjeljak 6. rujna i u srijedu 8. rujna 2021. godine, oba dana od 21 sat. Međutim, umjesto da se udovoljilo onima koji su bili željni vrsnog komornog muziciranja i zvuka inače vrlo uglednog zagrebačkog ansambla, ondje se radilo o, rekao bih, relativno ugođenoj svirci koja nije polučila veći uspjeh. Moguće je da su djela skladatelja koje su nekoć smatrali genijima bila s jedne strane nerazumljiva, a s druge teško izvediva. No, pomislimo li na (pret)klasične i romantične glazbenike poput Luke Sorkočevića (1734-1789), Antonija Vivaldija (1678-1741), Franza Schuberta (1797-1828), Petra Iljiča Čajkovskog (1840-1893) i Edvarda Griega (1843-1907), te popularne poput Astora Piazzolle (1921.1992) i Scotta Joplina (1868-1917), teško je povjerovati išta slično. Pribrojimo li svemu i izostanak koncertnog majstora Sretena Krstića, na oba nastupa, i netom završeno neradno ljeto, malo je toga pogodovalo najvišim očekivanjima i najstrožim principima, bez opravdanja. Pitanje je, dakle, u čemu se moglo zdušno uživati?

Elegancija Sorkočevićeve simfonije

U redu, moglo se, i to podosta, barem u izvedbi Sorkočevićeve Treće simfonije, jedne od prvih napisanih u Hrvatskoj za potrebe tadašnjeg Kneževog orkestra, ali i za kućnu razonodu. Trostavačnu minijaturu u D-duru, u duhu mannheimske škole i takozvanog empfindsamer stila, a zapravo pisanu amaterskom rukom poklisara Dubrovačke Republike i poznanika Glucka, Mozarta i Haydna koji je svoj život okončao bacivši se kroz okno jedne dubrovačke palače, zagrebački su gudači opisali onako kako se to od njih i očekivalo. A očekivalo se puno upravo stoga što su Sorkočevićeve simfonije, danas često u reviziji i numerizaciji profesora Stjepana Šuleka (1914-1986), bile i ostale njihov naširoko poznati, temeljni repertoar. Vedar karakter djela, mislim izvornog i nerevidiranog, otpočetka je otkrio posve preglednu glazbenu gramatiku, nepotpuni sonatni oblik bez provedbe (Allegro), jednu temu te violine kao tumače radnje u pratnji ostalih gudača koji nisu imali samostalnih uloga. Sorkočevićevi grijesi u harmoniziranju i vođenju glasova bili su nezamjetni, pa se svojom neposrednom ljepotom, suptilnošću i elegancijom nametnuo melodijski prepoznatljivi umjereni stavak (Andante) čiji se intimni ton ubrzo pretočio u poletni finale (Presto), u 6/8 mjeri savršenoj za jasna tumačenja rijetkih, ali vrlo efektnih imitacijskih i ritmičkih pojedinosti.

Pod rokoko perikom

Zanimljivošću je obilovala i neoklasicistička predstava Holberg suite, Fra Holbergs tid (iz Holbergovog vremena), op. 40, Edvarda Hagerupa Griega (1843-1907), odnosno predstava vježbi ¨prikrivanja vlastite osobnosti¨ u kojima se norveški skladatelj posebno trudio pronaći svoj glas pod, kako je sam rekao, rokoko perikom. Mješavina ranobaroknih plesnih stavaka Solistima je dala širok prostor za slobodnu interpretaciju, između ostalog, i francuskih i talijanskih obilježja skladateljskih rukopisa Scarlattija, Bacha, Händela, Couperina i Rameaua. Znakovito izvođenje moglo se pripisati živahnom Preludiju s lirskom melodijom nad ritmičkim ostinatom, plesnoj Sarabandi sa zborskim gudačkim harmonijama te posebice ostinatnom Airu kojega, zbog profinjene melodije i u violinama i u violončelima, mnogi smatraju jednim od najljepših instrumentalnih stavaka ikada napisanih. U konačnici, ne bi li sve bilo preakademski, obje su večeri ponudile i ležernije sadržaje. Ponajprije one iz pera afro-američkog skladatelja Scotta Joplina, poznatog po ragtime skladbama ¨Maple Leaf Rag¨ i ¨The Entertainer¨ koje nekim slučajem nisu bile izvedene, ali i druge, iz pera argentinskog skladatelja, svirača bandoneona i aranžera, Astora Piazzolle, čuvenog po tango skladbi ¨Libertango¨, koju su pak zagrebački gudači odsvirali, ali tek u dodatku. T

 

 

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code