Piše: Igor Koruga
Iz ovogodišnje blistave serije ljetnih koncerata Scene Amadeo, u gornjogradskom Atriju Klovićevih dvora, teško se mogao izdvojiti samo jedan, jer su umjetnici poput Vide Meić, Matije Dedića, Sandre Bagarić, Darka Domitrovića, pojedinaca iz More Love Ensemblea, zamalo i Lovre Marušića, Miroslava Tadića, Yvette Holzwarth, Tedija Spalata, Ante Gele, Aljoše Jurinića, Petrita Çekua, Maka Grgića, Nine Ćorić, članova Tamburaškog orkestra HRT-a, Drage Diklića, Amálie Baraone i Viktora Garbelotta, povedeni dobrotom organizatora i ljetnim ugođajem, naj(razno)vrsnije iznijeli svoje dobro pripremljene cjelovečernje programe. Dobru organizaciju festivala pratilo je i blagodatno vrijeme, do samoga kraja, odnosno do tradicionalnog koncerta u korist akcije Korak u život, koja se od 2008. godine do danas pretvorila u jedan od najuspješnijih i najdugovječnijih humanitarnih projekata organiziranih na ovim prostorima. Potaknut dugoročnim plemenitim ciljevima, Korak u život je pokrenuo Rotary klub Zagreb Kaptol, sa ciljem omogućavanja nastavka akademskog obrazovanja djeci bez odgovarajuće skrbi, po završetku njihova srednjoškolskog, ili gimnazijskog obrazovanja.
Ove godine Jimmy
U brojkama, dakle, Korak u život je, uz pomoć Scene Amadeo i drugih donatora, u minulih petnaestak godina skupio oko četiri milijuna eura, za preko 290 petogodišnjih sipendija čiji je mjesečni iznos dosegnuo današnjih 400 eura, ili, na petogodišnjoj razini, gotovo 24 tisuće eura godišnje, odnosnih na preko dvjestotinjak unaprijed zakinute djece, što iz Domova za nezbrinutu djecu, a što iz udomiteljskih obitelji. Doduše, naša najprominentnija klupska kazališno-glazbena scena (Amadeo), na čelu s Nenadom Jandrićem, dobrotvornosti se priključila sedam godina kasnije, već na prvi poticaj prijatelja i članova Rotary kluba Zagreb Kaptol – poznatog slikara Vatroslava Kuliša i Mladena Gajskog, pridonijevši time, uvelike, (i) medijskoj istaknutosti humanitarne akcije. Stoga su s umjetničke strane tijekom godina u svemu sudjelovali, najprije Arsen Dedić koji je nažalost iste 2015. godine nesrećom preminuo, a onda i Zagrebački solisti s gitaristom Petritom Çekuom, pijanist Aljoša Jurinić, pjevač Toni Cetinski, pijanist i skladatelj Matej Meštrović, svestrani glazbenik Drago Diklić i drugi. Časnom nizu ove se godine pridružio i čovjek velikog srca, duha i još većeg iskustva stečenog tijekom tko zna koliko godina profesionalnog djelovanja, zbiljska glazbena legenda, Stjepan Jimmy Stanić (1929).
Gošća i supruga
Nastup dogovoren u nedjelju, 10. rujna 2023. godine od 20.30 sati, započeo je uobičajenih nekoliko minuta kasnije, nakon što se unaprijed oduševljena publika smjestila unutar prepunog Atrija, s poklonjenim Kuliševim grafikama u vlastitim naručjima. Jimmyjeve interpretativne vrline, njegov već potamnjeli, lagani bariton, (ne)naglašeni vokalni swing i inteligentno akcentiranje bitnoga odlično su pratilli i dopunjavali pijanist Hrvoje Galler (1976), gitarist Mario Igrec (1959) i bas gitarist Nenad Jura Vrandečić (1958), u formi jazz trija (bez bubnja). Istinski doživljaj davne i vrijedne zagrebačke prošlosti započeo je s izvedbom skladbe iz 1941. godine, ‘Deed I do (Rose-Hirsch), obogaćene laganim scattingom i odmjerenim instrumentalnim improvizacijama, na način na koji su bili osmišljeni i sljedeći hitovi poput That’s Amore (Brooks-Warren) i Mimi (Stanić). Stanićeva neupitna karizma, osobnost, dar, smisao za folklor, ali i za izrazito elastičan ples oko izvorne melodijske linije, saželi su se u jednoj od najljepših pjesama, Dok sem bil ja dečko mlad (trad.), što je publika učas i prepoznala, sudeći po najizdašnijem pljesku. S uvodom u Moju kobilu Suzy (Stanić-Doležal) Jimmy je prešao na drugi dio koncerta, na 1942, 1943 i 1944. godinu (jer se, po njemu, 1945. prestalo pjevati) te na malo nespretan doziv svoje gošće večeri i supruge, Barbare Stanić. S njom je, potom, širokogrudno izveo skladbe Smoky (Stanić), Noćas (Golz-Markez) iz kultnog filma Tko pjeva zlo ne misli (Golik), Kukavica (Jankovec-Erceg) i Dimnjačar (Gill-Gill). U svemu tome bilo je, naravno, poznatih pošalica i tobožnjih Barbarinih intervjua s Jimmyjem koji su se dijelu publike mogli učiniti predugim, jer je ono što je preostalo, a što je u tom slučaju moglo biti i opširnije, bilo opet zadivljujuće i povezano s nekadašnjom besprijekornošću, čistoćom Stanićeva izraza, ili, drugim riječima, s odličnim izvedbama lakonične Mame Inez (Stanić), ili, pak, vječne balade Prolazi sve (Körbler-Stanić). Stanić se naposljetku odvažio i na jedan bis te na iznenađujuće srdačan ispraćaj publike, u društvu supruge, doličan kraju ljetnog fesivala i ustaljen kod negdašnje, profinjene i nažalost sve rjeđe, davno obrazovane zagrebačke gospode. T
Još nema komentara
Uskoči u raspravuNema komentara!
Počnite s raspravom.