GLAVNE TEME

RASPLAKALE SU ME MOJE PJESME NA PORTALU “TJEDNO”

23. svibnja, 2011.

Ćiru ovih dana očekuje teška operacija

Kinezi ispratili Ćiru na operaciju u Zagreb kao što su nekada ispraćali Tita!

Piše:Zoran Milanović

Kada su Kinezi saznali da neosporni vođa njihove Olimpijske nogometne reprezentacije Miroslav Ćiro Blažević ima rak kože, te da se mora podvrgnuti složenom kirurškom zahvatu, svi su kao jedan, od državnog vrha do običnog građanina, inzistirali da se legendarni trener operira kod njih. “Ovdje ćemo te držati kao malo vode na dlanu, imat ćeš najbolju njegu na svijetu, samo ostani kod nas i opet ćeš biti onaj nepobjedivi Ćiro sa stotinu života”, uvjeravali su našega trenera čelnici njihova nogometnog saveza, brojni ministri i političari, kao i mnogi građani koji su zavoljeli Ćiru kao nekoga najrođenijeg. S takvim emocijama legendarni trener je doputovao u Zagreb na operaciju melanoma, vidno zabrinut, ali čim smo se našli na Cvjetnom, optimistično je izjavio: “Ne boj se, sine, pobjedit će Ćiro i u ovoj utakmici. Ako sam pobijedio rak prostate prije sedam godina, pobijedit ću i sada.”

No, iznenadno Ćirino ukazanje u centru Zagreba ponukalo je brojne građane da mu priđu, stisnu ruku i poruče: “Ćiro, pobjedniče, ozdravi nam što prije!” Tolika ljubav njegovih sugrađana vidno ga je potresla pa je, ne skrivajući suze, započeo svoju priču.

“A kako sam se samo rasplakao, sine moj, kada sam vidio svoje pjesme na vašem portalu! Na djecu ti se kunem, ganuli ste me do suza. Ma gdje ih samo nađe! Skoro sam potpuno zaboravio na njih i zbog toga sam posebno zahvalan, jer me te pjesme vraćaju u neka ljepša vremena i bude mi drage uspomene. Ali tekst koji ste napisali o meni kao pjesniku definitivno mi je natjerao suze na oči”, bez uvijanja nam je priznao najveći hrvatski trener. Pitali smo ga ima li još negdje  zaboravljenih ljubavnih pjesama, a on nam je kroz smiješak tajnovito odgovorio: “Jako volim poeziju, a kada sam posebno raspoložen, kada padnem u sevdah, kako kažu u mojoj Bosni, u meni se probudi neka pjesnička duša. Tko zna, možda nakon operacije i još jedne životne pobjede skupim sve svoje pjesme u jednu zbirku i podarim ih ovim divnim ljudima.”

Dobri poznavatelji Ćirina lika i djela kažu da je legendarni trener izuzetno osjetljiva i romantična duša. Da često, kada padne u specijalno raspoloženje ili kada ga preplavi melankolija, uzme gitaru u ruke i zasvira, a oni koji imaju privilegiju to slušati ostanu u transu. Ne mogu vjerovati da se nogometni virtuoz u trenu može transformirati u virtuoza na gitari. “Vaš tata Ćiro ima još puno toga za reći, otvorit vam dušu i iznijeti na svjetlo dana i one najskrivenije tajne moje duše. No, prvo moram pobijediti ovu opaku bolest, a ljubav svih vas garancija mi je da ću u tome uspjeti”, optimističan je Ćiro.

Otkrio nam je i s koliko je ljubavi bio obasut posljednjih dana provedenih u Kini, jer toliku čast koju su mu ukazali tamošnji stanovnici u dosadašnjem životu još nije doživio. “Sine moj, oni me naprosto obožavaju. Ne daju da se njihovom Ćiri nešto dogodi. Oni bi najsretniji bili da sam se tamo operirao, jer me svi doživljavaju kao njihovu istinsku vrednotu.” Oni koji su imali priliku pratiti Ćiru u njegovoj novoj nogometnoj misiji u Kini tvrde da je on već sada uspio postati popularniji nego što je to nekada bio vođa jugoslavenskih komunista Josip Broz Tito, ali i obožavaniji od samog Valtera (Bate Živojinovića, nekada najpopularnijega jugoslavenskog glumca koji je glumio Valtera u, za Kineze, kultnom filmu ‘Valter brani Sarajevo’). Taj film do sada je odgledalo na stotine milijuna Kineza, a nije mali broj onih koji su Valtera gledali i po stotinu puta, pa je u tom kontekstu Ćirin uspjeh još i veći jer je u rekordno kratkom roku uspio ‘zaluditi’ najmnogoljudniju naciju na svijetu.

“U Kini, kao i u svakoj drugoj zemlji gdje sam bio  trener, znaju cijeniti uspjeh. Jedino u našoj lijepoj Hrvatskoj uspjeh ti, sine moj, nikako ne mogu oprostiti. Najbolje sam to osjetio na svojoj koži. Razmišljajući o tome u zadnje vrijeme stalno mi se mota po glavi ona Ciceronova mudrost: ‘Gdje mi je dobro tu mi je i domovina!’ Da se razumijemo, ja svoju domovinu Hrvatsku ne bih mijenjao ni za što, ali ruku na srce, u svakoj drugoj zemlji gdje sam bio trener više su me cijenili i poštovali nego li u Lijepoj našoj”, pomalo s gorčinom u glasu kaže Ćiro.

“Ali unatoč svemu tome, iz svega ovoga izaći ću još jači. U meni ima snage za još mnoge izazove, a svi divni ljudi koji su u ovom teškom času sa mnom istinski su to i zaslužili. Zato im obećavam da ih njihov Ćiro ni ovaj put neće ni razočarati ni iznevjeriti!”