KORUGA: I RIJEKA IMA PRAVIH UMJETNIKA, ZAPAMTITE IME MATEJ MIJALIĆ

KORUGA: I RIJEKA IMA PRAVIH UMJETNIKA, ZAPAMTITE IME MATEJ MIJALIĆ

1. listopada, 2020.
Print Friendly, PDF & Email

Piše: Igor Koruga

Poput velikih umjetničkih djela i duboki osjećaji imaju veće značenje od onoga što svjesno iskazuju. Veliki osjećaji najčešće proizlaze iz navike djelovanja i mišljenja, a u sebi nose cijeli jedan svemir, blistav ili bijedan. Ono što je istinitije za emocije, razumu je u osnovi neodređeno, zbrkano i udaljeno, jer on, takav kakav jest, prirodno traga za ogoljenom vrijednošću svih pojava. Ocrtati svijet iracionalnih umjetničkih stremljenja, procijeniti ih, u nekom smislu ujediniti i protumačiti mogu samo oni najuporniji, a potom i najdarovitiji. Tim gotovo apsurdnim poslom ovih su se dana intenzivno bavili umjetnici u Samoboru, u sklopu 45. izdanja Samoborske glazbene jeseni (SGJ) i 17. izdanja Međunarodnog natjecanja mladih glazbenih umjetnika (do 28 godina) Ferdo Livadić.

U završnici

Govoreći o natjecanju, riječ je bila o mladim i otvorenim glazbenicima, sklonima eksperimentu i uvjerenima u svoju hrabrost i prosudbu. Privilegij mladosti očitovao se i u izravnijem pristupu slobodno odabranim djelima, bez zadrške i bez pretjerano dalekog hoda od ruba kojeg je, zna se, opasno i nečasno dodirnuti. Završnica natjecanja trajala je dva dana, 27.-28. rujna 2020, tijekom kojih je pred publikom i prosudbenom komisijom bilo osmišljeno šest cjelovečernjih koncertnih nastupa, od 17, 18 i 19 sati, u trajanju od otprilike 45 minuta, s obvezom izvođenja makar jedne skladbe iz kajdanke bilo kojeg hrvatskog skladatelja. Komisiju su predstavljali skladatelj i umjetnički ravnatelj SGJ Srećko Bradić, dirigent Tomislav Fačini, muzikologinja Ivana Kocelj, dirigent Zdravko Šljivac i oboist Branko Mihanović, a do završnice natjecanja došli su klavirist Ivan Petrović-Poljak (2004), violinist Matej Mijalić (2000), harfistica Veronika Ćiković (1997), klaviristica Mia Pečnik (2000), flautistica Lucija Stilinović (1995) i harmonikašica Martina Jembrišak (1995).

Neopterećen savršenstvom i grizodušjem

S obzirom na to da postoji samo jedan moral, sud, koji si osobno mogu dopustiti, a to je onaj koji je nerazlučiv od Boga i koji je propisan iznutra, izrazit ću svoje mišljenje i reći da je Riječanin Matej Mijalić djelovao najupečatljivije, najuvjerljivije i najsuverenije na sceni. Izbor (mi) nije bio težak, jer se upravo on; krepostan iz hira, lucidan, nepredvidljiv, krcat mogućnostima te neopterećen savršenstvom i grizodušjem, izdvojio od ostalih. Ljudsku komponentu, što se pojedinih intonacijskih mikroklizanja tiče, pokazao je u Brahmsovom Koncertu za violinu i orkestar u D-duru, op. 77, dok je beskompromisan pristup, posve tipičan za najdarovitije studente Leonida Sorokowa, sačuvao za virtuozne izvedbe vrlo zahtjevne Treće sonate za violinu u d-molu, Ballade, Eugènea Ysaÿea i razigranih Paganinijevih Varijacija na Nel cor piu non mi sento. Pogled na publiku potvrdio je isto, jer je do posljednje odsvirane note bilo jasno da se između ostalog odvija i preko mjere neobjašnjiv, rekao bih, iluzionistički nastup. Živopisnim izvedbama predstavili su se i ostali finalisti, posebno harmonikašica Martina Jembrišak koja se naprosto usudila u cijelosti izvesti Mosorgskijeve Slike s izložbe kao i flautistica Lucija Stilinović koja je svoj temeljito oblikovani, promišljeni i uvježbani nastup, urešen vrhunskom klavirskom pratnjom Zrinke Ivančić-Cikojević, polirano iznijela pred oduševljenu prosudbenu komisiju.

Laureati

Nakon prospavane noći Svečanost proglašenja pobjednika zbila se u crkvi sv. Anastazije, u utorak 29. rujna od 20 sati, uoči cjelovečernjeg koncerta prošogodišnjih pobjednika Trija Eusebius. Komisija je u prijateljskom jednoglasju zaključila da je glavnu nagradu Ferdo Livadić za najbolju umjetničku osobnost zaslužila flautistica Lucija Stilinović, a utješnu nagradu Grada Samobora i Hrvatskog društva skladatelja za najbolju izvedbu djela hrvatskog skladatelja klaviristica Mia Pečnik. Postojeće stanje, nezahvalno spram prošlog i gluho spram opomena, prihvatilo je četvero nenagrađenih sudionika, ali i općinstvo koje je u nastavku večeri uživalo u suverenoj svirci violinistice Eve Šulić (1997), violončelistice Tonke Javorović (1998) i impresivnog klavirista Davida Vukovića (1996). Svečarski programski niz otkrio je detalje praizvedbe Za njih troje, Silvija Foretića, skladbe Espressioni notturne, Petra Bergama, vehementne skice Zovu me Tryor, Dubravka Detonija i fenomenalnog Klavirskog trija u e-molu, br. 2, op. 67, Dmitrija Šostakoviča. T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

<