Piše: Igor Koruga
U dijelu godine u kojem obično prevladavaju završni koncerti pojedinih cjelogodišnjih ciklusa kao i glazbeničke muke u smislu izvjesnosti umora i bezvolje, zbila su se u nepuna tri dana dva neobična događanja. Prvo, Anabasis – Grand finale, osmišljeno u dvorani Václav Huml zagrebačke Muzičke akademije u utorak 23. svibnja od 19 sati, i drugo, obljetničko, četvrto unutar ciklusa Kanconijer Zbora i Simfonijskog orkestra HRT-a, upriličeno u Velikom Lisinskom u četvrtak 25. svibnja 2023. godine od 19:30 sati.
Način razmišljanja
Na takozvanom velikom finalu mnoštvo je svirača, pretežno studenata s raznih odsjeka Muzičke akademije, iznijelo vlastite vizije skladbi promjenjivih dojmova Johanna Sebastiana Bacha (1685-1750), Josepha Haydna (1732-1809), Josefa Gabriela Rheinbergera (1839-1901), Felixa Mendelssohna Bartholdyja (1809-1847), Julesa Grisona (1842-1896), Petra Ebena (1929-2007) i Tomasa Albinonija (1671-1751), koje su u pravilu razlučile osobnu vještinu i način muziciranja, a iznimno i način razmišljanja. To se, naime, i očekivalo od nesvršenih studenata glazbe, iz razreda red. prof. art. Ljerke Očić, red. prof. art. Laure Vadjon i doc. art. Jelene Očić, no srećom, dogodilo se i to da su se pojedin(c)i uspješno i tankoćutno oduprli pedagoškoj tradiciji koja povijest i suvremenost glazbene umjetnosti propituje iz prilično arhaičnih, kanonskih i neelastičnih perspektiva, (na tom stupnju obrazovanja) moguće iz posve opravdanih razloga. Veliku većinu mladih glazbenika, prisutnu u izvedbama Sonate za violinu i čembalo u c-molu, BWV 1017, Klavirskog trija u G-duru, Hob. XV:25, Agitata iz Rheinbergerove Sonate br. 11, op. 148, Mendelssohnovog Gudačkog kvarteta u f-molu, op. 80, Grisonove Toccate u F-duru, Ebenovog Moto ostinata iz ciklusa Musica Dominicalis i Albinonijve arije Vien con nuova orribil guerra iz opere La Statira, krasila je, dakle, vještina i preciznost, pogotovo u odnosu na koleg(ic)e unutar sastava. Međutim, kako već naglasih, osobitu inicijativu ipak su pokazali violončelist Vid Krpan te, naročito, čembalist Benjamin Pölhe, koji su nadišli zamke prekontroliranosti i monotonije uhvativši se u koštac s izazovima suosjećanja, asistiranja, sugeriranja i ravnovjesja općenito.
Carmina Krležiana
Uvid u narav izazova dva su dana kasnije, na koncertu u Lisinskom, imali i pjevači Oratorijskog zbora Crkve sv. Marka, Cantores sancti Marci, uključeni u veliki zbor sa Zborom HRT-a i u tumačenje peterostavačne Mise a quattro voci, ili Mise di Gloria, velikog talijanskog opernog skladatelja Giacoma Puccinija (1858-1924). Na tom koncertu, posvećenom 75. rođendanu Frane Paraća, Puccinijevom uspješnom duhovnom djelu nije bilo potrebno mnogo, niti od uglednih solista, tenora Mattea Ivana Rašića (1999) i basa Tonija Nežića (1991), da bi zablistalo punim bogatstvom oblikovnih sposobnosti, kojim je tada mlađahni Talijan već uspio nadvisiti svoje prethodnike. Riječ je bila o ranoj crkvenoj skladbi, zasnovanoj na tradiciji liturgijske glazbe 19. stoljeća, pomno proučenim Verdijevim orkestralnim partiturama, motetu Plaudite populi i Credu, kraćim, javnosti već prije izloženim formama. Odlično su bili prezentirani i dijelovi stavaka Kyrie i Agnus Dei, kasnije priloženi prvom činu opere Edgar, odnosno drugom činu opere Manon Lescaut. Budući Puccinijevi operni radovi očitovali su se i u dojmljivim pasažima intenzivne dramatike (Credo), još izrazitije u velebnoj Gloriji, a najelegantnije u britkom, završnom Agnus Deiju. Rođendanska čestitka sadržavala je i Valcer trenutka iz Tihe glazbe, za gudače te Molitvu za Ukrajinu, za mješoviti zbor a cappella, ukrajinskog skladatelja Valentina Silvestrova (1937) kojeg su i Alfred Schnittke (1934-1998) i Arvo Pärt (1935) nazvali ¨jednim od najvećih skladatelja današnjice¨. Konačno je došla na red i Paraćeva Carmina Krležiana, cjelovita, četverostavačna suita iz baleta, za recitatora (Danijela Ljuboju, 1975), mješoviti zbor i simfonijski orkestar, koja je sa svojim epskim momentima, uzletima i previranjima, bila odnosnija na dramatiku pojedinih proznih djela nego na neponovljivu sintagmu većine Krležinih rečenica. T
Još nema komentara
Uskoči u raspravuNema komentara!
Počnite s raspravom.