KOLUMNA METAMUZIKA KOLUMNE

KONCERT POSVEĆEN RAZVOJU KLAVIRA OD MONOKORDA DO SUVREMENOG KLAVIRA

22. svibnja, 2018.

Piše: Igor Koruga

U posljednjih dvadesetak godina u nas je došlo do dubokih društvenih i kulturnih promjena. Tragovi jednostavnije situacije iz bivše države ubrzo su nestali pod pritiskom demokratskih promjena koje su burno tekle, a u čiju je orbitu svom silinom ušla posve nezrela Republika Hrvatska. Današnji položaj većeg dijela hrvatskog pučanstva ne razlikuje se bitno od položaja u kojem se nalazi pažnje vrijedna kultura. Dojam ojađenosti i iscrpljenosti ne može se nikako poreći, užasavajući idiotizmi pseudokulture pritišću nas svakim danom sve više, a ključni nedostatak stila moguće je objasniti jedino preko sintagme prevelikog odvajanja umjetnosti od stvarnosti. Mnogi su mišljenja da su bolja vremena već prošla, da se kotač vremena prebrzo zavrtio, to jest, da se, ispod plašta prividnog izobilja i sjaja jeftinog zabavnog parka (za odrasle), već odavno stvorila predimenzionirana kritična masa. Današnji liberalni, kapitalistički procesi izjednačili su se s nekadašnjim totalitarnim, barem u svojoj kulturnoj nuspojavi vezanoj uz stvaranje nove psihičke stvarnosti i novog realizma u dijelu intelektualnog kruga koji nije zaboravio kritički promišljati. Stvorile su se subverzivne grupice koje, predvođene pojedincima, rade na promociji nečeg novog, još neistraženog i komercijalno neopterećenog, u smislu utvrđivanja svoje trenutne razvojne faze i otvaranja prema istomišljenicima. Jedna takva, povezana s Arheološkim muzejom u Zagrebu, odnosno s njegovim Glazbenim salonom na prvome katu velebne palače Vranyczany-Hafner na Trgu Nikole Šubića Zrinskog 19, te s glazbenim producentom i publicistom Krešimirom Mihelićem, tijekom svibnja je organizirala dvije neobično zanimljive priredbe.

Kroz povijest i građu

Prva je prošla vrlo zapaženo, u petak 4. svibnja u 20 sati, u formi multimedijalne prezentacije pijanista i docenta na Katedri za klavir Muzičke akademije Univerziteta u Istočnom Sarajevu, Bartolomeja Stankovića (1988), koji je na sažet i pregledan način uspio predstaviti razvoj klavira – od monokorda preko polikorda, klavikorda, virginala i spineta do čembala, prvog Cristoforijevog klavira i današnjeg suvremenog klavira – uz poseban osvrt na utjecaj velikih pijanista i skladatelja na taj isti razvoj. Dio izlaganja pod imenom ¨Klavir – kroz povijest i građu¨ bio je posvećen i mehanizmima za proizvodnju tona što se, prema Stankoviću, pokazalo nepoznatim i nekim školovanim pijanistima. Riječi je bilo i o razlici između bečke i engleske mehanike, o funkciji pedala s kojima se postižu točno određene tonske teksture te o instrumentima kao simbolima svjetonazora glazbeno-povijesnih, ili čak idejno-povijesnih epoha.

Zvuk zabranjenog

Kopija instrumenta najpoznatijeg bečkog graditelja klavira, Antona Waltera (1752-1826), ¨Walter und Sohn¨, Beč 1803 (Paul McNulty, Divišov 2008), na kakvom su u izvornom obliku muzicirali Mozart i Beethoven, bila je predstavljena na idućoj interesantnoj predstavi u Arheološkom muzeju u kojem je, u petak 18. svibnja u 20 sati, naš Hrvoje Jugović (1965), virtuoz na povijesnim klavirima, obrazovan na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Jurice Muraia (1927-1999) i na Bečkom Muzičkom univerzitetu u klasi prof. Noela Floresa (1935-2012), vrsno iznio Sonatu u f-molu, op. 13, br. 6, Muzia Clementija (1752-1832), Sonate u Es-duru, op. 7, i u C-duru, op. 53 ¨Waldstein¨, Ludwiga van Beethovena (1770-1827), Sonatu u A-duru, Luke Sorkočevića (1734-1789), te Sonate u A-duru, K. 208, i u a-molu, K. 175, Domenica Scarlattija (1685-1757). Djela spomenutih velikana bila su pisana pod međusobnim utjecajem njih samih (Scarlatti), ali i pod utjecajem G.F. Händela (1685-1759), J.S. Bacha (1685-1750) i F. Chopina (1810-1814), redom autora koje je nadahnula glazba gitanosa, uličnih muzičara ciganskog porijekla, ispunjena orijentalnim, židovskim i arapskim melosom kao i poletnim španjolskim ritmom. Stekavši epitet ¨Zvuk zabranjenog¨ i antipatiju tadašnje španjolske inkvizicije, djela se nisu previše eksponirala, mada ih je u svom domu vrlo rado svirala Scarlattijeva učenica od rane mladosti, španjolska kraljica Maria Barbara (1711-1758). T