Piše: Saša Radović
Darko je stigao iz snježnog Zagreba u sunčanu Premanturu. Kasna jutarnja kava.
– Siguran sam barem za četiri naša europarlamentarca – kaže Darko i nabraja. – Pusićka, Jakovčić, Ruža Tomašić, Šuica!
– Ma, ne! – odgovaram i nastavljam. – Ima preko 300 kandidata, tu su izbori, ništa nije sigurno…
– Uvijek si bio naivan – reče on i nastavi. – Pregovori su dugo trajali, bilo je trgovanja, pa i ucjena, no sve je završeno. Zna se!
STRATEZI S MARKOVA TRGA
Klimam glavom u nevjerici. Darko nastavlja.
– Svega je 12 mjesta, a treba udomiti i nagraditi mnoge zaslužne.
– Mjesečno 8 tisuća eura, nije loše – kažem.
– Nije samo osam. Svi naši budući europarlamentarci imaju Tuđmanovu i Sanaderovu školu, bez obzira iz koje stranke dolazili. Dobro će naplatiti utjecaje, a vjerojatno i kakve konkretne, milijunske poslove – odgovori on.
– Ipak sumnjam u tvoju teoriju urote. Izbori su…
– Opet govoriš gluposti – prekine me Darko i nastavi. – Stratezi s Markovog trga također su školovani. Sve su to učenici Josipa Manolića moskovskog studenta NKVD (sovjetska tajna služba, op. au.). Od 1990. do danas, svi hrvatski izbori su obična farsa, zamagljivanje očiju naivnom puku.
– Pa zašto onda trošiti 85 naših milijuna koliko stoje izbori i još brdo milijuna na izborne kampanje stranačkih i inih lista?
– Farsa, dragi prijatelju, zamagljivanje, igre lukavih! Treba pred Europom pokazati hrvatsku demokraciju – kaže on i nastavlja. – Bit će lako. Na izbore će izaći vrlo mali postotak građana. Uz one mrtve i lažne glasače stratezi će brzo završiti posao.
– Koliko ima tih lažnih glasača, i ima li ih uopće? – pitam.
– Ima ih! Po nekim podacima ima oko 500.000 lažnjaka, po nekima čak do 970.000. S tim glasovima bi moja punica smijenila i Ivu Josipovića, ako treba – odgovori on sa smiješkom.
Stanka. Ispijamo kave. Uz zubato proljetno sunce ugodna je toplina šalice u ruci.
– Ako si u pravu, ne služi nam na čast – nastavljam razgovor. – Ruža Tomašić proslavila se svojim naci nastupom, ali ne znam njezino imovno stanje. No, ostali koje si nabrojio, bezobrazno su bogati. Jasno, u pitanju je crni kapital, korupcija, kriminal… Vesna Pusić zatajila je inozemne firme i znatne nekretnine. Šuica je prije mandata imala stari renault 4 i derutni stan u neboderu. Danas je njezina imovina procijenjena na 8 milijuna eura. A, tek Jakovčić…
– Misliš da Nino ima još više? – prekine me pitanjem.
– Auh, taj je dobro potkožen, težak, debeo, shvati kako hoćeš. Iza svih istarskih mega afera stoji Ivan Jakovčić. Radi se o „poslovima“ mjerenim stotinama milijuna. Samo u aferi „Dajla“ zavrtjelo se 500.000.000 kuna. Rockwool je navodno za svoju lokaciju isplatio 25,2 milijuna eura mita.
ŠVEDSKA MINISTRICA I DJEČJE PELENE
Opet stanka. Ne ćemo još dugo izdržati na terasi. Hladno je.
– Misliš da je u Europi bolje! – reče Darko i nastavi. – I tamo kradu i koriste svoje službene položaje.
– Hm, svi znaju kako je prošla švedska ministrica kad je službenom karticom platila dječje pelene. Morala je dati ostavku. Sjetimo najmoćnijeg čovjeka Europe, Helmuta Khola koji je pao, jer je za svoju stranku primio donaciju a nije je prijavio! Ili, kako je prošao francuski predsjednik kad je htio zaposliti svoga sina! – odgovaram.
– Ima i tamo svašta – ne popušta Darko.
– Ako i ima, tamo postoje tužiteljstva. Bez obzira kako visoko stajao pojedini dužnosnik, vode se istrage. Mi takvu instituciju nemamo – kažem.
– A, što je DORH? – suprotstavlja se Darko.
Nasmijao sam se.
– DORH je smiješno spominjati. Primjera radi navest ću ti jednu sitnicu iz svakodnevice. Ovih je dana procurilo da je Jadranka Kosor bez sudske presude i ikakve provjere, bez odluke Vlade RH, jednostrano pristala isplatiti 35 milijuna kuna hotelu „Plava laguna“ s računa fonda „Kralj Zvonimir“. Dio je potrošen na njezinu izbornu kampanju, a dio je nestao „po hrvatskoj formuli“. Sa cijelim je slučajem odavno upoznat DORH, odnosno Mladen Bajić, no rezultat je isti kao da nije upoznat. I tako, svaki dan nešto slično. Čudim se da i Jaca nije kandidat za europarlamentarku.
– Ipak nisi tako naivan – nasmije se Darko.
– Jesam! Znam da su moje javne objave o kriminalu elite uzaludne, ali ipak se nadam boljem. Znao sam da nekim kandidatima nije važna plaća od 8 tisuća eura, nego zaštita od progona i konfiskacije njihove nezakonito stečene imovine. Iako ih Bajić štiti, ni jedan ratni i pretvorbeni profiter ne spava mirno – rekao sam.
– Spreman sam okladiti se da će „moji“ kandidati proći – nastavi Darko u šaljivom tonu.
– Mogao bi dodati i Sandru Petrović Jakovinu. Ona je peta na listi SDP-a, ali je zaslužna. Udala se za ministra! – dodao sam također u šaljivom tonu iako tema nije bila ni malo šaljiva.
– Svakako – odgovara Darko i doda.- To nema veze s nepotizmom, podobnošću…
Šutimo. Hoće li naši europarlamentarci „gurati prste u pekmez“ i u europsku zajedničku kasu? Hoće, ali će morati biti još lukaviji i pametniji – da ih ne ulove!
Anno Domini MMXIII.
Još nema komentara
Uskoči u raspravuNema komentara!
Počnite s raspravom.