OPLJAČKANO

DAN D, 23. KOLOVOZA 2013.

8. kolovoza, 2013.

Napisao:Saša Radović

Pljunite na pločnik na Jelačić placu. Nitko vas neće ružno pogledati, a ponajmanje ukoriti. Pokušajte isto učiniti u Beču(?)!

Brdoviti Balkan ima kriterije različite od europskih kulturnih tradicija. Zoran Milanović to je dokazao dva dana prije ulaska Hrvatske u EU. Taj trešnjevački dečko ukazao je na astronomsku udaljenost  Zagreba od Europe. Sramotni Lex Perković! Danas je to zaštita Titovih ubojica – sutra obrana nekih novih pljačkaša Domovine. Ili novih ubojica! Protivno civilizacijskim mjerilima i Božjim zapovijedima!

Lex „P“ nije samo amnestija pojedinca, Josipa Perkovića nego nešto mnogo šire i veće. Ako se do 2002. godine moglo nekažnjeno ubijati, zašto se ne bi moglo i do 2013. Ili do 2050.? Krađe, pljačke i razbojstva manja su zlodjela – amnestirajmo i njih!!!

23. kolovoz 2013. je Dan „D“. Europa traži da Hrvatska iz kamenog doba pređe u 21. stoljeće. Do tog „crnog“ petka, 23. kolovoza Europa traži odgovor. Klan Vlada RH – UDBA mora ukinuti Lex „P“.

Hoćemo li nastaviti dosadašnjim putem komunističkog neoliberalizma, bogaćenjem bogatih i krahom svih ostalih? Milanović čvrsto stoji na braniku 200 prebogatih obitelji i nekoliko stotina bogatih. Hoćemo li izručiti pravdi udbaške ubojice?

DO POJASA U PEKMEZU

Možda pobijedi razum, poštenje, možda pobijedimo Balkanski sindrom? No većina analitičara smatra da Lex „P“ ostaje, da ga Vlada RH neće ukinuti. Argument je u održanju postojećeg modela koji garantira zaštitu crnog kapitala i toleranciju kriminala. Previše je političara, zastupnika i lokalnih moćnika do pojasa u pekmezu. To je vrlo lako dokazati nizom mega primjera, ali i benevolentnim i marginalnim događajima:

Prije nedavnih lokalnih izbora, Valter Flego nezakonitim je povećanjem svoje plaće svima nama ukrao 150.000 kuna. Minoran iznos – ali Valter se pokazao lopovom! Ipak je izabran za istarskog župana. Dogodilo se slično i s nekoliko gradonačelnika i načelnika općina u Istri. Ili primjer Kalmete opterećenog milijunskim aferama. I on je izabran. Karamarko je izabran za šefa najveće stranke uz mutne poslove njegove firme Soboli. Što reći za jednog Jakovčića koji svoje kredite mjesečno otplaćuje s iznosom od nekoliko svojih plaća. Krade se na sve strane lokalno i na vrhu. Svakodnevno se otvaraju afere na svim razinama. Bajić se smije i odmahuje rukom..

Ne može naš premijer prečesto ručati s tajkunom Tedeschijem u luksuznim restoranima, ne može Linić svoja ljetovanja provoditi na jahti s naftnim multimilijunašem Kalemom. Možda to i nije klasična korupcija, mito, podmićivanje, ali u odnosu na gladne starce i osiromašeni puk – moralni kriminal, jest! Sjetimo se primjera iz Švedske. Ministrica Mona Sahlin službenom karticom kupila je dječje pelene. Iako je novac odmah vratila morala je podnijeti ostavku. Astronomska je to udaljenost civilizacijskih norma i bezobzirnosti naše vrhuške!

POŠTENO TUŽITELJSTVO

Ukidanjem Lex „P“ prokušani hrvatski model iz 1990. godine erozirao bi i nestao. Pogubna Tuđmanova vizija o 200 bogatih familija koje će vladati Hrvatskom istopila bi se. Slijedile bi korjenite promjene, pritisak na obogaljeno pravosuđe – na primjer, vraćanje Zakona o porijeklu imovine ukinutog 1990. godine. Postalo bi aktualno pitanje:„Odakle ti to, gdje si to ukrao, opljačkao?“  Tu je i imperativ konfiskacija nezakonito stečenih imovina – što je nepoznato u Hrvatskoj.

Između ostalog, umjesto jalovog DORH-a koji je amnestirao 98% nezakonite privatizacije, Hrvatska bi morala utemeljiti pošteno tužiteljstvo. Milijunske i milijardske krađe procesuirale bi se umjesto bacanja prijava u koš.

Opasnost za crni kapital najveća je prepreka popuštanja Europi. Dio od tridesetak milijarda eura koliko su domaći pljačkaši Domovine pohranili u poreznim oazama moguće je vratiti u državni proračun. Glamurozne vile s bazenima mogle bi se adaptirati za staračke domove ili hotele. Linićevu i Sanaderovu jahtu, te ostale jahte i jahtice možemo iznajmljivati turistima…

Možda nije sve tako crno za našu elitu? Markov trg ne plaši se europskih sankcija, tu nema problema. Ako treba spašavati Titove plaćenike ili tajkune – platit ćemo! No, postoji i treća, bezbolna varijanta, možda najvjerojatnija. To je ono nešto između – ni ukidanje, ni ne ukidanje Lex „P“. Lukava mreža, Vlada – UDBA  može naći među varijantu, možda zahtjev da se Perković i comp. procesuiraju i sude u Hrvatskoj? Istraga i suđenje može trajati godinama, desetljećima… Ili nešto slično!  Bajić sigurno neće naći nikakve dokaze o zločinima, sudovi mogu osloboditi „nevine“. I sve ostaje po starom.

Dan „D“ u petak 23. kolovoza približava se. Hrvatska može prići korak bliže Europi – ili skrenuti malo „južnije i tužnije“.

Anno Domini MMXIII.