OPLJAČKANO

PRIHODOMETAR

23. lipnja, 2014.

Piše: Saša Radović

Giancarlu Galanu (57), inače dugogodišnjem predsjedniku (“guverneru”) talijanske oblasti Veneto, istražitelji su ispitivali životni standard uobičajenim protokolom zvanim “prihodometar“. To znači da su Galanu i njegovoj obitelji izmjerili prihode i rashode. Galanu su pronašli poduzeća i imanja. Ima i više “kineskih kutija”, fiktivnih poduzeća, u kojima da je skrio i “oprao” dio svoje imovine. Bilo je registracija i na druge osobe koje fingiraju kao “zicpresidenti” (najčešće Paolo Venuti). Našli su i to da je na projektu ‘Mose’, spašavanja Venecije od plime uzeo milijune eura mita. Nema nikakve sumnje: Galanovi imaju više nego što su zaradili. I uhitili su ga! – ono što ni u snu ne bi učinile hrvatske „institucije“ zbog takve trivijalnosti kao što su – fiktivna poduzeća i korupcija.

Za visoku matematiku (4 osnovne računske operacije) u Hrvatskoj nisu obrazovani ni DORH, ni Porezna uprava, pa ne znaju izračunati da prihodi jednog Šegona ili Merzelice nikako ne mogu pokriti njihove enormne imovine. O onim većim, multimilijunašima, ne zborimo, to prelazi iz matematike u astronomiju.

U Italiji i u drugim kulturnim zemljama institucije znaju zbrajati i oduzimati, pa i množiti. Istraga se otvara odmah – ne moraju proći teške godine kao u Hrvatskoj sve dok DORH ili USKOK ne dobiju dozvolu od političke oligarhije da smiju upitati prebogate lopove: „Odakle ti to?“ Lociraju se, uhićuju i transferiraju u Remetinec samo politički mrtvaci. Od stotina i tisuća tih bogatih lopova samo je dvoje u zatvoru; Sanader i Merzelica (Vidošević je nedavno pušten). No, opljačkani milijuni tim „mrtvacima“ ipak ostaju.

OAZA KRIMINALA

Je li to baš tako da naše institucije ne znaju četiri osnovne računske operacije? Ili je to planirano i programirano? Jesmo li mi neka vrsta oaza ili utočišta, nešto kao što su svjetska porezna utočišta, Kajmanski otoci, Djevičanski otoci, Panama, Liechtenstein, New Jersey, otok Man, Monaco i druga? Čini se da se tako nešto slično dogodilo u Hrvatskoj, postali smo zaštićena oaza domaćeg i inozemnog kriminala i crnog kapitala. Kod nas nitko ne pita kako je zarađen milijun ili deset milijuna eura. Samo u maloj Istri ima pedesetak lokalnih šefova s više od 2 milijuna eura imovine, a do ulaska u politiku nisu imali ništa. Kod nas mirno spavaju i najveći narko dileri, od Darka Šarića nadalje i najkorumpiraniji političari, svi mogući Jakovčići, Vidoševići, Ostojići, Kalmete… Vrti se i priča da najmoćniji albanski narko klan Felixa Osmanija ima svoju ispostavu kod nas. Tu je čak i spomenuti Galani sa stanom u Rovinju i s firmom Franica d.o.o. preko koje je već oprano preko 5 milijuna eura. Za „zasluge“ mu je Istarska županija dodijelila odličje, Grb županije. Ima i mnoštvo takvih Galana, ali i naših bogatih tajkuna čija imena javnosti nisu poznata.

Stvaranje Hrvatske kao oaze kriminala i crnog kapitala nije od jučer. Udbaška klika koja je stvarala Hrvatsku 1989. u jarunskoj baraci i izabrala KOS-ovca Tuđmana za predsjednika HDZ-a zbog straha od lustracije i progona Titovih ubojica – programirala je i „bogatih 200 obitelji“.

Zakon o porijeklu imovine i oduzimanju nezakonito stečene imovine bio je najveća zapreka programu stvaranja tih 200 obitelji koje će vladati Hrvatskom. Budući tajkuni bojali su se da će ih kad-tad netko upitati: “Odakle vam to?” Zbog toga je Zakon ukinut 26. travnja 1990. godine. S tim je ostvaren prvi uvjet za slobodnu pljačku hrvatskih resursa i stvaranje bogate političke elite. Nitko više nije imao prava ispitivati porijeklo nezakonito stečenih imovina. Hrvatska je postala interesantna lokacija i azil za horde kriminalaca „naših“ i inozemnih. Počelo je s crnim milijardama Hypo banke (Jorg Haider, Jakovčić, Walter Wolf, Striedinger…), slijedio je nastavak milijardskih manipulacija s našim bankama u kojima su tajni vlasnici postali članovi političke elite.

RATNO PROFITERSTVO I AFERE

Agresija Srbije izuzetno je dobro došla vrhuški Hrvatske u „Planu 200 bogatih obitelji“. Šverc oružja i krađa najmanje tri milijarde DEM (dijaspora je u Hrvatsku poslala oko 2 milijarde dolara što je tada vrijedilo 4 milijarde DEM), te mega šverc hrvatske nafte preko Abdića u SAO Krajinu – bili su prvi unosni poslovi naše političke vrhuške. To što su srpski tenkovi punjeni hrvatskom naftom ubijali naše branitelje – beskrupuloznu elitu nije zanimalo.

Slijedi privatizacija i transformacija Državnog odvjetništva – u zaštitarsku tvrtku bogatih. Naglo raste broj tajkuna – jer ih nitko ne pita: „Odakle ti to, gdje si to pokrao ili opljačkao?“ U Hrvatsku na velika vrata ulazi internacionalni krim milje i stvara čvrst koloplet s političkim strukturama. DORH žmiri na Jakovčićeve istarske mega afere, na „business“ s visokotarifnom robom, na afere H. Telekom, banke, lučki operateri, građevinska i mafija smeća, HŽ, ARZ, HAC (samo na gradnji novih autocesta opljačkano je više od 70 posto ukupnog iznosa, a mjeri se milijardama eura), HEP, INA i stotine značajnih državnih tvrtki, pa onda EPH, Viktor Lenac, Tržnice Rijeka, Croatia osiguranje, Spačva, Jadranski servisi, Arenaturist… Nema smisla više nabrajati, a ima toga koš i još… A, koliko je odgovornih za te afere optuženo i osuđeno? Koliko je opljačkanih milijarda oduzeto?

U SVOJOJ SRAMOTNOJ KOŽI

Zbog nedjelovanja i zaštite elite, poglavito DORH-a ali i sudova, Hrvatska postaje najpoznatija europska oaza kriminala i crnog kapitala.

Možemo li iskočiti iz svoje sramotne kože? Teško, ali moguće! Prijeko potrebne reforme ne mogu provesti profanirane dvije vodeće stranke SDP i HDZ – nego samo i isključivo četiri milijuna hrvatskih građana. Ako progledaju i demokratskim načinom eliminiraju politički šljam koji je Domovinu doveo do prosjačkog štapa!

Izborni zakon se mora promijeniti tako da građani imenom i prezimenom biraju svoje najsposobnije predstavnike u vlasti. Potrebno je uvesti i mogućnost opoziva izabranih, ukoliko pokažu sindrom dosadašnjih garnitura vlasti – samo i isključivo osobni interes.

U protivnom, daljnjim rotacijama dviju vodećih stranaka u vlasti, nastavit će se model stranačkog odabiranja zastupnika i dužnosnika bez utjecaja građana. To znači kontinuitet, preskupe države, hedonizma vlasti, empatije prema puku, bogaćenja elite i siromašenja puka. Neminovan je nastavak milijardskih zaduživanja, kriminala i korupcije. Svakodnevna poskupljenja, stalni nameti i harači rezultirat će. pobunama prekarijata, obespravljenog puka s ruba egzistencije.

Bez korjenite promjene vladanja i eliminacije odgovornih političara za današnje stanje, bliska budućnost Hrvatske su vatrene ulice, razbijeni izlozi – i nasilje!

Anno Domini MMXIV./ XLII.