KAD VON KRAJAN DIRIGIRA ČILIĆ IGRA

KAD VON KRAJAN DIRIGIRA ČILIĆ IGRA

26. studenoga, 2016.

 

 

Hrvatska hoće svoj, ne samo teniski vivendi. I zato, hoće i –  ‘parove. I, dobila ih je, u čvrstoj postavi Ivan i Marin. Iako je sve nekako počelo – ‘bunkeraški.’ Pričala nam je, sjećam se, još od onda, naša mlekarica, koja nam je svako jutro dopremala ‘vareniku’: Znate, moj vam je muž, u vojski. U vojski, kaj dela? On je ‘bunkeraš’.To je značilo da je doma u domaćim, selskim utvrđenjima. Da,  nije na pravom bojištu. Na tu priču podsjetio me je prvi set igre parova Hrvata i Argentinaca. Ne izvlači se, čuvaj živu glavu. Zemi svoj servis, pa bumo videli. U takvom rovovskoj borbi palo je lijepih poteza

Završnicu Davis cupa za portal Tjedno prati: Zvonimir Magdić

To je bio potez izbornika. Pravi. Odlučni. Pobjednički. Protiv Del Potroa i Leonarda Mayera, on čita: Dodg i Čilić. U najavi bio je Škugor. Preko noći, koja i nije besana, naš izbornik Krajan kojeg, ja od milja, zovem von Karajan, skida Marina. Pružio je ruku Mati. Stisnuo ju čvrsto. I, zube. Zahvalio se. Stavio je na stol kuburu ruskog ruleta. S jednom metkom, u šest cijevi! Otišao je, u jednom potezu, jedne večeri, u rizik. Čist, ko’ suza. Poslije remisa prvog dana, adventskog početka, u petak, krenuo je hrabro. Izvukao vlastitu glavu, na živi panj. Protiv Argentine nije se smjelo na zapadni kolodvor. I čekati ‘zagorca’. Slava je u pitanju. Hrvatski tenis.

Gurnuo je Čilića, u trodnevnu borbu. Bez predaha. Naš prvi mušketir samo je promucao: ‘Mogu i hoću. Igram. Ako treba, i pet dana za redom’. Očito, hosovac. I ja am mislio: to je prava kombinacija. I, pokazala se – na svom mjestu. Ispravna. Subota je. Zgodna.već, adventska. Puna očekivanja. Arena je opet – krcata. U svečanoj loži i predsjednica hrvatske države Kolinda Grabar Kitarović. Do nje, ministar vanjskih poslova  Davor Stier. Zanimljiv i činjenicom da je rođen u Buenos Airesu. U Buenos Airesu je rođen i argentinski izbornik Daniel Oršanić. Na tribinama, izmiješani su hrvatski i argentinski barjaci. Ja imam samo jedan krik, u ovoj masi, koja je i na hrvatskoj strani, ovog puta, jednako glasna kao onih tri tisuće gaučitosa: viva Peron! I opet je u loži, s ‘mačkom’, slavni Diego Armando Maradona, moj mali zeleni. No, na kraju, pun tuge i suze koje ne prestaju: toga dana umro mu je veliki prijatelj Fidel Castro, el cubano.

Hrvatska hoće svoj, ne samo teniski vivendi. I zato, hoće i –  ‘parove. I, dobila ih je, u čvrstoj postavi Ivan i Marin. Iako je sve nekako počelo – ‘bunkeraški.’ Pričala nam je, sjećam se, još od onda, naša mlekarica, koja nam je svako jutro dopremala ‘vareniku’: Znate, moj vam je muž, u vojski. U vojski, kaj dela? On je ‘bunkeraš’.To je značilo da je doma u domaćim, selskim utvrđenjima. Da,  nije na pravom bojištu. Na tu priču podsjetio me je prvi sete igre parova Hrvata i Argentinaca. Ne izvlači se, čuvaj živu glavu. Zemi svoj servis, pa bumo videli. U takvom rovovskoj borbi palo je lijepih poteza. Čak i, očito, četvrtog čovjeka na terenu, Mayera. No, igra se malo otvorila, iskrilo je onim što igru parova, ćini privlačnom, neočekivanošću. No, kad se došlo do ‘prepitke’, moralo se van. I tu, su, unatoč nekih  ‘popikavanja’, ipak Hrvati bili bolji. 7:6! To je već bio čisti kapital. On nosi. U drugom, jasno da su –  temu dana nosili Čilić i Del Potro. No, ni Didig ostaje, kao i uvijek junak ove igre, koja mu, očito, leži.  Ponovljena prepitka u drugom setu, bila malo nategnuta, ali, jasno je da Hrvatska bolja. I, onda, konačni krah. Sjajna upadica Dodiga s početka trećeg seta i sve je krenulo svojim tokom. Argentinci nisu imali više prilika. Nije dugo ni trajalo. Rezultat je bio jasan: 6:3!

Na dugi, dugi večernji odmor ide se sa jasnih 2 – 1 Hrvatske. Pljesak je bio gromovit. Bilo je, estetski, mali stegnuto. Nije čudo. Bili smo na mostu prelaska, Na drugu stranu. Pobjedničku. T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code