Otkrivamo kako je stečajni postupak pokrenut suprotno ekonomskim zakonitostima
Piše: Darko Petričić
Početkom rujna ove godine, završnim raspravama na splitskom Općinskom i Trgovačkom sudu, trebala bi se okončati sudbina tvrtke Salonit iz Vranjica koja je potpuno neopravdano završila u stečaju. Istovremeno, presudama ovih sudova završio bi se jedan od najdužih hrvatskih stečajeva koji traje već deset godina, za koje vrijeme je tvrtka potpuno uništena; čiji je račun ispražnjen, a svi radnici su završili na burzi. Za cijelo vrijeme stečaja nitko se nije bavio mogućnošću preustroja uz nastavak prilagođene proizvodnje, već je primarni cilj bio, kao i u većini hrvatskih stečajeva – uništavanje proizvodnje i preuzimanje vrijednih nekretnina.
U STEČAJ S POZITIVNOM BILANCOM
Stečaj, u kojem je završila tvrtka Salonit, obiluje brojnim apsurdima za koje ne postoji ekonomsko opravdanje, a najveći paradoks je taj da je u trenutku pokretanja stečajnog postupka tvrtka imala pozitivnu bilancu! Dokaz za ovu tvrdnju je informacija Ivana Sunare – stečajnog upravitelja Salonita saborskom zastupniku Kaji Bućanu iz 2004. godine u kojoj je prezentirano stanje imovine ove tvrtke. U skraćenoj bilanci koja je upućena saborskom zastupniku zabilježeno je da je Salonit sredinom 2004. godine raspolagao obrtnim sredstvima u iznosu od 58,8 milijuna kuna, dok su potraživanja prema Salonitu iznosila 32,7 milijuna kuna, a u taj iznos uračunat je i PDV. Sadašnja imovina Salonita, prema podacima s početka ove godine, pala je na svega 4,7 milijuna kuna pa se ozbiljno razmišljalo o obustavi stečajnog postupka. Iako se imovina tvrtke „istopila“, i dalje su ostale obaveze prema vjerovnicima, a istovremeno su plaćane brojne nepotrebne i prenapuhane fakture kako bi se tvrtka što prije financijski iscrpila. Usporedno s time, Država se uključila u projekt dokapitalizacije preko „sanacije i dekontaminacije“ kako bi što prije ušla u većinsku vlasničku strukturu nad tvrtkom na temelju svojih potraživanja, da bi je nakon toga prodala ili poklonila onima koji su ranije bili pretendenti na ovu lokaciju.
NEZAKONIT STEČAJ
S obzirom na činjenicu da je tvrtka u svojoj proizvodnji koristila potencijalno opasne materijale koji mogu uzrokovati azbestozu, Uprava je još 2002. godine razmišljala o zaustavljanju dotadašnje proizvodnje azbestno-cementnih proizvoda. Dodatni poticaj promjene proizvodnog programa bio je i donošenje novog Zakona o zabrani upotrebi azbesta u proizvodnji građevinskih proizvoda. Zbog toga je Uprava Salonita dala nalog direktoru tvrtke Novi Salonit d.o.o. da pronađe strateškog poslovnog partnera koji bi bio u stanju promijeniti proizvodni program tvornice i koji bi proširio asortiman proizvoda. Tvrtka Novi Salonit d.o.o. bila je u 100-postotnom vlasništvu Salonita d.d., i bila je pravni slijednik svojeg osnivača, a osnovana je kako bi se tvornica pripremila za novu proizvodnju. Obaveze Novog Salonita d.o.o. prema oboljelima od azbestoze nisu postojale, temeljem zaključka Vlade Republike Hrvatske iz 2003. godine u kojem se Vlada obavezala riješiti odštetne zahtjeve oboljelih od azbestoze, s obzirom da su ta oboljenja nastala za vrijeme dok je Salonit bio u državnom vlasništvu. Kako je Salonit privatiziran 1998. godine, a razdoblje inkubacije traje od deset do dvadeset godina, novi vlasnik privatizirane tvrtke je isplaćivao pravomoćne odštetne zahtjeve za koje nije bio odgovoran.
Potencijalni poslovni partner Novog Salonita d.o.o. trebala je biti teksaška tvrtka Milestone Architectural Ornamentation INC iz Amarilla, koja se bavila sličnim djelatnostima. Prvi kontakti ostvareni su već 2003. godine, a prema poslovnom planu, uskoro je trebala biti osnovana nova zajednička tvrtka – Salona Stone, za proizvodnju umjetnog kamena. Početak proizvodnje planiran je za 2004. godinu, a puni kapacitet dostigao bi se već sljedeće 2005. Uskoro je potpisan predugovor i pismo namjere novih hrvatsko-američkih partnera, a financijska sredstva u iznosu od osam milijuna dolara osigurala je Američka banka za razvoj. Dogovoreno je da će glavni direktor nove tvrtke Salona Stone-a biti Jozo Ćurković, a njegov zamjenik trebao je biti Steve Brenna. Iako je potporu proizvodnom programu nove hrvatsko-američke tvrtke dala i vlada SAD-a, privredna i trgovačka komora Texasa, veleposlanstvo SAD-a u Hrvatskoj i hrvatska resorna ministarstva, do potpisivanja finalnog akta nikad nije došlo. Umjesto potpisivanja ugovora, početkom 2004. godine, pokrenut je stečaj nad Salonitom d.d.!
Kolika je tim stečajem nanesena šteta državi, Splitsko-dalmatinskoj županiji i radnicima koji su tamo trebali raditi, nije potrebno spominjati. Nečiji interes da preuzme 85.000 metara kvadratnih tvorničkog prostora bio je iznad dobrobiti zaposlenika, Županije i hrvatskog ugleda!
TRAŽENJE ODGOVORNIH
Kako je sam stečajni postupak pokrenut suprotno ekonomskim zakonitostima, tako su i za vrijeme stečajnog postupka donošene pogrešne poslovne odluke. Tako je stečajni upravitelj Ivan Sunara, prema tvrdnjama zaposlenika, nakon što je „preuzeo“ Salonit, kupio novih 900 tona azbesta nastavljajući proizvodnju, iako će ona biti zabranjena već 2006. godine. Umjesto kupnje azbesta, trebalo je isplatiti vjerovnike i prekinuti stečaj. Odmah potom, oročuje u banci deset milijuna Salonitovih kuna, što je protivno Zakonu o stečajnom postupku. Kupnjom novih količina opasnog azbesta, kojim je trebala biti nastavljena proizvodnja azbestno-cementnih proizvoda, stečajni upravitelj je dodatno povećao azbestni otpad čime je poskupio njegovu sanaciju u krugu tvornice. Tu treba spomenuti kupnju novog automobila i donošenje drugih nelogičnih poslovnih odluka.
Stečajni upravitelj Ivan Sunara uskoro je smijenjen, a zamijenio ga je Vedran Šeparović, no šteta je već bila učinjena.
Zbog svega navedenog, mnogo se očekuje od presuda Općinskog suda u Splitu koji odlučuje o ispravnosti dokapitalizacije Salonita d.d. od strane Novog Salonita d.o.o. u vlasništvu Joze Ćurkovića, te od presude Trgovačkog suda. Dosadašnje rasprave i izjave dvadesetak svjedoka na Općinskom sudu ukazuju na činjenicu da ništa nije bilo sporno u dokapitalizacijama i u poslovnim odlukama, čime bi se, zapravo, po okončanju stečajnog postupka tvrtka trebala vratiti stvarnom vlasniku. Istovremeno, i Visoki trgovački sud u Zagrebu odbio je žalbu Županijskog državnog odvjetništva iz Splita kojom se pokušavaju osporiti vlasnička prava Novog Salonita d.d. Visoki trgovački sud tako svojom presudom i rješenjem ukida presudu Trgovačkog suda u Splitu, te naređuje novu glavnu raspravu na Trgovačkom sudu o ovom predmetu, ali pred drugim sucem pojedincem.
Poslije deset godina stečajnog postupka, a nakon sudskih presuda, vjerojatno će se konačno utvrditi razlozi i motivi neopravdanog pokretanja stečaja nad Salonitom d.d. i razmjeri učinjene štete.
{gallery}naslovne/pir{/gallery}
7 komentara
Uskoči u raspravuVidjet ćemo što će reći sud i sudac….
Hm, odvj. T. Krka u priči…
Sve je istina od riječi do riječi. Mnogi pomoćnici državnog odvjetništva su vrlo slabi po pitanju znanja zakona o trgovačkim društvima. Mnogima nije jasna razlika vladajućih društava i ovisnih društava i često ljudi ni krivi ni dužni dolaze na sudska ročišta. mišljenja sam da bi takvu praksu trebalo prekinuti i odbaciti.
Kriminal u stečajevina – najveći kriminal u Hrvatskoj poslije pretvorbe!!!