Rudolf Crnić, otac ustavnog suca Jadranka Crnića iz samostalne Hrvatske 90-ih, bio je prije Drugog svjetskog rata kapetan duge plovidbe, pisac i novinar. Poslije osnutka Nezavisne Države Hrvatske živio je u Dugom Selu, a na denuncijaciju da je „protivnik slobode hrvatskog naroda i uspostave NDH“ bio je 13. lipnja 1941. uhićen i interniran u logor Danicu. Pušten je u studenome iste godine.
Potom je iduće godine ponovo uhićen i 26. lipnja 1942. osuđen na boravak u logoru „zbog protudržavnog rada“. U Jasenovcu je bio od srpnja 1942. do kolovoza 1943. godine.
Nakon puštanja iz logora vratio se u Dugo Selo. Na kraju rata, po ulasku partizana u Dugo Selo, 8. svibnja 1945., Rudolf Crnić strijeljan je zajedno s još nekoliko viđenijih Dugoselaca (Stjepanom Harambašom, Antunom Benčićem, Đukom Kemfeljom, i drugima). Bili su to većinom pripadnici HSS-a i poput Rudolfa Crnića, demokrati po uvjerenju i političkoj orijentaciji.
I Đuka Kemfelja, predratni zapovjednik Seljačke zaštite koji je strijeljan s Crnićem, također je ranije bio zatočenik u jasenovačkom kompleksu: Kemfelja je zimu 1941. na 1942. proveo u Staroj Gradiški. Ustaške logore su preživjeli, ali ne i partizansko-komunističko „oslobođenje“. T
1 Comment so far
Uskoči u raspravuPRETPOSTAVLJAM DA JE OVAJ IZVJEŠTAJ NAPISAO ONEKI STEPINČEVSKI UVJERENI KATOLIK ,JER STRELJANJE OVIH LJUDI ,KAKO OVO PISKARALO NAPISAH,BIT ĆE ILI GREŠKA ILI LAŽ ,JER NIJE SE TO SAMO TAKO ,OFLJE DOGAĐALO, KAKO NAPISA OVO PISKARALO ,TO JE BILA ,AKO JE BILA 1945 GODINA I NIJE BILO ŽURBE DA SE REVOLUCIJA OBRAČUNA SA STEPINČEVSKIM SLJEDBENICIMA ,A KRVOLOČNIM KATOLICIMA.