IN MEMORIAM: ŽELJKO ČAJKOVSKI (1925 – 2016)

IN MEMORIAM: ŽELJKO ČAJKOVSKI (1925 – 2016)

14. studenoga, 2016.

 

cajkovski3_650

I bio spreman, za upadice. Tako ga je poučio Martin Bukovi, trener Dinama.

‘Ovaj, tebe ne bu držal. Ti buš sam. Mi igramo na tebe. Ti i Mara Wolfl. Tu bumo ih zmazali.’ Bio sam na jednoj velikoj utakmici ‘papana’ i dinamovaca, tada još na igralištu Gradjanskog, iako se, sada,  prezival, pobjede.  U  spretnoj igri Željka Čajkovskog, koji je otvorio silnu rupetinu, Mara nije trebalo puno: dva udarca, dva gola. I – 4:2 Dinama. I ovo je veliko: Željko Čajkovski je igrao čak i sa slavnim Icom Hitrecom. Za Dinamo je odigrao 447 utakmica i zabio 275 golova!

Napisao: Zvonimir Magdić

S njim, svira se zadnji Requiem, čitavom jednom naraštaju zagrebačkih nogometaša. I, hrvatskih. Onoj, koja nosi u zapučku broj ’30. Pa, nadalje. Od Ice Hitreca, do danas. Da,  jučer je Muenchenu, subota 12. studenoga, ostavio sve nas, svojim uspomenama, Željko Čajkovski. U Muenchenu mu je, prije desetak i više godina, umro stariji brat, Zlatko. I jedan i drugi, pojam. Visoki znalci. Zlatko, čak i Kontinentalac. Rođeni Zagrepčanci. Od malena, s krpenjačom i ‘tempom’, na Opatovini. Od jutra do mraka. Tamo ih je našao proslavljeni Pemac, podučavatelj HAŠK-a, pan Koželuh. Stara češka škola nogometa.“Uličica“. Kratka i u noge. Tako su i španali Haškovci.

Mali Čik

Željku je bilo dvanaest kad je prešel u Maksimir. Njegov brat je već, od četrdeseste, igral za prvu Akademičara. I, imal odmah svoju publiku. Željko je počel, s prvom, 1943. Braća, ali dva tipa. Zlatko je bil niži, pa otuda i Čik, niti 1,65. Ali, živ ko’ sama vatra. Svugdje.Borio se čak i s Belcem Lešnikom, centarforom Gradjanskog. A taj je bil, s punim nosom – golova. Opasan. Nitko nije mogao s njim, kao Čik I. Željko je bio druga faca. Visok, elegantan, naglašenih obrva, guste zalizane crne kose, koja će pri kraju života, dobiti žuti ton. Zlatko je bio – pomagač, Željko – napadač. Na lijevoj strani navale ‘crvenih’. Kao krilo, uz Peričića, kao spojka do Peričića. Izraziti ljevak. Pametan dečko. Inteligent. Ne pamtim da je itko bio, toliko, gospodar praznih prostora kao mali Čik. Ulasci u pravo vrijeme, šprinter i sjajan pucač. Uz jednu pouku koju sam navčil, baš od Željka. Napad iskosa treba uvijek završiti udarcem, ne u protivni kut, ne! U prvi kut. Jer su takva golmanska razmišljanja. I, uvijek je to bio gol! Zlatko je 55 puta igrao za bivšu tvorevinu, Željko – 19. Neke i –zajedno. Pa i onu, za Ustašku mladež protiv talijanske liktorske mladeži, u Padovi, na Sveta tri kralja četrdeset treće. Velika utakmica. Bez golova. Ali, sjeća se Željko, mi smo ih žnirali, po smrznutom travnjaku. A mlade Azzurre vodio je sam Vitorio Pozzo, dvostruki prvak svijeta. Ta je mlada Hrvatska bila – fejst – jaka: Monsider, Kokeza, Šuprina, Pukšec, Šimunović, Zlatko Čajkovski, Reiss, Čavlović, Kleščić, Bobek, Željko Čajkovski. Željko se proslavio i onim pogotkom, kraj visokog Ibrira, na trećoj utakmici ‘Jugovine’ i Francuske u izlučnici za svjetski mundial, pedesete. Njegovih je bilo konačnih 3:2 jednim čudesnim lobancem, s krila. I dok je Zlatko dopunjavao nogomet igrajući rukomet za momčad Državne radne službe, tokom rata, Željko je bio čak i predstavnički ping-pongaš Nezavisne Države Hrvatske. U postavi, sa slavnim Žarkom Dolinarom. Došla je i ta mračna četrdesetpeta, danas se zna, hudojamasta. Svijet se okrenuo na glavu. Neko novo, crveno vrijeme. Razbijeni su domovi, obitelji. Zlatko Čajkovski je odgnan u Partizan s onom silnom kolonom hrvatskih nogometaša, čak i osamnaest rođenih Zagrepčana, poradi oca koji je bio u ustaškom pokretu, a Željko je ostal doma. I igrao, u Dinamu.

Pričao mi je Željko: ‘Naš haškovac Artur Takač, koji je bežal atletiku kod nas, vlekel je sve živo i mrtvo u Beograd, u Partizan. Došel je i po mene. No, imao sam poruku Zlatka: ‘Ja sam tu, jer moram, ti ne buš. Ostani i Zagrebu. Nedaj se’. I mali se Čik nije dal. On će čak u utakmicama s Partizanom, biti prevaga u pobjedama Dinama. Kak?  Ovak: Zlatko je igral halfa, Željko  spojku. Zlatko bi, kaj je normalno, trebal držati rođenog brata! A, on to nije štel. Lutao je čitavim terenom. I, Željko je, tam naprijed, ostajao sam. I bio spreman, za upadice. Tako ga je poučio Martin Bukovi, trener Dinama.

‘Ovaj, tebe ne bu držal. Ti buš sam. Mi igramo na tebe. Ti i Mara Wolfl. Tu bumo ih zmazali.’ Bio sam na jednoj velikoj utakmici ‘papana’ i dinamovaca, tada još na igralištu Gradjanskog, iako se, sada,  prezival, pobjede.  U  spretnoj igri Željka Čajkovskog, koji je otvorio silnu rupetinu, Mara nije trebalo puno: dva udarca, dva gola. I – 4:2 Dinama. I ovo je veliko: Željko Čajkovski je igrao čak i sa slavnim Icom Hitrecom. Za Dinamo je odigrao 447 utakmica i zabio 275 golova!

Šah s Ottom Barićem u Njivicama

Igrao je i u Zapadnoj Njemačkoj. U Werderu iz Bremena, dvije godine. I, manjim zborovima Lichtenfelsu i Landshutu. Uvijek, ostajao je vjeran Zagrebu i Hrvatskoj. I onda, kad je igrao i radio, kao diplomirani ekonomist, u Njemačkoj. Zimi ‘gore’, proljeća i ljeta u Zagrebu i na Krku. U Njivicama. Bio je veliki obožavatelj šaha. I, baš tamo, Na Krku, često je šahirao, s velim figurama, na pjaci, s Ottom Barićem. Poput brata, bavio se i trenerstvom. Vježbao je od značajnijih i Furt i Neuenkirchen. Pa, čak i amatere Bayerna. Čovjek, visoke senzbilnosti. Uvijek u traženju konačne pravde. S Dinamom je bio dva puta prvak 1948. i 1954, jednom, 1951,-cup-pobjednik: Od tolikih silnih utakmica koje je odigrao za modre, najjačom smatra svoj doprinos visokoj pobjedi Dinama u sparing-utakmici protiv austrijske državne  momčadi, 5;2 u Beču. Nikada neću zaboraviti Željkove, rukama, zgrabljene  duge rukave košulje dresa i – juriš. S tim rukavima, koje pamtim, koji su spušteni, zauvijek, uz Paljetkovu ‘Hvalu’, Željko, slava ti! T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code