– Hrvatska vrhuška opet ne suspreže svoje sumanute apetite. Državni proračun opet raste za novih 8,5 milijardi i penje se na 140,3 milijarde kuna. Porezni obveznici morat će zaraditi čak 47 posto više nego ove godine. To hedonističko razbludno povećanje uglavnom će se spiskati na plaće prenapuhanog balona administracije i ma materijalne troškove. Gospodarstvo ostaje na rubu živčanog sloma, ministri suludo troše kao pijani milijarderi. Slijede dragi nam uhljebi, odnosno javni službenici i dužnosnici, koji “popapaju” idućih gotovo deset posto godišnjeg BDP-a.
– Plenkovićeva vlada u godinu dana zaposlila je sedam novih savjetnika i 2700 uhljeba, a novca za dječje lijekove – nema!
– Početkom 2018. nabavljaju se luksuzna vozila čija se cijena kreće i do 1,1 milijun kuna. Vlada još jednom kupuje automobile i traži deset limuzina za VIP osobe. I ponovimo – novca za dječje lijekove – nema!
– Vlada ponovno nabavlja automobile. Njih tisuću u vrijednosti od 220 milijuna kuna. Istovremeno, novca za djecu oboljelu od spinalne mišićne atrofije – nema!
Napisao: Saša Radović
U banani smo, izjavio je 20. studenog 2008. premijer Ivo Sanader. 20. studenog 2018. premijer Andrej Plenković kaže da u Hrvatskoj vlada pravna država, da se institucije vlasti i njihovi čelnici pridržavaju zakona slijepo i beskompromisno. Svako slovo Ustava za njih je najveća svetinja. Beskompromisno se poštuje trodioba vlasti, a pravosuđe je potpuno neovisno od politike, slobodno i pravedno. Dodao je Plenković i “biser” da bi u zemljama Afrike i srednjeg istoka svi vapili da imaju standard kakav je u Hrvatskoj.
Jedan od tih naših bajnih premijera – laže! Koji? Odlučite sami.
HUP Skor, sustav temeljen na 73 pokazatelja kojim se mjeri rezultat reformi u 12 područja ključnih za poslovanje u Hrvatskoj, ukazuje da smo ove godine pali za još jedan bod. Predsjednica HUP-a, Gordana Deranja kaže da ostajemo na začelju Europske unije i da smo najgora članica.
Jesmo li u banani ili je mnogo, mnogo gore? Odgovor nije jednoznačan. S obzirom na gore spomenuti Plenkovićev pledoaje teško nam je vjerovati u istinitost podataka vlade ili “institucija” kao što su, na primjer; ministarstva, sudovi ili DORH i mnoštvo državnih ureda, agencija, komora, povjerenstava… Iako znamo da su novinari “zli, lažljivi i subjektivni” moramo se ipak okrenuti njihovim objavljenim podacima iz tiska, TV-a i portala. Te “sumnjive” često marginalne, ali javno objavljene podatke – nitko ne demantira, pa valjda u njima ima barem malo istine. Uzet ćemo nekoliko nasumice odabranih primjera;
Rast proračuna
– Hrvatska vrhuška opet ne suspreže svoje sumanute apetite. Državni proračun opet raste za novih 8,5 milijardi i penje se na 140,3 milijarde kuna. Porezni obveznici morat će zaraditi čak 47 posto više nego ove godine. To hedonističko razbludno povećanje uglavnom će se spiskati na plaće prenapuhanog balona administracije i ma materijalne troškove. Gospodarstvo ostaje na rubu živčanog sloma, ministri suludo troše kao pijani milijarderi. Slijede dragi nam uhljebi, odnosno javni službenici i dužnosnici, koji “popapaju” idućih gotovo deset posto godišnjeg BDP-a.
– Plenkovićeva vlada u godinu dana zaposlila je sedam novih savjetnika i 2700 uhljeba, a novca za dječje lijekove – nema!
– Početkom 2018. nabavljaju se luksuzna vozila čija se cijena kreće i do 1,1 milijun kuna. Vlada još jednom kupuje automobile i traži deset limuzina za VIP osobe. I ponovimo – novca za dječje lijekove – nema!
– Vlada ponovno nabavlja automobile. Njih tisuću u vrijednosti od 220 milijuna kuna. Istovremeno, novca za djecu oboljelu od spinalne mišićne atrofije – nema!
– Državni ured za javnu nabavu u posljednja dva mjeseca (objava 19. srp. 2018.) raspisao je pet natječaja za nabavu novih automobila ministarstvima, Vladi, državnim uredima, vojsci i policiji. Razlog nabave je, kažu, što je vozilima unajmljenim 2013. godine, istekao najam.
– Središnji državni ured za središnju javnu nabavu, u ime MUP-a i MORH-a, raspisao je novi natječaj za lizing osobnih vozila vrijedan više od 30 milijuna kuna s PDV-om. Nabavljaju se 62 osobna automobila i nekoliko SUV vozila. Prosječna cijena svakog vozila je 483.870 kuna, iz specifikacija se vidi da su tu i luskuzni modeli. Javna nabava podijeljena je u sedam grupa, a u sklopu prve je nabava deset “osobnih vozila visoke klase”. Ta vozila moraju imati minimalno 280 konja, biti crne metalik boje, s pogonom na sva četiri kotača, zatamnjenim stražnjim bočnim staklima i stražnjim vjetrobranskim staklom…
– Automobili se kupuju za stotine milijuna – zrakoplovi za milijarde. Što su veće cijene, veće su i provizije. Bacit ćemo milijarde na trule olupine “bojnih zrakoplova” starih preko tri desetljeća. Na tim prastarim, dograđivanim i izraubanim letjelicama tipa F-16 Barak kojima je gotovo potpuno istekao životni vijek nije proveden niti potrebni akt o garanciji djelovanja još 3000 sati (Service Life Extension Program (SLEP) uz suglasnost originalnog proizvođača tvrtke Lockheed Martin). Našim maherima ni na kraj pameti nije bilo spuštati cijenu, nisu pokušali zatražiti ni tzv. BAFO, odnosno najbolju i konačnu ponudu. S BAFO-om bi se natječaj morao produljiti, pa smo mogli računati na financijski i tehnički povoljniju ponudu. Ali – što više to bolje! Čini se da našim prebogatim gospodarima uopće nije važno hoće li se ti zrakoplovi raspasti pri prvom polijetanju. Važno je valjda nešto drugo?
– Na kraju ovog nabrajanja koje bi se moglo nastaviti do besvijesti, zgodno je pripomenuti jednu sitnicu – ali znakovitu za beskrupuloznost vlasti. To je izlet vrha HDZ-a s Plenkovićem na čelu u Finsku vladinim zrakoplovom. Navodno na neki stranački skup (kongres pučkih stranaka). Koštalo nas je to 170.000 kuna. Dakako, u pitanju su i ostali troškovi zaslužnih hadezejaca u toj dalekoj zemlji, pa je udar na naš džep vjerojatno znatno jači. Prost narod bi rekao: “Lako je mlatiti tuđim k….. po koprivi”.
I tako, polako ali sigurno nestaje 2018. i približava se Nova godina. Hm, nove nade, nove perspektive… Zapravo ništa se novo ne događa, nema nikakvih reforma osim šminjkanja pojedinih akata i zakona. I osim naivnih svjetonazorskih igara sličnih igricama naših unuka. S jedne strane marširaju umorne antife – s druge strane jurišaju podivljali kleronacisti i nešto umjereniji nacionalisti. Između njih stisnula se još jedna grupacija, neka vrsta mješavine desnih i lijevih uhljeba i nesposobnih ministara koje vodi liposukcijskom dijetom izgladnjeli, 17 kilograma “tanji” premijer Andrej Plenković.
Nije to ozbiljan sukob, mogu samo pljuvati jedni na druge i lajati kao psi na mjesec, jer snage ni jedna grupacija nema. Najbolji opis ove čudne igrice je – šaka jada u Republici Hrvatskoj najjadnijoj i najgoroj članici EU. Kordoni antifa koje sačinjavaju nemoćni starci i po koji mlađi mentalno retardirani bolesnik – vjerna su slika sapunice “Lud, zbunjen, normalan“, odnosno lika pijanog Izeta Fazlinovića i njegovih ostarjelih partizana. Bojovnici ekstremne desnice s Kolindom na čelu također iscrpljenom liposukcijskim dijetama, nisu ništa bolji.
Plenkovićeva grupa žilava je i uporna, nogama i rukama grčevito se bori isključivo za održanje mandata, odnosno za što dulje čupanje masnih plaćetina i privilegija.
Sve te tri opcije vegetiraju u nekom čudnom virtualnom okružju. Antife, kao i njihovo prirodno zaleđe, SDP, neminovno nestaju prirodnom smrću od starosti i demencije nakon stogodišnjeg krvavog vrtloga milijuna žrtava komunističkog sustava. Od 1917., od Oktobarske revolucije do ove 2018.!
Ni ona ekstremno desna opcija kleronacista i nacionalista, dirigirana s kaptolskih propovjedaonica – nema nikakav realan program. Umrla je i prije svoga rođenja zbog svoje jalovosti. Osim molitvenih rituala pred bolnicama kojima uzaludno pokušavaju zaustaviti negativni trend hrvatskog nataliteta – sve ostalo je priglupo veličanje Pavelićevog ustaštva i lažno nacionalno domoljublje.
Plenkovićevi nesposobni ministri
Inače, prirodni nastavak svakog nacionalnog divljanja, fašizam, ima svoj vrhunac u zločinačkom imperijalizmu. Drugim riječima, krajnji domet naše hrvatske (Kolindine!) ekstremne desnice bio bi oružani napad, najprije na susjedne države – a zatim na Trampa i Putina. Ali!!! Zamislite samo naše bajne i blagoglagoljive generale, Raspudića i Hasanbegovića, kako jurišaju na Moskvu ili New York jašući na dječjim konjićima i s drvenim mačevima. Ili možda časnog viteza Čuvara jeruzalemskog groba, Reinera koji vitla kopljem ili halebardom. A, hrvatsko nebo bi branile prastare trule letjelice – ako uspiju poletjeti!
U svakoj šali ima i djelić istine, u ovom slučaju, to je veliki dio istine!
Ostaje nam i ona treća grupa ili opcija s Plenkovićem, njegovim prekorbojnim, totalno nesposobnim ministrima i s pogubnim oreolom iznad svega – s HDZ-om. Oni su najživotniji, učinit će sve za njihov jedini i isključivi cilj – stabilnost! Stabilne bezobrazne privilegije, provizije i redovna debela primanja! Empatija, briga za vlastiti puk i Domovinu, zadnje su “rupe na svirali” i zadnje primisli ove grupe. U prvom planu, osim osobnog bogaćenja (sjetimo se monstruoznog Borga, Dalićke i Plenkovića…) – postoje još samo; KUMOVI, ROĐACI, UJACI… Treba ih zaposliti!
2019. kuca nam na vrata, dolazi zima, većina puka dočekat će je u hladnim sobama i s mrvicama suhog kruha na stolovima umjesto blagdanskih kolača. Nakon onih podataka s početka teksta da smo najgora članica EU, treba dodati i da je Lijepa naša, prožeta u svim porama korupcijom i kriminalom – prvak po državnoj potrošnji! Naši hedonisti žderu i drpaju više nego vlast u Mađarskoj (46%), Sloveniji (45%), Slovačkoj (42%), Estoniji (41%), Poljskoj (41%), Češkoj (39%), Latviji (37%), Bugarskoj, Litvi i Rumunjskoj. Sve te zemlje zbog ubrzanog razvoja provode rezove u državnoj potrošnji dok se jedine hrvatske reforme reflektiraju u novim, stanjenim figurama Kolinde i Plenkovića.
Hoće li gospodari s Gornjeg grada prestati s pretjerivanjem ili ćemo, ne daj Bože, doživjeti katarzu rumunjskog modela revolucije iz 1989. godine?
Anno Domini MMXVIII. T
2 komentara
Uskoči u raspravuPogledajte velikane potrošače i državnike, Njonju, Dodikova pobratima četnika Čovića, malaksaloga Plenkovića, zgubidana i mlatimudana Marića koji je zaposlio pola dične Hercegbosne Svetislava i ostale, prijatelja Krapljanova, metiljavu Burić za inostrane poslove Srbije, ministra od sela i druge velikane RH…
Ima se – troši se, oduševljena zemlja cijela, ko nekada ona potemkinova sela.
Rade se novi spomenici, što je još gore sele se raniji na nove lokacije uz velike investicije.
Za to se ima novaca, ali za nova radna mjesta u proizvodnji…jok…
Svima u državi ZNA SE jedini je sustav znan….Uhljebistan…
Pa sada narode moj glasajte i dalje za ovakve i podržite one koji nas vode…..unaprijed…..za bolje sutra.
Tko bi im na kraj stao po potrošnji kada oko sebe imaju istomišljenike, koji u šaci drže svoje pomagače.
Kolo od sreće uokoli,vrteći se ne pristaje.
Tko bi gori sad će biti još viši najgori.