HAVC  JE KAO  HGK I HAC

HAVC JE KAO HGK I HAC

6. svibnja, 2014.

 469626979 640 Custom

Tonči Bibić urednik “Kratkih rezova” najdugovječnije emisije o filmu

 

Razgovarao:Marko Njegić/www.slobodnadalamacija.hr

Tonči Bibić sebe opisuje kao jednog fanatičnog ljubitelja pokretnih slika koji, iz valjda samo psihoanalitičarima znanih razloga, više voli dva sata živjeti tuđi život nego svoj. Za elektrotehnički fakultet se i odlučio kad je vidio kako Richard Harris u najuzbudljivijoj sceni “Juggernauta“ (1974.) mora odlučiti hoće li precvikati plavu ili crvenu žicu, pa je pomislio kako i elektrotehnika kao životni poziv mora biti podjednako uzbudljiv. Kad je vidio da nije, pokrenuo je filmsku emisiju “Kratki rezovi“ kao kompenzaciju za tu pogrešnu procjenu, a da bi danas, veli, jedinu poveznicu s elektrotehnikom u njegovom životu činili neplaćeni računi za struju.

“Kratki rezovi“ ulaze u svoju 20. godinu emitiranja nakon što su krenuli na TV-u sad već “davne“ 1995. Jeste li tad mislili da ćete ovoliko daleko dogurati?
– “Kratke rezove“ sam pokrenuo uvidjevši da mi je eskapizam u fikciji puno privlačniji od življenja u fakciji, što znači da sam, da povučem još jednu filmsku paralelu, učinio izbor suprotan onome koji je u famoznoj sceni s crvenom i plavom pilulom iz “Matrixa“ (1999.) učinio Neo. Dva desetljeća i 878 epizoda “Kratkih rezova“ kasnije, žalim što mi Morpheus nije malo bolje predočio što me čeka u realnom svijetu ako nastavim gurati filmsku emisiju u privatnoj produkciji.

Koliko se, po vama, u ovih 20 godina “Kratkih rezova“ promijenila kinematografija, od američkih blockbustera, preko “indieja“ do festivalskih/art filmova?– Što se tiče blockbustera, samo se sve brže i brže štancaju sequeli, prequeli i rebootovi, i to upravo u strahu od maloprije spomenutih torrenta. A što se tiče nezavisnih i festivalskih filmova, samo ima sve više i više festivala na kojima se mogu prikazivati, odnosno sve više kategorija u kojima mogu dobiti nagradu na temelju koje će tražiti nove novce po natječajima.

UKRADENI SCENARIJI

Koliko se u međuvremenu promijenio filmski biznis u Hrvatskoj, pa i sami hrvatski film? Emisija je krenula u mračno doba domaće kinematografije…
– …kad je, recimo, Branko Schmidt bio omražen kao “državotvorni“ poltron, da bi danas bio slavljen kao autor najkritičnijih filmova prema toj istoj državi. Filmski biznis u zemlji u kojoj pulskog laureata u kinima pogleda nekoliko stotina ljudi svodi se na traženje svakog mogućeg načina (od kojih nisu svi regularni) da prođeš na natječaju HAVC-a, odnosno da nađeš koproducente u susjednim (ne nužno prijateljskim) zemljama (za što obično moraš uzeti nekog njihovog glumca), ili pak da snimiš dječji film prema lektirnom predlošku (kako bi nabildao gledanost na račun školaraca koji će u kino ići po zadatku). No, najfriškiji primjer “Djece jeseni“ govori da ti je ponekad sasvim dovoljan već prvi korak: kad u startu od HAVC-a i HTV-a dobiješ, navodno, 735.000 eura (!), i to na temelju, navodno, ukradenog scenarija, a povrh svega, navodno, ne isplatiš svoga glavnoga glumca, boli te briga što je film u zadnji čas povučen s Pule i što će ga u kinima pogledati šačica ljudi! A briga te boli to manje ako si prije toga, kao “faturetu“ od dva-tri dana, režirao “pjenu za pivu“, od čega, ako je vjerovati redatelju “Vis-a-Visa“, možeš preživjeti nekih šest mjeseci.

Je li se barem promijenio medijski tretman prema hrvatskom filmu?
– Ne znam, ali znam da ako se netko upinje iz petnih žila dati domaćem filmu primjeren tretman – ma šta primjeren, puno bolji nego što zaslužuje – onda su to “Kratki rezovi“. I to na sedam televizija u Hrvatskoj i dva internetska kanala! Pa gdje ćeš veće časti za hrvatski film od one da emisiju s čak četiri oskarovca otvori “Vis-a-Vis“? Ili da emisiju posvećenu jednome glumačkom geniju kakav je bio Philip Seymour Hoffman otvori Gangster iz Imotskog? Da i ne spominjem promociju kojekakvih naših filmskih anonimusa, koji svoj filmić, osim u “Kratkim rezovima“, mogu vidjeti još jedino na svom mobitelu. Ali, čini se da kod ove emisije vrijedi ona glasovita Kennedyjeva: “Ne pitaj što hrvatski film može napraviti za ‘Kratke rezove’, nego što ‘Kratki rezovi’ mogu napraviti za hrvatski film!“

 Koliko ste se, konačno, promijenili Vi osobno? Gledate li još uvijek filmove s jednakim užitkom?
– Već sam neuvijeno dao do znanja da sam u ova dva desetljeća sizifovskoga guranja “Kratkih rezova“ uzbrdo izgubio sve iluzije glede samostalne, izvaninstitucionalne produkcije emisije o filmu. No, same filmove gledam s istim onim užitkom i žarom kojim sam to radio od djetinjstva. Tu sam retard! Strah me samo da ću se uz ovakav maćehinski odnos naših filmskih institucija transformirati u Elektra iz novoga “Spider-Mana“, a kao dipl. ing. elektrotehnike, to je valjda jasno, po maćehi mogu ošinuti jačim munjama nego on, he-he…

KOMERCIJALNA REMEK-DJELA

 Ima li vam još uvijek komercijalniji američki film prednost prolaza nad artom?
– Kako koji. Ako ciljate na onu već legendarnu žaoku na račun Béle Tarra, odgovor je potvrdan: “Kapetan Amerika 2“ je sedam klasa bolji od 7-satnog “Sotonskog tanga“! Uskličnik! Pazite, ne bilo koji blockbuster, ne “Čudesni Spider-Man 2“! Ali, ako me baš provocirate, čak i tako plitak film mi je za klasu bolji od, recimo, “Torinskog konja“! Da se razumijemo, ne dolazi svaki art od Béle Tarra, baš kao što ni svaki komercijalni film ne potpisuje Michael Bay. Evo recimo, od friškijih, “Hotel Grand Budapest“ je jebeno remek-djelo!

Kakav je trenutni “feedback“ emisije po pitanju gledanosti? Koliko u tome, možda i marketinški, pomaže emitiranje “Kratkih rezova“ na internetskim platformama poput Vimea i Dailymotiona?
– Nažalost (ili na sreću), gledanost lokalnih televizija se ne mjeri, a i kad se mjeri, rezultati tih “mjerenja“ se namještaju, što je, da se razumijemo, uobičajena “štêla“ i kod nacionalnih medija. Upravo nedostatak podataka o gledanosti ti je stereotipna odbijenica kad se obratiš velikim marketinškim agencijama. Ali, ima tu još nešto: kad bankari, pivari, farmaceuti i ostali giganti koji profitiraju od bijede, učmalosti i depresije Hrvata iskesaju nekoliko milijuna kuna za reklamu na trima nacionalnim televizijama, zašto bi uložili još koju tisućicu i u “Kratke rezove“? Tu, nažalost, ne pomažu ni dva internetska kanala “Kratkih rezova“, ali zato definitivno donose klikove, i to, vjerovali ili ne, i u inozemstvu!

» Planirate li se (pro)širiti na društvene mreže poput Facebooka?
– Ne, makar mi svi govore da griješim. Svjestan sam koliko je to danas sveprisutan i nezaobilazan medij, ali priznajem, tvrdoglav sam, jednostavno ne mogu smisliti Facebook i točka.

 Jesu li “Kratki rezovi“ koji put podigli prašinu kontroverzi da vam se oglasio možda neki filmaš?
– Nedavno mi je telefonom osobno zahvalio Zrinko Ogresta na mome komentaru one njegove ograde od otvorenog i prijekornog pisma koje je, u obranu svoje bosanske kolegice Jasmile Žbanić, Društvo hrvatskih filmskih redatelja uputilo premijeru Milanoviću. Da vas podsjetim, Žbanićka je premijeru iz Berlina poručila “Milanoviću, marš kući!“, a ja sam u emisiji nju proglasio neodgojenom, pismo DHFR-a još jednim prilogom notornom licemjerstvu hrvatskih intelektualaca, a Ogrestu pohvalio kao jedinoga od naše filmske elite koji se udostojio ograditi od tog bijednog, sramotnog istupa svojih kolega. 

FILMSKA MOČVARA

 U emisiji ne prezate ni od povremenog prozivanja distributera i ljudi iz filmske branše s ciljem potencijalnog zahuktavanja rasprave o financiranju domaće kinematografije?
– Da parafraziram ministra Jovanovića, nogomet nije jedina močvara u Hrvatskoj koju bi trebalo isušiti. Naša kinematografija nije puno bolja! Nogomet samo zanima najveći broj ljudi, o tom sportu svi sve znaju, na stadione dolazi puno više ljudi nego u kina i, konačno, na ishod filma se ne možete kladiti! Svaki prosječan čovjek zna koliki je ugovor prosječnog nogometaša, ali nema pojma koliko košta prosječan hrvatski film. A radi se o milijunima kuna, i to kuna hrvatskih poreznih obveznika. A gdje se vrte milijuni, kakav bi bio naš čovo kad ne bi zamračio koju stotinu tisuća! Ali, da se razumijemo, ne mora se to ni izvoditi na sanaderovski, cash&carry način, može to i suptilnije: ja tebi danas omogućim prolaz po ovom natječaju, sutra ti meni po nekom drugom; ljudi smo, dogovorit ćemo se. Za boga miloga, glasine o svemu tome su preglasne da bi ih se više moglo ušutkati, o tome se bruji gje god krene priča o domaćem “filmskom biznisu“, na internetskim portalima kruži anonimno pismo u kojem se imenima i prezimenima iznose namještaljke, klijentelizam, nepotizam, sukobi interesa, klanovi, smjena upravnog odbora, provizije… Ako je samo dio toga istinit, HAVC, kao krovna naša filmska ustanova, nije ništa bolji od HAC-a ili HGK-a! I sad vas ja pitam čemu se mogu nadati “Kratki rezovi“ kad od tog i takvoga HAVC-a najregularnijim putem traže subvenciju?

 Ima li s time veze onaj natpis u odjavnoj špici “Kratkih rezova“ – “Emisija nije sufinancirana sredstvima HAVC-a unatoč mišljenju ravnatelja Hrvoja Hribara da je to ‘radikalna zabuna’ i njegovu obećanju ‘Čvrsto računajte na moju podršku!’“?
– Naravno. Hrvoje Hribar je, neposredno prije nego što je postao ravnatelj HAVC-a, dok je bio u vijeću te ustanove, bio moj heroj! To je jedini lik iz tog tijela koji je odgovorio na moje pismo, upućeno svim članovima Vijeća, u kojem sam se tužio na totalno ignorantski tretman najstarije i jedine kontinuirane emisije o filmu u Hrvata od strane HAVC-a, ustanove koja bi po zdravoj logici trebala potpomagati ovakve projekte. I gle čuda, čovjek stao na moju stranu, toliko zdušno i gorljivo da sam razmišljao ne samo da istetoviram njegov lik na podlaktici nego da ga dam naslikati preko cijele fasade svoje zgrade! Stižu njegovi mailovi: “Dosadašnje odbijenice ‘Kratkim rezovima’ su radikalna zabuna; HAVC se mora prihvatiti podupiranja inicijativa, a vaša je bjelodana; emisija vam je vrlo kvalitetna; glavu gore; imat ćete pravo na subvenciju čim se usvoji Nacionalni program!“…. “Fast forward“ na kraj priče: Hrvoje Hribar je već godinama ravnatelj HAVC-a, ali umjesto zahvale u odjavnoj špici stoji to što vidite…

 Kako ta “radikalna zabuna“ u međuvremenu nije ispravljena?
– To pitanje sam pismeno postavio Hrvoju Hribaru mali milijun puta, ali uzalud. Tražio najslužbeniji sastanak s njim… nema šanse! Tražio najslužbeniji sastanak s ministricom kulture… kako da ne! Obratio se Svevišnjem: “Krist je s tobom, sine!“ Posjetio psihijatra: “Ne opterećujte se stvarima koje ne možete promijeniti!“ Suočio se s vlastitim egom: “Moraš biti uporan!“ Poslušao svoj ego, našao se s predsjednicom Vijeća HAVC-a, ujedno i tajnicom ustanove koja do “defaultu“ dobija najviše novaca od HAVC-a: “Joj, moj Tonči, ladica mi je krcata prigovora ljudi koji nikad nisu dobili odgovor na njih!“ Pisao članu Upravnog odbora HAVC-a: “Dragi kolega, zapravo i nije pristojno osobnu Hribarovu podršku davati na uvid meni kao članu Upravnog odbora…“ Mislim se u sebi: koliko je nepristojno, ne znam, ali da je to idiotski od mene, poglavito kad znam da je taj isti član Upravnog odbora HAVC-a ujedno i predsjednik ustanove koja do “defaultu“ dobija najviše novaca od HAVC-a, to mi je posve jasno! Toliko o močvari zvanoj “Hrvatska kinematografija“, u kojoj se krokodili drže repovima kako bi sačuvali “status quo“ dijeljenja najvećih novaca među sobom, zmije se međusobno grizu za otpatke, a ja očigledno nisam ni komarac.

 Odjavna špica otkriva i da ste HAVC u emisiji “prekrstili“ u “Hrvatski ANTIvizualni centar“ dok god se “odnos prema ‘Kratkim rezovima’ stubokom ne promijeni“. Mislite li da će se odnos promijeniti?
– Nisam baš optimist, naročito nakon svega ovoga što sam ispričao. Ali, s druge strane, kad se sjetim meni najdraže scene iz “Iskupljenja u Shawshanku“, u kojoj, nakon nebrojenih odbijenica njegove aplikacije za pomilovanje, Morgan Freeman konačno pred komisijom otvori dušu i ispali ono što uistinu misli, a ne ono što po njemu komisija želi čuti, da bi konačno na tu njegovu molbu bio udaren pečat “Odobreno“… tko zna, možda i ja doživim kopernikanski obrat na nekoj od sljedećih aplikacija za subvenciju “Kratkim rezovima“, ha-ha…

VIŠE OD 50 FILMSKIH FESTIVALA

Kako komentirate da se novca uvijek nađe za domaće filmske festivale kojih gotovo da ima “mali milijun“, ali ne i za jednu od rijetkih filmskih emisija, usput najdugovječniju u Hrvatskoj?
– To je osnovni argument svih mojih prigovora: kad već nismo najfilmofilskija, zacijelo smo najfilmofestivalskija zemlja na svijetu! U Hrvatskoj se svake godine organizira više od 50 festivala, što je u ovolickoj zemlji i sam Hribar procijenio “malim milijunom“, ali svejedno ih HAVC pod njegovim vodstvom sve uredno financira. Ja sam ogorčen ne samo zato što isti taj HAVC, uprkos suprotnom mišljenju svoga vlastitog ravnatelja, ne financira jednu od rijetkih i najdugovječniju emisiju o filmu, kako kažeš, nego što od tih preko pet milijuna kuna (!) koliko ih ima za 52 festivala, nema 52 tisuće kuna za filmsku emisiju koja pravovremeno i revno, 52 tjedna u godini, najavljuje i promovira sve te festivale. Pa čak i one koji, moram to otvoreno reći, više nalikuju na privatne smotrice njihovih direktora kojima u nekoliko dana trajanja žele doći do godišnje plaće, nego na uistinu relevantne i važne filmske festivale. Tvrdim da su festivali kod nas postali unosan biznis. Ali, tvrdim i to da filmski festivali generalno stvaraju lažnu sliku filmofilstva, jer isti taj film na koji će se publika “gurati“ na festivalu, u redovitoj kinodistribuciji u pravilu biva zaobiđen u širokom luku. To je bolesno i točka.

» Što je s ostalim oblicima sufinanciranja, primjerice Gradom Splitom?
– E, stvarno mi dodajete sol na ranu! Nakon niza godina u kojima su od Umjetničkog vijeća dobivali kakvu-takvu subvenciju, “Kratki rezovi“ ove godine nisu dobili ni lipe! Razlog: najveću većinu je “trebalo“ (?) dati dvama gradskim festivalima, pa za nas “nebitne“ nije ostalo ništa. Jesam li već rekao da mrzim festivale, ha-ha?

 Kako planirate dalje kuburiti s minimalnim budžetom?
Kvragu, nema druge, koliko god ih mrzim… pokrenut ću festivaaaal! Ha-ha-ha, šalim se. Točan odgovor glasi: Pomoću trikova.T

 

 

2 komentara

Uskoči u raspravu
  1. Guest
    #1 Guest 9 svibnja, 2014, 10:49

    istina je voda duboka…

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code