AKTUALNI KOMENTAR GLAVNE TEME

GRANIĆ: MAMIĆ NIJE SUDJELOVAO U PRIVATIZACIJI, NITI JE UKRAO PRORAČUNSKI NOVAC, KRIV JE ZBOG MILIJUNA U HRVATSKU DONESENIH IZ INOZEMSTVA 

16. ožujka, 2021.

Piše: Ivica Granić

Čudna smo mi država. Naravno, nisam ništa novog kazao, ima tu, po tom pitanju, materijala za napisati sto i jednu knjigu. Opet, koliko god bili utrenirani, uvježbani, pripremljeni, koliko god mislili kako nas ništa ne može iznenaditi, opet se nekako čovjek prevari. Čitam ovaj horor vezano za Mamiće, Vrbanovića i onog četvrtog. Ljudi su to koje nikada u životu nisam vidio, niti sam s njima imao ikakve privatne ili poslovne kontakte. No, budući su oni već odavno prerasli razinu tamo nekakvih djelatnika u športu, kakvih imamo na desetine, tih tzv. nogometnih menadžera koji talentirane klince okolo love poput hijena koje su osjetile da je lovina na koljenima, naravno da sam/smo se posljedično zaintetesirali i čekali ishod, dakle pravorijek, te pravosudne trakavice. Koji je došao jučer.

Dovukao milijune

E sad, nisam baš neki pravni stručnjak, čitam te komentare, pokušavam ‘proniknuti u bit stvari’ kako je običavao govoriti stari zlikovac Kuperstein, Bakarić, to je onaj koji je kao predsjednik tzv. KPH Đilasu poklonio Srijem i Boku Kotorsku, a zatim nešto, valjda da se ne naljute, nešto i Slovencima, dakle pokušavam, temeljem stotina i stotina komentara po raznim platformama, u rasponu od totalnih pravnih analfabeta do doktora znanosti, pokušavam proniknuti u bit presuđenog. Ako sam dobro shvatio, a ne tvrdim da jesam, priča ide ovako… Mamić je izvana ‘dovukao’ milijune, stotine milijuna, pa i milijarde kuna. Na razne načine. Transferima, premijama, prodajom prava, nagradama od Fife, Uefe… A onda biva osuđen, ako sam barem donekle dobro razumio, jer je uzeo malo više nego što mu, po mišljenju i stavu suda, pripada. Znači… Nema govora, niti to itko tvrdi, da je popularni Maminjo oštetio ovu ili onu tvrtku, da je u pitanju privatizacijska malverzacija, da je u pitanju na ovaj ili onaj način ‘naš’, proračunski novac, isključivo se, dakle, radi o sredstvima koji su, ovako ili onako, raznim kanalima ‘došli izvana’. A Maminjo je osuđen jer je, figurativno govoreći, od sto kuna koje je osobno on, dakle osobno on, donio ‘izvana’, za sebe zadržao jednu i pol, a ne jednu, kako bi trebalo biti, odnosno koliko je smio, po mišljenju sudaca. I onda ga, dakle zbog te pola kune, osudiše na šest i pol godina. Šest i pol godina!

Iza brave

Sad se ja pitam, naravno kao pravni analfabet, praktički pravna tabula rasa, kako je moguće da se moj osobni stav može baš toliko razlikovati od stava tih sudaca. Ja bih mu, recimo, dao godišnju, ili višegodišnju, nagradu kao uspješnom, pače najuspješnijem, gospodarstveniku, a oni mu dadoše šest i pol godina. Meni sad, moram priznati, one titule pored imena tih sudaca, ono mr. dr. sc., da me se krivo ne shvati, meni te njihove titule sada djeluju kao čista zajebancija. A presuda – obična šprdnja. Samo što smo, bojim se, glavni predmet te šprdnje ne Mamići nego mi. I to je ono zbog čega bi se trebalo zabrinuti, zamisliti. Jer, kako drugačije nazvati te likove osim tikvanima, glupanima, glavonjama… ako znamo da se vani šetucka na desetine onih koji su ‘pravomoćno’ maznuli, pokrali, otuđili… javni, dakle budžetski, naš… novac, a pitanje je hoće li ikada i biti ‘vreštu’, a Maminjo mora ‘iza brave’. I kada se svemu pridoda i pisana izjava kluba Dinamo da ‘klub nije oštećen’, onda tu svaka logika prestaje. Nema oštećenog, a država ‘hapsi’ i zatvara. E pa, ako je to pravda, onda sam ja – Vladimir Bakarić. Eto vas. T