GRADONAČELNICU SISKA PRATI KORUPCIJA BEZ PRESEDANA

GRADONAČELNICU SISKA PRATI KORUPCIJA BEZ PRESEDANA

22. lipnja, 2016.

 

Gospođa Kristina se odavno odmaknula od svoje stranke, a partija očito nema snage da njeno ponašanje stavi pod svoju kontrolu. Teško je u ovom razgovoru bilo zaobići i pitanje daleko od očiju, u Zagrebu, rascvjetane sisačke korupcije.

Zašto, naime, većinu imalo zahtjevnijih i bolje plaćenih poslova izvode tvrtke iz drugih gradova, primjerice karlovačkoga/dugoreškog „Mežnara“ i ostalih firmi iz Zagreba. Uostalom, imovinske kartice bračnih drugova Ikić-Baniček, pa i posjedovanje dionica profitabilnih kompanija rječito govore dokle dopiru veze i počesto dugi prsti nekih navodnih uglednika

Napisao: Josip Frković

Ni dva dana prije državnoga blagdana, Dana antifašističke borbe, sisački dogradonačelnik i predsjednik podružnice HNS-a Siska, dipl.ecc. Vlado Andučić, nije mogao planirati kako će provesti 22. lipanj, kad se u kontroverznoj partizanskoj šumi Brezovici po tradiciji okupljaju državni, županijski i gradski vrh, te mnoštvo (ne)političkoga svijeta. Zahvaljuje to autokratskoj odluci SDP-ove osiljene gradonačelnice Kristine Ikić Baniček, koja mu je uskratila sve protokolarne nastupe i, bez pisana rješenja, izbacila ga iz članstva skupština gradskih tvrtki i ustanova. Vlado Andučić već na početku očituje se da, zakonski gledano, Ikić Baničekova i nije dužna obrazlagati razloge, jer je ona sama skupština. Dakle, lujevski „Država to sam ja!“ Domeće, međutim, kako bi, tim prije što ga je ona i imenovala, bilo pristojno to i učiniti. I ranije koristeći vlastiti osobni automobil za sve relacije, sisački dogradonačelnik se na razgovor s izvršnim urednikom portala „Tjedno“ – za razliku od KIB koja na raspolaganju danonoćno ima crveni gradski „suzuki“ SK 752 EN – dopeljao kao „sam svoj šofer“. Pitamo potom našega sugovornika je li prije ili usred trenutne krize koalicijskih odnosa bilo pokušaja vođenja dijaloga, odnosno snižavanja tenzija?

Bit ću iskren, ako pratite političku scenu Siska, od 2013. i starta naše koalicije „Hrabrost za promjene“ koja je, voljom građana, dobila vlast s tisuću glasova više od ekipe HDZ-a s Dinkom Pintarićem na čelu, dobre dvije i pol, možda i tri godine, čelnik HNS-a u mojoj osobi nije dao ni jedan intervju. A bilo je doista niz pitanja, dok su naši problemi učestali vrlo brzo. Kada se promijenio ustroj grada i kada je gradonačelnica imenovala pet pročelnika, jedan od njih bio je prema prijeiybornom dogovoru pročelnik financija Vedran Brnić.

Uspješni menadžeri narodnjaka na indeksu

– Usputno spominjem da je taj mladi stručnjak jedno desetljeće uz mene pekao bankarski zanat. S obzirom na sve okolnosti i stvarne kvalitete, držao sam u prvi tren da je to zapravo prava, prejaka ekipa. Sa stanovišta neophodnih ciljeva i uvođenja promjena u transparentno poslovanje grada, gradske riznice, poduzeća i ustanova – a baš je bilo puno afera u tim područjima – držao sam da bi bilo u redu da na dužnst dođe jedna osoba koja je izvan izvršne vlasti. Koja bi kao pročelnik odrađivala te poslove. I Vedran Brnić je krenuo s javnom nabavom i ustrojavanjem nekih stvari u odjelima, a ja sam se počeo baviti više gradskim poduzećima negoli ustanovama. Problema je bilo puno, a naši su članovi, sukladno dogovorima, dobili čelne menadžerske pozicije u Gradskoj tržnici „Kontrobi“, „Autoprometu“ i Vodoopskrbi „Kupa“. Sve su tvrtke bile problematične, ali smo u pol godine vrhunski odrađenim poslom direktorice GTS-a Adeline Ivković polučili razvojni uspjeh. Gradska tržnica postala je centar svih zbivanja, sektor civilnoga društva, zeleni trbuh i estradna pozornica grada Siska. Svi su dobili mogućnost da se prezentiraju javnosti, a bila bi zaista velika šteta da tako vrijedan prostor ne živi gotovo cijeli dan u funkciji naših građana. Ali, vratimo se spomenutom HNS-ovu pročelniku Vedranu Brniću, koji je nakon godine dana dobio problematičnu, ne baš adekvatnu radnu ocjenu dobar. Uvidio sam tada, poznajući javnu upravu, da to baš i neće ići tako. I, bez ikakve pompe, kazao sam da se vrati u banku i ondje nastavi graditi karijeru. U javnost s time nismo izlazili, jer se sve dešavalo u gradskoj upravi i trostranoj koaliciji s HSU-om. U odnosu snaga vidjelo se odmah da se pruža otpor promjenama, prvenstveno javnim natječajima i uspostavljanju nekih standarda transparentnosti.

Prešućeni „nestašluci“ Marka Kričke

– Bilo je tako i pri realizaciji gradske riznice, te gradske blagajne na tržnici „Kontrobe“. Imali smo to i u samom startu koalicijske gradske vlasti, to svjedoče pripremljeni projekti, pa i činjenica da smo unajmljujući prostore u upravnoj zgradi „Croatia-osiguranja“ za legalizaciju objekata iza 1968., predvidjeli i prizemlje za gradsku blagajnu u kojoj bi se i karticama mogli plaćati vanjski računi. Međutim, to je tada bilo „bez veze“, a projekt je dosta kasnije ipak dobio pravo građanstva i, makar u zamecima, na kraju je ostvaren. Da nije bilo zazora, sve se moglo realizirati u samom početku, ali…

Pitamo nadalje uglađena i kulturnoga gospodina profinjenih manira Vladu Andučića – za razliku od prve dame grada ponašanjem slične poratnoj „afežejki“ ili šumskoj boljševičkoj partizanskoj drugarici – otkad zapravo traje njegovo anatemiziranje iz javnih poslova gradske uprave.

Zategnuti odnosi, manje-više, nježniji ili grublji traju već pola godine, cijelih šest mjeseci. U prosincu, zadnjem mjesecu 2015., oštro smo istupili protiv otvorenoga bezakonja koje se dotad prakticiralo u Zajednici sportskih udruga grada Siska. Više od godinu dana upozoravali smo gradonačelnicu da to što se i kako se radi nema nikakve veze sa zakonom, ni s bjelodanošću postupanja. S korištenjem javnoga novca koje je potpuno suprotno zakonima o sportu, o udrugama i financijskom poslovanju neprofitnih organizacija. Djelomično je svega bila svjesna, ali je iz obzira prema svom zamjeniku iz iste partije Marku Krički reagiranje izostalo. Činjenicu da je na Kirčku histerično vrištala zbog kriminalne afere „Kopa-beach“ i preduga jezika u svjedočenju Uskoku, Andučić nije spominjao. U višekratnim razgovorima o tim temama jednoga je trenutka nervozno upitala „Hoćeš li da si odsiječem desnu ruku?!“ Moj je odgovor, hladan i staložen, bio kako je možda i to bolje negoli sutra ostati bez noge, jer je stanje vrlo ozbiljno.

Dvojbena uloga Đapićeva pravaša Ivankovića

– Posljedično, istupili smo na prvoj medijskoj konferenciji, na kojoj smo svestrano oslikali nimalo obećavajuće stanje. Jedini kvalitetan rezultat HNS-ova izlaska u javnost bio je u tome što je pročelnik gradskoga odjela Goran Grgurač uputio komisiju grada na utvrđivanje stvarnoga stanja na terenu. Desetak dana kasnije, svi su komisijski nalazi potvrdili naše optužbe, pa je gradonačelnici prvi puta upućen pisani trag za pismohranu. Ni na koji način ona ipak nije reagirala, nego je dopustila da se stvari dalje kompliciraju. Kasnije je raspisan natječaj o načinu financiranja unutar zajednice sportskih udruga. Zakonodavac i dokumenti gledaju to na drugi način, negoli gradski i ini praktičari. Zajednica se baš zbog odvojenosti od proračuna grada financira transparentno, uza sudjelovanje ljudi iz sporta i zaljubljenika u sport pod budnim okom i kontrolom grada. U njihovim se glavama sve, međutim, ispremiješalo. Sport i samo povjerenstvo koje je novac davalo natječajem postali su upitni. Predsjednik povjerenstva je čovjek iz redova „Đapićeva HSP-a“, pa su preko Milana Ivankovića članovi povjerenstva odigrali dvojbenu ulogu o kojoj će se jednom morati očitovati i potvrditi da su aktivno štitili sve te negativnosti. Ništa se, na žalost, ne dešava, gradonačelnica ni na što ne reagira. Spomenut ću jedan dokumet iz travnja, a Nadzorni odbor je rekao da Zajednica sportskih udruga nije poslovala sukladno zakonu i nije dao prolaznu osnovu. Rezultat toga bila je ostavka Marka Kričke, ali je ponovo izabran za predsjednika zajednice. Jedino je gospodin Boris Curić (HSU) cijelo vrijeme upozoravao na nezakonitosti i postao kolateralna žrtva. Milan Ivanković je ponovo dobio svoje mjesto i svoju novčanu naknadu za ono što i kako radi (nimalo etično, 2013. komisijski je sudjelovao u nametanju izbora svoje kćeri na mjesto ravnateljice Doma kulture i nastavka njena umjetničkoga obrta, te u predlaganju za nagradu grada Siska – nap.a.).

Korupcija bez presedana

– Znači, nužne promjene još uvijek nisu krenule. Mene prvenstveno zanima funkcioniranje države, a ne društvene promjene, odnosno tko će i kada biti kažnjen, ali se novac sportu mora dodjeljivati na bjelodan način. Napravili smo podosta, ali se na kraju dešava da se nekima iz ruralnoga područja dodjeljuje nešto više, ali ponešto morate ispuniti za stranku i za neke druge stvari. Ja tebi, ti meni! Doista, ne možemo to tako raditi, ne možemo javnim novcem. Ako imate novac, uložit ćete i imati svoj klub, ali javnim novcem svih građana ucjenjivati to nije u redu. O političkom ponašanju deklariranoga domoljuba, pravaša Milana Ivankovića, nemam – usprkos vašem zanimanju – nemam ništa reći. Rekli su to i stalno govore građani Siska. Što s jubilarcem HNK „Segestom“, neće li završiti u nekom seoskom rangu natjecanja, premda je klub duge i vrijedne sisačke sportske tradicije, najstariji nogometni kolektiv u Hrvatskoj. To se svakako neće desiti ako uprava „Segeste“ posustane u svojim zahtjevima za transparentno poslovanje zajednice i, recimo, promijeni svoju upravu i stavi našoj gradonačelnici željene osobe. U tom će slučaju novac stići, to je nekoliko puta bilo nuđeno, ogromne količine novca, ali samo promijenite upravu i samo se stavite pod kontrolu. Ne mogu vam, međutim, potvrdno odgovoriti radi li se o osobama određene partijske pripadnosti. U ovom se slučaju, jednostavno, radi o interesnoj poslušnosti. Promotrite li današnju situaiciju, onu sa zadnje sjednice Gradskoga vijeća, vidjet ćete sastav šest esdepeovaca, dva haespeovca, po jednog prebjega iz HDZ-a i HSS-a, te dva laburista koji su davno odustali od bilo kakve borbe za ono što stranka toga formata treba činiti. Davno su stavljeni u džep, a riječ je o poslušnosti i kupovini ljudi. To je ipak politička korupcija bez presedana, podvlači Andučić.

Vanjski izvođači i „poticajni“ kredit

– Ti i takvi ljudi, kakav je gospodin Ivanković, poslušnici su, ali se taj krug stalno širi. Eto, jedan čovjek odbornik iz Komareva, koji je stalno pod utjecajem dužnosnika iz prethodnoga mandata Veljka Novaka, svojim je glasom izglasao rebalans proračuna. Nema dakle partijske poslušnosti, a i gospođa Kristina se odavno odmaknula od svoje stranke, a partija očito nema snage da njeno ponašanje stavi pod svoju kontrolu. Teško je u ovom razgovoru bilo zaobići i pitanje daleko od očiju, u Zagrebu, rascvjetane sisačke korupcije. Zašto, naime, većinu imalo zahtjevnijih i bolje plaćenih poslova izvode tvrtke iz drugih gradova, primjerice karlovačkoga/dugoreškog „Mežnara“ i ostalih firmi iz Zagreba. Uostalom, imovinske kartice bračnih drugova Ikić-Baniček, pa i posjedovanje dionica profitabilnih kompanija rječito govore dokle dopiru veze i počesto dugi prsti nekih navodnih uglednika, odnosno tzv. političkih elita koje za Sisak posreduju pri dobivanju, zamislite, „poticajnih kredita“ ili poslova 10 milijuna kuna vrijedne demontaže pruge u državnom vlasništvu. Zašto te i takve poslove ne dobivaju preostali obrtnici Siska, grada koji je gospodarskim potencijalom i socijalnom neimaštinom na rubu umiranja? U čijoj je ladici spis o „Kopa–korupciji“?

– Mada bih o tome štošta mogao reći, ne želim odgovarati aktivno. Očigledno je da sve očekuje djelovanje pravne države, dok dosjei svih istraženih afera iz interesa nekih politički snažnih pojedinaca skupljaju prašinu. Sve to utječe na spomenute procese, a kako smo još uvijek društvo u tranziciji, to je u neku ruku i očekivano. Željene promjene idu vrlo, vrlo puževski sporo, a na pitanje zašto grad ne angažira svoje (preostale) potencijale, evidentno je tko nam sve kosi gradske tratine. Ili, tražili smo amandmanom da se financira knjiga o 180. obljetnici obrtništva u Sisku.

Samo 30.000 kuna poticaja obrtništvu

Za napomenu je činjenica da je u 19. stoljeću obrtništvo imalo ulogu medija u pretvaranju i prijelazu manufaktura u industriju. Obrtnici su izgradili moderne vizure našega grada i bili su uvod u snažnu industrijalizaciju Siska. Moderni razvoj Siska danas percipiramo kao Sisak razvijen na obrtništvu, a ne na industrijalizaciji iz 30-ih godina prošloga stoljeća. Ako je itko zaslužan za razvoj grada, onda je to svakako sisačko obrtništvo. Dobro je znan odnos gradske uprave prema obrtu i obrtnicima, pa i nije čudno što je odbijena namjera tiskanja knjige o „zlatnim rukama“. Gradonačelnica je ocjenjuje baroknim i preskupim izdanjem, a sve drugo nije skupo. Samo, podsjećam da i danas u našem gradu djeluje osam stotina aktivnih obrta, što sa članovima obitelji zaposlenih u obrtu znači 2500 ljudi koji žive za obrt i iz obrta. Sve se to, na žalost, paušalno ocjenjuje bezvrijednim, premda svakoga dana u gradski proračun donose nekakav porez. Minimum pristojnosti i očekivanja jest zahvalnost. Eto, prošle je godine gradonačelnica imala neki svoj projekt kako će financirati obrtništvo i malo poduzetništvo. Bilo je rezervirano 500.000, potom prepolovljeno na 250.000, da bi na koncu sve završilo s 30.000 kuna. Program očito nije prepoznat. Ove godine ide se sa „Sisačkim poduzetnikom“ i znatno lošijim uvjetima od onih koje je osigurala Sisačko-moslavačka županija. Uz regionalnu jedinicu samouprave, bila bi puno niža kamatna stopa. Jer, danas mali obrtnici i poduzetnici imaju problem visoke kreditne zaduženosti, pa eto model Ikić Baničekove ne omogućuje refinanciranje ranijih pozajmica. Županijski krediti i njihov modei i to omogućuju. Bila bi i puno niža kamatna stopa, uz proračunska sredstva grada i županije, krediti bi bili puno povoljniji i mogli bi refinancirati ranije stvorene obveze.

Nerazumne odluke

Upitan kakav epilog, slikovito rečeno, predugoga „rata s gradonačelnicom“ očekuje, Vlado Andučić odlučno odbacuje i sam pojam.

Zaista, nisam ni u kakvu ratu s gospođom Ikić Baniček, možda je to ona sama sa sobom. Naš se zadnji uvjet za rebalans proračuna da se ne mogu kopati Ulica braće Radića i Kranjčevićeva dok se ne promijeni infrastruktura stara 75 godina ne prihvaća. Gradonačelnica izjavljuje da je konzultirala stručnjake i da će se napraviti sve sukladno struci. Ali, ja znam da investicije u Sisačkom vodovodu nema ni prikazane ni planirane. Sve bi to gospođa Ikić Baniček rješavala armiranom pločom. Samo u razdoblju povrata kredita do 2032. imat ćete preko pedeset intervencija dok vratite kredit. I to će građani Siska vraćati. Imamo i jedan drugi problem. Donesen je novi zakon prema kojem naknada nije više za korištenu, negoli za vodu zahvaćenu zahvatom. A mi definitivno imamo gubitak od 45 posto vode, a u starom dijelu gradske jezgre u poroznom cjevovodu gubi se i 70 posto životne tekućine. Kad naknada bude 2,85 kuna na zahvaćenu vodu svi će Siščani morati plaćati i ovaj cirkus koji se dešava. Ispod betonske podloge, pak, ispirat će se u tlo. Što mi to radimo u središtu grada?. Bi li se takvo što moglo napraviti u vlastitoj kupaonici da ne promijenite cijev 70 godina staru…Ne bi nikada, zdrav razum to govori. To nisu politike, one su nešto drugo. To nije ideologija, ovo je pitanje zdrava razuma. Poanta priče ide za lakovjernošću Siščana. Kad to i to napravimo i uglancamo, nitko neće pitati o tome da smo zaduženi za 50 milijuna kuna. Mi smo pri rebalansu proračuna, konačno, htjeli da dio novca namjenski ide za poslovnu zonu „Barutana“. Naša gradonačelnica kaže kako za to nemamo projekta. Pa mi i uzimamo 500.000 da bismo napravili projekt uređenja, a druga je priča kako je poslovna zona „Barutana“ još u posjedu države i nije nam je država još uvijek vratila.

Vjerujem u nedužnost Adeline Ivković

– Ali, bez imalo grižnje savjesti to stoji kao potpuno uređena zona u našim „Sisak projektima“. Ma, koga mi to varamo i zamagljujemo. U Južnoj inustrijskoj zoni cjelokupna je komunalna infrasruktura bivše željezare u vlasništvu ABS-a i Talijana. Bilo koji novi investitor što god želi napraviti mora razgovarati s ABS-om. Kad dođe po građevinsku dozvolu, tehnički to ne bi mogao dobiti. Onda se vode pritisci na službenike, premda je glavno pitanje kamo sve to vodi. Mi smo uređen grad. Ja svoje sugrađane na takav način nikad ne bih podcjenjivao. Moram za kraj komenirati ovu situaciju s razrješenjem direktorice GTS-a, Adelinom Ivković. Nisu mi poznati razlozi, jedino znam da je gradonačelnica Adelinu Ivković sama prijavila policiji. Provodi se istraga i ja očekujem i pozivam organe da što prije utvrde rezultate te istrage. Duboko vjerujem da apsolutno nema ništa, a toga je svjesna i gradonačelnica. S druge strane tko je skupština društva ne treba prijavljivati policiji, jer ima sve podatke cijelo vrijeme. Mogla ih je dobiti, međutim, radi se o tome da su razvojni rezultati tržnice očigledni i tržnica je oživjela. Ono što smo napravili sada izgleda europski i svjetski, a ne kao u rano 19. stoljeće. Omogućili smo da građani trguju na civiliziran način. Angažirali smo projektanta Miočića, koji je projektirao tržnicu, a posao je po javnom natječaju dobio „Metaling“. I kućice je radila sisačka firma, gradonačelnica je i pred novinarima hvalila taj projekt. Kao legalst volio bih što skoriji završetak cjelokupne policijske provjere. Ukoliko se utvrdi da zaista nema ni jednog jedinoga razloga, otvara se mogućnost upitati je li netko dao lažne prijave. Netko tko je sve to skupa mogao znati i imao podatke, tada mu i trenutna fotelja dolazi u pitanje. Inače, gospođa Ivković, koja je i tajnica naše podružnice HNS-a, trenutno je na godišnjem odmoru.

Novi direktor placa Marko Bionda

Budući da je Skupština imenovala novoga direktora Marka Biondu, on bi u nekom razumnom roku trebao ponuditi novi ugovor gđi Ivković. Već je propuštena mogućnost davanja nekog izvanrednoga otkaza, a kako se nakon olako danih otkaza ljudi vraćaju i dobivaju odštete nije zgorega pripaziti na ishitrene odluke. Odštete ne isplaćuju gradonačelnica i njena obitelj, negoli gradski proračun popunjen novcem građana. U svakom slučaju, bit će pokušaja pronalaska nekog radnoga mjesta i u konačnici je bitno završiti istragu i utvrditi stvarno stanje. A onda se otvaraju neke druge mogućnosti. Marko Bionda, dosadašnji član HSS-a, sve je izglednije, uskoro će promijeniti stranački dres i priključiti se A–HSS-u, kojim ravnateljica Dječjeg vrtića Sisak Novi Ljubica Ivšić smjera u partijsku kampanju gradonačelnice, prema njoj željenom drugom mandatu. Je li taj cilj dostižan, pokazat će, ipak, naredni lokalni izbori. Međutim, interesantno je u svemu da na katu upravne zgrade tržnice „Kontrobe“ prostorije ima i GOS, čija direktorica Sandra Divljakinja ima službenu policijsku prijavu. Prema njoj dosad nije poduzeto baš ništa. Znači, imamo i primjenjujemo različite kriterije. Ipak, ja duboko vjerujem u zdrav razum Siščanki i Siščana koji će znati ocjenjivati vrijednosti nekih uspješnih projekata. Neprekidni antagonizmi i stalni rat, u svakom slučaju, ne donose razvojne pomake našem gradu i njegovim stanovnicima, naglasio je Vlado Andučić. T

2 komentara

Uskoči u raspravu
  1. Stipa
    #1 Stipa 27 lipnja, 2016, 18:55

    Potpuno ste u pravu, gospodine Saša. Drugarica SF-SN ponaša se autokratski, a boljševički primitivno. Možete li zamisliti situaciju kad mrziteljica svega kršćanskoga, napose katoličkoga i hrvatskoga, uđe u oronulu župnu crkvu sv. Kate u Komarevu, u kojoj su se misna slavlja održavala i u ratu na puškomet bradatim zločincima, posrbicama, ta ista zauzme sjedalicu i tako svjedoči četvrtstoljetnom jubileju prve dragovoljačke postrojbe – bojne i brigade “Marijan Celjak”. Simbola krvave obrane od prijetvornih lažljivaca i uzurpatora s istoka. Ona u prvom redu, a do nje načelnik policije. Istoodobno, predsjednik Gradskoga vijeća Đumbir, zasebno, uz pomoć nekog N.N. tipa polaže vijenac, a Ikićka s Kričkom. Dobri Bože, siđi pa vidi što se zbiva s gradom hrvatskih pobjeda – od Erdoedyja do Brodarca…

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. Saša Leopold
    #2 Saša Leopold 24 lipnja, 2016, 20:16

    Ne radi se samo o kaznenoj prijavi za kopa-beach ili tko je drži u ladici. Ovdje se govori i o kaznenim djelima kupovine gradskih vijećnika a za koje kazneno djelo je Sabo ležao u zatvoru. Zar smo to zaboravili. Stvari su vrlo jednostavne – treba podnijeti kaznene prijave ili će ih dorh podizati po službenoj dužnosti. Gospodine Andučić svaka čast, ali odite i korak dalje, podnesite kaznene prijave za sve što znate. Vjerujem da imate dosta dokumentacije. Ne valja se uzdati u narod i njegovu prosudbu, sjetite se samo Lovrićke i koliko je silne i dugogodišnje buke trebalo da bi je uhitili zbog kriminala. Do tada je bila neprikosnovena crvena barunica jer joj je narod vjerovao. Slično je i s Ikićkom i njezinom svitom kojom se okružila. silne novce dijeli i kupuje poslušnike kroz razne udruge, razne akcije radnog tipa na kvartovskoj osnovi. Sve aktere kopa afere je zaposlila u javnim, državnim institucijama. Čista sramota i bezobrazluk. Sram me je što živim u takvom gradu.

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code