GLUPOSTI NA ENGLESKI NAČIN

GLUPOSTI NA ENGLESKI NAČIN

3. listopada, 2012.
Print Friendly, PDF & Email

 

Piše: Ante Matić

E L James, Pedeset nijansi sive, Profil internacional, Zagreb, 2012.

Koji je vrage tim Englezima i Amerikancima, odnosno Engleskinjama i Amerikankama, a donekle i Kanađankama da lude za nekom banalnom, nastranom pričicom o nekom mladom čudovištu u ljudskoj spodobi Christianu Grayu i naivnoj curi, koja se podaje muškoj šovinističkoj svinji. Na pola knjige opisuje neka londonska dokona ženetina razne seksulne perverzije, nastranosti i gadosti, premda bi se to trebalo najprije reći. I to smeće prodaje se u milijunskim primjercima.

Erika Leonard, rođena Mitchell, danas je poznatija po pseudonimu E. L. James, njen roman “Pedeset nijansi sive”, koji  se ovih dana može kupiti u hrvatskim knjižarama, najprodavanija je knjiga u britanskoj povijesti te najbrže prodavana knjiga ikad. Primjerice, Danu Brownu je trebalo pola godine da proda milijun primjeraka “Da Vincijeva koda”. Erika je tu brojku prešla za samo 11 dana. Mnogi kritičari, kao poznata Erica Jong, kažu da je knjiga dosadna, plitka i loše napisana. To kažem i ja,jer sam pročitao taj osrednji ljubić pun perverznih seksualnih akrobacija i ponavljanja riječi pocrvenila, zakolutala očima, jebala, jebanje, pojebati, sjebati...

Erotska pričica u kojoj su glavni likovi Christian Grey i Anastasia Steele. On je mlad, stasit, bogat i prošao je svašta; ona još mlađa, lijepa, siromašna i nikad nije bila s muškarcem. Upoznaju se tako što ga ona dolazi intervjuirati za studentske novine. Neiskusna i naivna Ana shvaća  da želii tog muškarca I da se, unatoč njegovoj tajanstvenoj suzdržljivosti, očajnički želi zbližiti s njim. Ne mogavši odoljeti Aninoj ljepoti, pameti i sloboumnom duhu, Grey priznaje da i on nju želi posjedovati, ali pod njegovim vlastiim, paklenim uvjetima.”Ja ne vodim ljubav. Ja j….. divlje”, objašnjava bogataš koji pilotira helikopterom sramežljivoj studentici djevici.

Nakon što ju je razdjevičio, Ana je šokirana, ali uzbuđena Christianovim neobičnim erotskim ukosom. Christian i Anastasia ulaze u sado-mazo vezu. On je dominantan, ona pokorna, a sve nijanse njihova odnosa detaljizirane su u ugovoru koji je on složio. Seksaju se u bogato opremljenoj mučionici u njegovoj kućetini, u prostoriji koju Anastasia naziva Crvenom sobom boli. Detaljnim opisima seksualnih nastranosti Anastasie i Christiana , čitateljice diljem zapadne polutke globusa su oduševljene. Neke čak kažu da im je Erika  poboljšala ljubavni život, pa čak i spasila brak. Svašta. Te američke i engleske ženske nisu normalne.

O autorici najprodavanije knjige godine još uvijek se malo zna. Jedan od rijetkih novinara koje je pustila u kuću zamijetio je da joj je kuhinjski pod još pohaban. Tko je čitao knjigu i gledao film “Sumrak”, bit će mu posve jasno da se radi o klasičnom plegijatu.

 – Bila je to moja kriza srednjih godina – rekla je. Erika, dijete Škota i Čileanke, obrazovana je u privatnom školama i studirala povijest, a oduvijek je nešto pisala “sa strane”. Do preokreta je došlo nakon što je pogledala film “Sumrak” i supruga zamolila da joj za Božić kupi sve nastavke knjige Stephenie Meyer. Čitala ih je na dugim vožnjama podzemnom pa počela pisati. Glavne likove formirala je prema glavnim likovima “Sumraka”. Christian je posvojen, kao i Edward, te puno bogatiji i profinjeniji od partnerice. Obojica sviraju klavir. Anastasia je povučena te nervozno gricka donju usnu poput Belle, obje imaju majke koje su se više puta udavale. Bella ima oca, a Ana očuha koji voli ribolov. Edward na početku poznanstva spašava Bellu od naleta kamiona, Christian Anastasiu od jurećeg biciklista. Objavila ga je na internetskom fanfiction portalu i ubrzo stekla vojsku obožavatelja. “Pedeset nijansi sive” je, naravno, i najprodavanija knjiga na internetu, a Erika je napisala još dva nastavka, “Pedeset nijansi mračniji” i “Pedeset nijansi slobodniji”. Nijednu od tih knjiga nisu pročitali njeni sinovi.

 – Nije to štivo za njih – kaže Erika James. A za koga je onda pisala tu svoju prljavu prozu? Za nečije druge kćeri I sinovem za neke naše snaše…

“Ja sam ti pedeset nijansi sjebanosti”, objašnjava Christian Anastasiji zašto ga tijekom seksa nikad, baš nikad ne smije dirati. I ta sjebana žena, napiše sjebanu knjigu, da bi sjebala milijune frustriranih žena, koje su gladne ku…na razne, nenormalne načine.

Nisam odavno čitao vulgarniju prozu. Knjiga ima 470 stranica, od toga je polovica opisivanje raznih seksualnih nastranosti i gluposti, začinjene sočnim psovkama. Nije to literatura. A prodaje su šund i gluposti u milijunskim primjercima.

Gospođa iz Londona zaista je izdala knjigu, a oni koji to dižu na sva zvona, propagiraju, fale, prodaju diljem globusa, sramote gordi Albion!

Kakva šteta što je ta gospođa naučila slova engleske abecede.

 

IDEALISTI I UTILATIRISTI

 

Anto Marinčić, Rafaelo, DHK HB , Mostar, 2012.

Zamislite, taj osrednji ljubić gospođe iz Londona, prodan je do sada u 40 milijuna primjeraka. Ja sam tu knjigu jedva pročitao do kraja. Kakve sve nastranosti otkrivate čitajući tu bezveznu prozu. Zašto ovo pišem u prikazu romana Ante Marinčića? Iz jednostavne činjenice, da taj zapadni svijet, ti Amerikanci i Englezi, izgubili su osjećaj za skalu vrijednosti, pa je onda sve moguće, da obična glupost postane nešto vrijedno i skupo. Marinčićev roman Muđehidinova žena je bolje napisan i napetiji je od te gospođe iz Londona. Da je Marinčić kojim slučajem engleski pisac, njegov roman Muđehedinova žena već bio ekraniziran,a  Marinčić nebi znao što će od novaca i slave.

Ovaj nanoviji Marinčičćev roman naslovljen Rafaelo je u dosegu njegova prethodnog romana. Na dvjesta stranica teče priča o junacima naših dana, piscu idealistu Rafaelu, Marku sanjaru o gomili novca, mladoj Mihaeli i njezinu mužu strakelji, unesrećenoj prelijepoj Mersihi, dječaku Petteru, njegovoj majci, poočimu i ocu Marku, suludom i surovom Nećku i njegovoj strpljivoj Dori i ostalim likovima ove zanimljive, dojmljive i poučne priče. Za glavnog junaka Rafaela važi Matošev usklik: O ta uska varoš, o ti uski ljudi. Pisac muku muči u toj uskoj varoši, u toj maloj, nesretnoj zemlji, u malobrojnom čudnovatu i, da prostite, zajebanu narodu. On pokušava preko politike nešto učiniti,neki boljitak, a lokalni moćnici, glupani i hulje, vuku na svoju stranu i pisac uzalud pokušava im pokazat da je pravi smisao ljudskog postojanja borba za opće dobro i, dakako, za svoj mali ljudski život dostojan čovjeka, koji nije iznevjerio sebe, ni one s kojima žive. Marko pak, drugi lik priče živi i umire u iluziji bogatasva, novca i gubitnik je kao Rafaelo, jer ne uspijeva izboriti se za opće dobro,a Marko ne uspijeva se obogatiti. Markova iluzija za novcem veća je od njegove spoznaje, da čovjek može biti sretan i s malim stvarima, s onoliko novca koliko mu je potrebno za jedan normalan život u Bosni. Kažem, u Bosni, jer se radnja događa u Bosni. Neko je rekao, da je Bosna zemnlja pripovjedača, a Hercegovina pjesnika. Ako se ima u vidu na jednu stranu Andrića i Mešu,a na drugu Šimića i Maka i podosta drugih prozaika i pjesnika, onda važi misao o pripovjedačima iz Bosne i  pjesnicima iz Hercegovine. Marinčić i ovim svojim romanom potrđuje tu sjajnu pripovjedačku Bosnu. Roman ima sve  odlikke  koje ta književna vrsta treba imati. Fabula je uvjerljiva i dirljiva, bogata zapletima i rasopletima.

Mala slabost romana je da se pripovjedač ponegdje zaboravi i raspriča na dugo i široko.Malo da su ti kraći opisi unutarljih stanja pojedinog lika i odnosa među njima, možda bi priča dobila na prepoznastljivosti i čitljivosti.

Sve u svemu, Marinčić je posudio iz života određene sudbine i umješno ispričao o njima kako on to umije i zna. To pripopvijedanje je samo njegovo, originalno, ničijem istovjetno, samoj zbilji slično, čitko i pitko,kao dobra šljivovica iz Marinčićeva zavičaja. T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu
  1. Ivan
    #1 Ivan 4 studenoga, 2012, 08:28

    Roman se točno zove Mudžahedinova žena, ne Muđehedinova, niti Muđahedinova, kako su napisali u jednoj književnoj reviji MATICE HRVATSKE, jer postoje glasovi-slova -đ- i -dž-, kao što nije isto -č- i -ć-, za koje neki govore tvrdo ili meko -č,ć-, a da se pri tomu opet ne može znati jesu li mislili na -č- ili -ć-, na -đ- ili -dž-

    Odgovorite na ovaj komentar

<