KOLUMNA ZNAKOVI VREMENA

GENERALI MUČENICI

21. studenoga, 2012.

Piše: Ile Papić Golub

Evo nakon mog iščitavanja znakova vremena od Rusije, Bliskog istoka i Perzijskog zaljeva moram se vratiti doma. Pogađate u petak, 16. studenog 2012. dogodio se nakon dužeg vremena jedan veliki znak i dar od Boga za našu napaćenu zemlju. Ovaj dar su ponovno izmolili oni koji su stvarali i branili Hrvatsku s krunicom oko vrata i puškom u ruci.

GOLGOTA I STRADANJE

Da bi ispravno mogao iščitati ovaj znak morati ću se vratiti na početak ranih 90-ti kada je počela naša golgota i stradanja. Napraviti ću jedan kratki podsjetnik događanja od tih vremena do petka 16. studenog 2012. Dakle tih ranih 90-ti krenula je strašna veliko srpska agresija tadašnje JNA na čelu sa generalom Blagojem Adžićem i pod političkom palicom Slobodana Miloševića potpomognuta sa četničkim rezervistima. Krenilo je od Vukovara, Škabrnje, Like, Dalmacije pa sve do Dubrovnika. Agresija se odvijala uz prešućivanje ili odobravanje  zapadnih sila NATO-a i svih bitnih svjetskih vojnih i političkih čimbenika. Uz nas su bili Bog, Vatikan na čelu sa papom Ivanom Pavlom II te pokoji hrabri zapadni političar predvođen tadašnjim ministrom vanjskih poslova Hansom Dietrichom  Genscherom. I tako uz Božju pomoć s krunicom oko vrata i pod vodstvom  pokojnog predsjedika Tuđmana i ministra obrane Šuška krenuli smo u odbranu svoje zemlje i obiteljskih ognjišta. Poslije 9 stoljeća shvatili smo još jednu stvar da bez hrvatskog jedinstva nećemo uspjeti. Tako da se i to jedinstvo u velikoj mjeri dogodilo, pa su tako potomci ustaša i partizana zajedno rame uz rame stali u odbranu zemlje. A Zapad kao Zapad onako navijački sa strane davao nam je nekoliko mjeseci života do kapitulacije i predaje vlasti tadašnjem vojno političkom establišmentu u Beogradu. Ali kako sam već prethodno naglasio uz pomoć Boga i naše zagovornice Blažene djevice Marije uspjeli smo. Naoružali smo se, stvorili vojsku i u briljantnim vojnim akcijama od Maslenice preko zapadne Slavonije pa sve do akcije “Oluja”, oslobodili smo zemlju porazivši četvrtu vojnu silu u Europi. Tako nakon 900 godina stvorena je neovisna, samostalna, međunarodno priznata Republika Hrvatska. Cijelo to vrijeme Hrvatska se brinula i skrbila o stotinama tisuća izbjeglica kako iz Hrvatske tako iz B i H-a.  Uz sve izdatke za rat i izbjeglice, na kraju  1999. god.  hrvatski vanjski dug je iznosio oko 9 milijardi eura.

PONOVNA KALVARIJA I RAZARANJE

U vremenu poslije “Oluje” većina građana Hrvatske osjećala se ponosno i dostojanstveno, vjerujući u bolju budućnost i prosperitet svoje mlade i ratom izmučene države. No bilo je i onih kako unutar hrvatske države tako i međunarodni politički krugova kojima nimalo nije bila po volji novonastala, slobodna i samostalna Hrvatska. I tako je hrvatska zemlja bila oslobođena ali jedan  dio hrvatskih državljana ostao je i dalje zarobljen u moralnom i duhovnom smislu i osjećaju mržnje prema novonastaloj hrvatskoj državi. Tako da  odmah nakon Tuđmanove smrti 1999. godine polako započinje ponovno kalvarija i razaranje tek stvorene mlade hrvatske države. Ponovno se bude sile tame i zla,  lijeve i desne i crvene i crne i počinju svoj razarajući pir. Iz Haga stižu optužnice i počinje progon branitelja i heroja tek završenog Domovinskog rata. Optužnice su uglavnom napisane s ciljem kriminalizacije i prikazivanjem cijelog Domovinskog rata kao zločinačkog pothvata kako je u to vrijeme u svojim Haškim optužnicama protiv hrvatskih generala tvrdila Carla Delponte. Istovremeno u Hrvatskoj tadašnje hrvatske političke elite počinju detuđmanizaciju tj. prikazivanje svega što je dovelo do stvaranja hrvatske države pod vodstvom Franje Tuđmana kao kriminal i zločin. Tadašnji političari (čast izuzecima) kao da su se natjecali ko će se bolje dodvoriti zapadnim političkim moćnicima i Carli Delponte o iznošenju neistina i laži o Domovinskom ratu, Tuđmanu, Šušku, hrvatskim generalima i braniteljima. Tako da su se u relativno kratkom roku gotovo svi hrvatski generali i veliki dio branitelja našli što po haškim što po domaćim sudovima gdje im se sudilo za ratne zločine. Dok su se na drugoj strani za zločine nad hrvatskim civilima i vojnicima od Borova Sela do Škabrnje praktično nikome nije ni pomišljalo suditi. Onda, vrhunac tog hrvatskog ludila dolazi kroz nepravomoćnu presudu generalima Gotovini i Markaču gdje im se izriče presuda od 24 i 18 godina, s izuzetkom generala Čermaka koji je oslobođen, a država Hrvatska da je  nastala  na zločinačkom pothvatu a cijeli Domovinski rat praktično se prikazuje kao zločinački. Tako je Hrvatska većim djelom tom presudom ostala šokirana a moralno i politički dotučena. Jedan dio medijski i političkih elita je likovao i čekao završni udarac tj. pravomoćnu presudu. Onda se dogodilo Božje čudo, ponovno šok ali sada za one kojima ova država nikad nije bila na srcu. Oni nemogu doći sebi, generali su oslobođeni pod svim točkama optužnice a također su oborene i odbačene sve točke optužnice koje optužuju državu Hrvatsku da je nastala na udruženom zločinačkom pothvatu i da je Domovinski rat bio zločinački rat.

MUČENICI OVE DRŽAVE

Generali Gotovina i Markač dobivaju i drugu bitku ovaj put pravnu te skidaju svu ljagu i stigmu sa hrvatske države i Domovinskog rata. Ovu bitku dobivaju kao mučenici ove države uz veliku vjeru u Boga, pravdu i istinu po onoj biblijskoj “Vjera te je tvoja spasila”. A koliko im je pomogla najbolje se može vidjeti po tome što su se prvo otišli zahvaliti  u katedralu svom Stvoritelju i gospodaru neba i zemlje Ocu nebeskom.  Uz to se general Gotovina otišao sutradan zavjetno zahvaliti nebeskoj majci u Mariju Bistricu, a general Markač pridružio se desecima tisuća branitelja i civila u odavanju počasti poginilim i nestalim vukovarcima i molitvi za njih na 21. godišnjicu vukovarski stradanja. Ova pobjeda hrvatskih generala bit će kompletna ako presuda hrvatskoj šestorci iz B i H-a također bude zasnovana na pravdi i istini jer će i ova presuda uvelike odrediti kako sudbinu Hrvata u B i H tako i Hrvata u Hrvatskoj. Međutim, nakon ove pravne pobjede slobode generala i skinute stigme zločinačkog pothvata sa države Hrvatske i Domovinskog rata, bojim se da predajom ovakve napaćene i razorene Hrvatske u ralje briselskog birokratsko-totalitarnog režima ne vodi k boljitku i prosperitetu nego je samo nastavak agonije i golgote hrvatskog naroda. Spas za ovu državu vidim samo u vraćanju našim kršćanskim korjenima, radu, zemlji i znanju, svemu onome što je sadašnja  EU odbacila a što je imala na početku svog stvaranja 1957. god. I na kraju svaki pojedinac u ovoj zemlji kome je stalo do boljitka i prosperiteta hrvatske države trebao bi moliti, razmišljati i djelovati da bi se to dogodilo.