KOLUMNA ZNAKOVI VREMENA

LIBIJA, SIRIJA, PA UKRAJINA

14. prosinca, 2013.

Piše:Ile Papić Golub

Ukrajina  postaje novi poligon sukoba između istoka i zapada. Nakon Sirije u kojoj vlada svojevrsno zatišje na političko-diplomatskom planu. To zatišje se ne odnosi na oružani sukob koji i dalje traje i u kojem sirijska vojska polako i sigurno vraća okupirani prostor. Po istom „demokratskom“ principu kao  u Libiji i Siriji, Zapad otvara novi front u Ukrajini. Sistem je isti, samo raspored snaga i akteri događanja drugačiji. Ovaj put front se otvara na samoj granici Rusije. Demonstracije su izbile u Kijevu nakon što je predsjednik Viktor Januković odlučio kako ipak neće potpisati EU trgovinski pakt koji bi približio Kijev Briselu. Januković se odlučio za približavanje Moskvi, nakon čega su SAD i EU promtno reagirle  i direktno se uplele u događanja u Ukrajini. Bez obzira što je to isključivo unutarnje ukrajinsko pitanje.

UNUTARNJE PITANJE UKRAJINE

Promatrač sa strane može se samo zapitati što bi ta ista američka vlast poduzela da anti-vladini prosvjednici na isti način blokiraju zgrade po Washingtonu? Uplitanje se ne vrši samo iz daljine nego se svi po redu zapadni političari pojavljuju na barikadama u Kijevu zajedno s prosvjednicima, dijeleći im kruh i kolačiće. Neki analitičari ističu kako je ovo zapadno licemjerje prevršilo svaku mjeru i dosada je neviđeno u demokratskom svijetu. Drugi pak naglašavaju kako se ovdje ponovo radi o tzv. ideologija američke „izuzetnosti“.  U isto vrijeme dolazi izjava „izuzetnog“ Johna Kerrya kako SAD „osjeća gađenje“ prema potezima ukrajinske vlasti.  Ovakve izjave mogu samo probuditi podjele u ukrajinskom narodu s obzirom da je oko 35% ukrajinaca ruske nacionalnosti. Kerrya ta činjenica uopće ne brine kao i da je takvo direktno uplitanje unutarnje pitanje Ukrajine najgrublje  kršenje međunarodnih zakona. Reklo bi se ništa novog što se Zapada tiče, osim što se front preselio sa Bliskog istoka u Europu. „Narančasta revolucija“ iz 2004. se nastavlja ali u puno agresivnijem obliku. SAD vidi odbijanje EU pakta kao još jednu veliku vanjskopolitičku pobjedu Rusije odnosno Vladimira Putina. Rusija ima previše pobjeda u zadnjih godinu dana, (slučaj Snowden, novi važan partner Egipat, odbrana Sirije od strane vojne intervencije), tako da bi pobjeda u Ukrajini dotukla SAD i njene EU saveznike. Ono što na Zapadu ne žele prihvatiti a mediji to ne žele objaviti da odluka Kijeva nije „pro-ruska“, nego je isključivo motivirana ekonomskim razlozima. Januković i njegova vlada radije bi krenuli putem Brisela da je to izvedivo, ali nije. EU je pred financijskim slomom i Ukrajini može danas ponuditi samo floskule o ljudskim pravima, ljepoti slobodnog tržišta, i demokraciji tipa Libija. Stvarne ekonomske i nacionalne interese Ukrajina danas može ostvariti samo uz Rusiju. Ono što SAD i EU znaju ali u javnosti skrivaju da se u slučaju Ukrajine radi o proračunatom i osobnom interesu a ne o nekoj „ljubavi prema Rusiji“. Stvarni interesi Ukrajine na zapadu nikoga ne interesiraju.  Kao u Siriji oni kreću sa svim raspoloživim sredstvima, od diplomatskog pritiska, prijetnje sankcijama do korištenja javnih ličnosti za svoj interes. Izjava Vitalija Klička „neće biti nikakvog kompromisa s koljačima i diktatorima“ najbolje govori o karakteru i stavovima opozicije. Ova izjava jako me podsjeća na izjave protiv sirijskog predsjednika Assada. U Siriji još uvijek traje agresorski rat dok u Ukrajini se svodi na barikade oko državnih institucija u Kijevu.

KLIČKO I NARANČASTA REVOLUCIJA

Ukrajinski predsjednik Janukovič je 2010. Izabran za predsjednika na demokratskim izborima na kojima je pobijedio  Juliju Timošenko sa prevelikom razlikom da bi se moglo reći da su izbori namješteni. Samim tim Kličkovi argumenti za revoluciju protiv Janukoviča i ukrajinske vlade nemaju ni najmanje demokratsko opravdanje. S obzirom na veliku političku i nacionalnu podijeljenost Ukrajine, zapadna agresivna politika „promjene režima“ može dovesti samo do raspada Ukrajine. Kako će se ova situacija u Ukrajini završiti teško je reći, to ovisi o puno vanjskih i unutarnjih faktora. Nova „narančasta revolucija“ s Kličkom na čelu potpomognuta SAD-om i EU ukrajinskom narodu ne može donijeti ništa dobro kao što nisu donijeli ni Iraku, Libiji i Siriji.